Euroobveznica (vanjska obveznica)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Euroobveznica,[1] je međunarodna obveznica denominirana u valuti koja nije izvorna u zemlji u kojoj je izdana. Euroobveznice se također naziva vanjskim obveznicama[2] Može se kategorizirati prema valuti u kojoj je izdana. London je jedan od centara tržišta euroobveznica, s tim da je Luksemburg glavni centar za popis tih instrumenata.[3] Euro obveznicama se može trgovati diljem svijeta - primjerice u Singapuru ili Tokiju. Ne smije se miješati s tzv. Europskim obveznicama, također zvanim euroobveznicama, predloženim obveznicama koje bi bile izdane u eurima a bile bi poduprene od strane svih zemalja Eurozone.[4]

Euroobveznice se nazivaju prema valuti u kojoj su denominirane, na primjer, Euroyen i Eurodollar su obveznice denominirane u japanskim jenima i američkim dolarima. Euroobveznice su prvobitno bile u obliku obveznice na donositelja, plative donositelju i također su bile oslobođene poreza po odbitku. Banka je nositelju kupona plaćala dospjelu kamatu i obično se nije vodila službena evidencija. Riječ ''euro obveznica'' (engl.eurobond) skrojio je Julius Strauss.

Prve euroobveznice izdala je 1963. godine talijanska mreža autocesta Autostrade,[5] koja je izdala 60.000 obveznica po cijeni od 250 USD za svaki petnaestogodišnji kredit od 15 milijuna USD, plaćajući godišnji kupon od 5,5%. Emisiju su organizirali londonski bankari grupe S. G. Warburg.[6][7] i kotirale su na Luksemburškoj burzi. Allen & Overy, jedan od londonskih Magic Circle odvjetničkih društava, bili su odvjetnici na transakciji. Njihova je koncepcija uglavnom bila reakcija protiv uvođenja poreza za izravnanje kamata u SAD-u (riječ je o porezu kojim se oporezuje kupnja stranih vrijednosnica, kojeg je uveo Predsjednik John F. Kennedy kako bi američkim investitorima bilo manje profitabilno ulaganje u strane vrijednosne papire).[8] Cilj poreza bio je smanjiti deficit platne bilance SAD-a smanjenjem američke potražnje za inozemnim vrijednosnim papirima. Pomoću Euroobveznica Amerikanci su mogli zaobići skupi porez, a Europljani su mogli zadržati otvoren pristup američkom kapitalu.

Većina euroobveznica sada su u "elektroničkom", a ne fizičkom obliku. Obveznice se drže i njima se trguje unutar jednog od clearing sustava (najčešći su Euroclear i Clearstream). Kuponi se plaćaju elektroničkim putem koristeći clearing sustave nositeljima euroobveznica (ili na njihovim računima).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Euroobveznica - definicija - moj-bankar. Pristupljeno 20. rujna 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Michael Bowe. Eurobonds;. str. 15. ISBN Eurobonds; Michael Bowe. Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć)
  3. Monthly Reports | World Federation of Exchanges. 17. kolovoza 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. kolovoza 2014. Pristupljeno 3. siječnja 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  4. Q&A: Bonds, project bonds and eurobonds. BBC News (engleski). 23. svibnja 2012. Pristupljeno 3. siječnja 2019.
  5. History of the Autostrade Group. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2009.
  6. $15M. Autostrade Loan, Consortium Headed By Warburgs. The Times. 104 (1446): 568. 19. lipnja 1963. 10.2307/950033. Pristupljeno 3. siječnja 2019.
  7. Per H. Hansen. Ožujak 2012. High Financier: The Lives and Time of Siegmund Warburg. By Niall Ferguson. New York: Penguin Press, 2010. xxi + 548 pp. Illustrations, notes, bibliography, index. Cloth, $35.00. ISBN: 978-1-594-20246-9. Business History Review. 86 (01): 193–195. 10.1017/s0007680512000141. Pristupljeno 3. siječnja 2019.
  8. Subterranean capitalist blues. The Economist. 25. listopada 2013. 0013-0613. Pristupljeno 3. siječnja 2019.