Florence Hartmann

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Florence Hartmann
Rođenje 17. veljače 1963.
Zanimanje novinarka i književnica
Nacionalnost Francuskinja

Florence Hartmann (17. veljače 1963., Francuska), francuska novinarka i književnica. Radila je 11 godina za francuski dnevnik Le Monde, za to vrijeme je bila dopisnica iz bivše Jugoslavije. Godine 1999. izdala je svoju prvu knjigu pod nazivom "Milošević - dijagonala luđaka" u izdanju Adamića (Rijeka). Od listopada 2000. do listopada 2006. bila je glasnogovornica i savjetnica za Balkan glavne tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, Carle del Ponte. Njezina knjiga "Mir i kazna", tajni ratovi politike i međunarodnog pravosuđa, izdana je u izdanju Profila u studenom 2007. godine.

Zviždači, u izdanju Profila u studenom 2014. godine.

Krv realpolitike: Afera Srebrenica, u izdanju Buybooka, Sarajevo, u studenom 2015. godine., http://www.theguardian.com/world/2015/jul/04/west-true-role-in-srebrenica-massacre-bosnia ; http://www.theguardian.com/world/2015/jul/04/how-britain-and-us-abandoned-srebrenica-massacre-1995

Florence Hartmann je bila prva novinarka koja je u listopadu 1992. godine otkrila lokaciju masovne grobnice na Ovčari u Hrvatskoj, gdje su 20. studenog 1991. srpske snage ubile 263 zarobljenika odvedena iz vukovarske bolnice. 25. svibnja 2006. svjedočila je pred Medunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv jugoslavenskih oficira Veselina Šljivančanina, Mile Mrkšića i Miroslava Radića, povezanih s masovnim ubijanjem u Vukovaru.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju optužio ju je 27. kolovoza 2008. zbog objavljivanja povjerljivih odluka tog suda, kojima se potvrđuje odobravanje zaštitnih mjera za ratne dokumente koji ukazuju na direktnu umiješanost Srbije u genocid u Srebrenici.

Posebno imenovano sudsko vijeće Tribunala u Den Hagu osudilo je 14. rujna 2009. Florence Hartmann zbog nepoštivanja suda počinjenog objavljivanjem povjerljivih informacija u svojoj knjizi. Novinarka je osuđena na novčanu kaznu od 7000 eura. U svojoj je knjizi i dva članka ("Vital genocide documents concealed", http://www.bosnia.org.uk/news/news_body.cfm?newsid=2341) otkrila sadržaj dviju odluka Žalbenog vijeća u predmetu Milošević koje su zavedene kao povjerljive, a kojima se potvrđuje odobravanje zaštitnih mjera za određene dokumente koje je sudu predala Srbija temeljem pravila 54bis. Pravilo 54bis propisuje proceduru za ocjenu zahtjeva za privilegiju odnosno zaštitu osjetljivih informacija važnih za nacionalnu sigurnost.

Suđenje Florence Harmann trajalo je 4 dana uz jedan dan za završne riječi. Nešto više od dva mjeseca nakon završnih riječi, vijeće je u odluci odbacilo argumente da su te informacije već ušle u javnu domenu prije objave knjige i članaka, te da ih je objavio sam Tribunal i stranka koja je zatražila zaštitne mjere za dokumente (Srbija). Vijeće je zauzelo tvrdi stav da odluka ostaje povjerljiva sve dok sudsko vijeće eksplicitno ne odluči drukčije.

Zanimljivost slučaja Hartmann leži u tome da se radi o prvoj osobi iz zapadne Europe bez korijena u bivšoj Jugoslaviji i prvom bivšem zaposleniku suda kojeg je sud optužio. Također se radi o prvoj osobi kažnjenoj pred nekim međunarodnim sudom za objavljivanje povjerljive informacije koja je već ušla u javnu domenu, unatoč tome što povjerljiva informacija ulaskom u javni prostor prestaje biti po prirodi povjerljiva, makar neka odluka tvrdila suprotno.

Funkcija koju je nekadašnja novinarka Le Mondea obnašala u uredu tužitelja Tribunala nije joj bila dobra referenca pred sudom. Vijeće je namjeru i svjesnost čina argumentiralo upravo činjenicom da je optužena radila 6 godina kao glasnogovornica i stoga vrlo dobro znala što znači "povjerljivost" odluke. S obzirom na to, vijeće je ustvrdilo da je izvan svake razumne sumnje da je počinila djelo nepoštivanja suda znajući da krši sudski nalog, dakle s namjerom.

Okrećući se negativnim posljedicama njezinog djela, vijeće je upozorilo da bi ponašanje ove vrste moglo ozbiljno odvratiti države da surađuju s Tribunalom glede dostavljanja dokaznog materijala, te da je povjerenje javnosti u efikasnost zaštitnih mjera vitalno za uspjeh rada suda, odnosno za ispunjavanje njegovog primarnog mandata, a to je provođenje pravde.

Kritičari postupka protiv Hartmann pozivaju se upravo na interese pravde tvdeći da transkripti Vrhovnog saveta odbrane nikada nisu ni smjeli biti predmet odluke o povjerljivosti jer pokazuju da je Vrhovni savet odbrane sudjelovao u kontroli operacije zauzimanja Srebrenice pa je u interesu pravde i u interesu javnosti da ti transkripti budu javni. No sud dogmatski drži stav da svaka povjerljiva odluka ostaje povjerljiva dok sudsko vijeće ne odluči drukčije te da je samovoljno objavljivanje podataka zapravo ometanje ekskluzivnih prerogativa vijeća.

Florence Hartman nikad nije platila novčanu kaznu od 7000 eura niti je Francuska pristala izručiti Hartmannicu, nakon što je kazna pretvorena u sedam dana pritvora. Florence Hartmann je udana i majka je dvoje djece.

Izvori[uredi VE | uredi]