Ferdo Fabing

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ferdo Fabing (Osijek, 1860.–Osijek, 16. ožujka 1920.),[1] hrvatski graditelj orgulja iz poznate obitelji Fabing i pijanist. [2] Ferdo je imao brata Mirka koji se također bavio gradnjom orgulja.[3]

Iz obitelji njemačkih doseljenika, po predaji od švedskih doseljenika, koja od polovice 18. stoljeća živi u Apatinu. Orguljarstvo je izučio kod oca u Beču.[4]

1897. godine otac Lorenz predao mu je radionicu na upravljanje. Izgradio mnoge orgulje u Hrvatskoj. Njegov opus je veći od broja orgulja koje su potpisane njegovim imenom. To je zato jer je samostalno radio u očevoj radionici, a instrumenti su signirani očevim imenom. Ferdo Fabin je među prvima je u Hrvatskoj gradio orgulje po pneumatskom sustavu, koji je tad bio novina. Poznate njegove orgulje su u crkvama u Šljivoševcima, Drenovcima, Retkovcima, Kutjevu, Pleternici, Veliškovcima, Rokovcu i Jovanovcu. Od 1910. ne bavi se više orguljarstvom, nego prodajom glasovira i harmonija.[5]

Školovao se za pijanista. Na koncertima nastupao prateći druge izvođače na klaviru.[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa, Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija
  2. Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK, tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  3. O obitelji 'Fabing' u osječkom državnom arhivu: građa, Autor: Ban, Branka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje (0353-5223) 11 (2011); 225-241, sažetak, Hrvatska znanstvena bibliografija
  4. Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK,tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  5. Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK,tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)
  6. Fabing, Hrvatski biografski leksikon, LZMK,tekst: Ivona Ajanović-Malinar (1998.)