Evagrije Pontski
| Evagrije Pontski | |
|---|---|
| |
| Rođen | oko 345. Ibora, Pont |
| Preminuo | 399. Scetis |
| Slavi se u | Armenskoj apostolskoj Crkvi |
| Svetkovina | 16. siječnja 11. veljače (Armenija) |
 Portal o kršćanstvu
| |
Evagrije Pontski (grč. Εὐάγριος ὁ Ποντικός,, lat. Evagrius Ponticus, gruz. ევაგრე ქართველი; Ibora, oko 345. – Scetis, 399.), ranokršćanski maloazijski đakon, teolog, mislilac, govornik, asket i monah, učenik Bazilija Velikoga, Grgura Nazijanskoga i Makarija Egipatskoga, Paladijev i Kasijanov učitelj i Origenov sljedbenik. Poznat je i kao pustinjski filozof jer je prvi prikupio, priredio i filozofski izložio učenja pustinjskih otaca, objedinivši helenistički intelektualizam s njihovim misticizmom. Odsudno je utjecao na duhovnost monaštva, ali i kršćanskoga misticizma općenito.[1]
Rođen je u Ibori, u rimskoj pokrajini Pontu. Za đakona ga je zaredio njegov učitelj Grgur Nazijanski. Monaštvo započinje u Nitriji, potom četrnaest godina provodi u Ćelijama.
Kao Origenovu sljedbeniku mnoga su mu djela uništena u protuorigenističkim sukobima. Stoga ga i Kasijan, iz opreza prema Origenovim suparnicima, spominje u svojim konferencijama, no ne i imenom.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- „Evagrius Ponticus”, u: Egan, Harvey D.: An Anthology of Misticism, Liturgical Press, 1991., ISBN 978-0-81466012-6.
- Toić, Dorotej: Život i izreke pustinjskih otaca, Verbum: Split, 2007., ISBN 978-953-235-101-9.
Bilješke i izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Egan, 1991., str. 43.