Ferdinand Marija Baccilieri
| Ferdinand Marija Baccilieri | |
|---|---|
| Rođen | 14. svibnja 1821. Finale Emilia |
| Preminuo | 13. srpnja 1893. Crevalcore |
| Beatificiran | 3. listopada 1999. |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva |
| Spomendan | 13. srpnja |
 Portal o kršćanstvu
| |
Ferdinand Marija Baccilieri (Finale Emilia, 14. svibnja 1821. – Crevalcore, 13. srpnja 1893.)
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je u Modeni u pobožnoj obitelji. Školovao se u Barnabitesu u Bologni, nakon čega odlaziu Ferraru te nastavlja obrazovanje kod isusovaca. Postao je isusovački novak 1838. godine u Rimu.[1] Nakon zdravstvenih problema odustaje i vraća se u kući. Nakon ozdravljenja vraća se studirati teologiju u Ferrari. Tamo he 1844. zaređen za svećenika. Predavao je talijanski i latinski u sjemeništu te studirao civilno i crkveno pravo u Bologni.
Kasnije je osnovao Družbu Žalosne Majke i Družbu Službenika trećeg reda. Umro je prirodnom smrću 13. srpnja 1893. godine. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 3. listopada 1999. godine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ sveci.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 10. listopada 2015.