Esad Karađozović
Esad Karađozović (Sarajevo, 28. studenoga 1918. – 1945.?), bosanskohercegovački muslimanski aktivist i islamist. Osnivač Mladih muslimana.[1] Ideolog neoosmanizma i novih islamističkih osvajanja.[2][3]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen u Sarajevu od roditelja Ademage i Šerife. Iz ugledne pobožne obitelji izrazito islamski obojene.[2] Otac Ademaga, poznati sufija, poznat po prepjevu popularne derviške ilahiju "Zašto ječiš moj dolape?!".[1] Djed Murtez ef. Karađozević bio je drugi po redu muftija crnogorskih muslimana. Nakon završene osnovne jednu je godinu Esad bio u Gazi Husref-begovoj medresi, nakon čega tijekom druge godine prešao je u Prvu mušku realnu gimnaziju na kojoj je maturirao 1939. godine. U gimnaziji je osobito prijateljevao s Asafom Serdarevićem, Eminom Granovim, Husref m Bašagićem i Avdom Sidranom. Jeseni 1939. godine otišli su studirati u Beograd. Karađozović je upisao medicinu. Nakon izbijanja rata vratio se u rodni grad proljeća 1941. godine. U MKD ”Trezvenost” u Sarajevu okupljala se mladomuslimanska omladina, a Karađozović je zadrti bio propagator islama kao načina života. Inzistirao je na druženjima pod okriljem islamskih vrijednosti. Glavni inicijator i inspirator takvih druženja, su druženja u Udruženjima ilmije “El Hidaje” i Udruženjima zanatlija “Hurijet”. Nastojao je da se muslimani po odjeći razlikuju od drugih, a nije niti dopuštao rukovanje mladića s djevojkama. Zalagao se za pomaganje muhadžirima (spašenih iz iz četničkog okruženja, smještaj i zbrinjavanje pristiglih, pomoć onima koji se vraćaju u područja otkamo su protjerani od strane četnika), ali je isticao to samo kao trenutnu zadaću, dok je cilj organizacije mnogo ambiciozniji i dalekosežniji. Tijekom studija prokomunistički studenti zaprijetili su mu da ako dođu na vlast da će ga isjeći na komadiće. To je imao na umu zbog čega nije htio biti u rodnom gradu u slučaju ulaska partizana. Tijekom studija oženio je kolegicu. Dva tjedna poslije vjenčanja mobiliziran je u Hrvatsko domobranstvo i poslan na Romaniju u Sokolac. Posljednji nadnevak u studentskom indeksu je 8. kolovoza 1944. godine. U Sokocu je bio vojni liječnik pri sanitetskoj službi domobranske vojske. Zarazio se trbušnim tifusom pa su ga vratili u Sarajevo na liječenje. Pretkraj rata pokušao se povući iz područja pod nadzorom komunističke vojske. Kao pripadnik saniteta pokušao je otići na Zapad. Dok se povlačio skriven u masi hrvatskih civila koja se povlačila prema Austriji, kod Murske Sobote blizu granice gubi mu se svaki trag nakon zrakoplovnog napada. Nije mu poznata daljnja sudbina. Kružile su da je u Egiptu i da se ondje bavi mladomuslimanskim aktivnostima, ali se nije javljao.[2] Dugo je živjela vjera da je živ. Prema kasnijim saznanjima, čini se da je najvjerojatnije ubijen u bleiburškom pokolju.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b (boš.) The Bosnia Times[neaktivna poveznica] (The Bosnia Times): TERMITI POJMA NEMAJU Ko su nasljednici Mladih muslimana; MOS-ovci ili mlade selefije?, 30. prosinca 2015. (pristupljeno 8. travnja 2018.)
- ↑ a b c (boš.) AKOS Aziz Redžić; Upoznajte jednog od osnivača Mladih muslimana Esada Karađozovića, izvor: “Trinaest Mladomuslimanskih šehida”, autora Ismeta Kasumagića, 19. kolovoza 2015.(pristupljeno 8. travnja 2018.)
- ↑ Karađozovićeva koračnica koju se recitira na svakom svečanom skupu Mladih Muslimana sadrži stihove "Islam će biti što je nekad bio"
- ↑ (boš.) Mladi Muslimani Upravni odbor: Šest decenija Mladih Muslimana 1939. - 1999., 25. veljače 2008. (pristupljeno 8. travnja 2018.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- (srp.) Mladi Muslimani Esad Karađozović: Čovjeka trebamo