Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.

Evagrije Pontski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Evagrije Pontski
Evagrije Pontski
Rođen oko 345.
Ibora, Pont
Preminuo 399.
Scetis
Slavi se u Armenskoj apostolskoj Crkvi
Svetkovina 16. siječnja
11. veljače (Armenija)
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Evagrije Pontski (grč. Εὐάγριος ὁ Ποντικός,, lat. Evagrius Ponticus, gruz. ევაგრე ქართველი; Ibora, oko 345. – Scetis, 399.), ranokršćanski maloazijski đakon, teolog, mislilac, govornik, asket i monah, učenik Bazilija Velikoga, Grgura Nazijanskoga i Makarija Egipatskoga, Paladijev i Kasijanov učitelj i Origenov sljedbenik. Poznat je i kao pustinjski filozof jer je prvi prikupio, priredio i filozofski izložio učenja pustinjskih otaca, objedinivši helenistički intelektualizam s njihovim misticizmom. Odsudno je utjecao na duhovnost monaštva, ali i kršćanskoga misticizma općenito.[1]

Rođen je u Ibori, u rimskoj pokrajini Pontu. Za đakona ga je zaredio njegov učitelj Grgur Nazijanski. Monaštvo započinje u Nitriji, potom četrnaest godina provodi u Ćelijama.

Kao Origenovu sljedbeniku mnoga su mu djela uništena u protuorigenističkim sukobima. Stoga ga i Kasijan, iz opreza prema Origenovim suparnicima, spominje u svojim konferencijama, no ne i imenom.

Literatura[uredi | uredi kôd]

Bilješke i izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Egan, 1991., str. 43.