Frančezarije
Frančezarije (prema tal. francesaria) su naziv za prijevode i prilagodbe Molièreovih komedija u Dubrovniku potkraj 17. i u prvoj polovici 18. stoljeća, kao i za ostala obilježja preuzimanja francuske kulture i umjetnosti u dubrovačkoj književnosti.[1]
Od 34 Molièreove komedije, za dubrovačke su prilike prevedene i prilagođene njih 24. Rađene su isključivo za izvođenje na pozornici, a njihovi se stvaratelji uglavnom nisu potpisivali. Prilagodba njihovih prijevoda dubrovačkoj sredini ogleda se i u naslovima prijevoda: Jarac u pameti (Umišljeni rogonja), Tarto (Tartuffe), Ilija aliti Muž zabezočen (George Dandin), Nemoćnik u pameti (Umišljeni bolesnik), Andro Stitikeca (Škrtac).[2]
Sva prevedena i prilagođena djela napisana su u prozi, uza samo četiri stihovane prijevodne iznimke: Don Garcija, Gospodarica od Elide, Amfitrion i Psike. Smatra se kako su nepotpisani prevoditelji s francuskog vjerojatno i izvodili prilagodbe u kazalištu.[1]
Frančezarije se smatraju važnim izvorom dubrovačkog pučkog govora 17. i 18. stoljeća, jer su prilagodbe Molièreovih dramskih djela bile namijenjene širem gledateljstvu i samom puku.[3]
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- dr. sc. Ivana Lovrić Jović, O starom dubrovačkom govoru nazbilj – jezična analiza dubrovačkih frančezarija, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2014.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b [1] Hrvatska enciklopedija, natuknica: frančezarije, www.enciklopedija.hr (pristupljeno 20. svibnja 2017.)
- ↑ Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rosetti-Bazdan, Književni vremeplov, čitanka iz hrvatskog jezika za drugi razred gimnazije, Profil, 7. izdanje, 2014., str. 238, ISBN 9789531207096
- ↑ [2] Bojana Radović, Dubrovčani koji dobro znaju gramatiku pozdravljaju se s “dobar večer”, Večernji list, 9. kolovoza 2014. (pristupljeno 20. svibnja 2017.)