Franjevački samostan sv. Marije u Gornjoj Tuzli

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Franjevački samostan sv. Marije
Lokacija Gornja Tuzla
Godine izgradnje konac 14. ili prva polovica 15. st.
Godina završetka prva polovica 15. st.
Renoviran 1537.-1540.
Srušen 1535.
kraj 16. st.
Religija rimokatoličanstvo
Patron sv. Marija

Franjevački samostan sv. Marije u Gornjim Solima (Gornjoj Tuzli) bio je rimokatolički samostan posvećen sv. Mariji.

Teško je točno odrediti kad su se franjevci nastanili u Solima, jer nema pouzdanih materijalnih pisanih izvora. Vjerojatno je da je samostan podignut koncem 14. ili u prvoj polovici 15. stoljeća. Tada već imamo konkretne podatke, jer se 1447. spominje samostan sv. Marije u Gornjim Solima, za godinu 1506. franjevački povjesničar navodi samostan u Gornjoj i Donjoj Tuzli, 1514. spominje se gornjotuzlanski samostan, pismo Mustafe Jurišević-bega iz 13.-22. lipnja 1515. navodi 10 laika u ovom samostanu.[1] Osmanska vremena bila su uvijek teška vremena za katolike pod osmanskom vlašću, osobito u vremenima ratova s katoličkim državama. Ni u mirnodopskim uvjetima nije bilo bolje i svećenstvo, redovnici i obični vjernici bili su izloženi samovolji muslimanskih vladara, i samostani su često bili pljačkani, rušeni i spaljivani. Samostan sv. Marije iz Gornje Tuzle bio je uništen 1535. pa su franjevci preselili u stari bosanski utvrđeni grad Gradovrh. Nakon mletačko-osmanskog rata (1537.-1540.) popravljeni su samostani koji su prije bili srušeni. Izbjegli franjevci iz ovog samostana morali su iseliti zajedno s već izbjeglim zvorničkim franjevcima 1541. kad je u kasaba doprla do kršćanske varoši Izvorišta.[2] Bio je posvećen Uznesenju Blažene Djevice Marije.[3] Izbjegli franjevci nastanili su se na Gradovrhu. Ondje im je samostan i crkvu podigla bogata plemenitaška obitelj Maglašević (Magljašević), otac Ivan i sin Pavao, no uz sultanovo dopuštenje.[2]

Turski popis iz 1548. ne spominje samostan u Gornjoj Tuzli. Izvješće biskupa Bonifacija s vizitacije iz 1581. spominje samostan u Gornjoj i u Donjoj Tuzli. I biskup Franjo Baličević spominje iste. Popis franjevačkih samostana iz 1576. ne spominje samostan u Tuzli nego u Gradovrhu, kraj današnje Donje Tuzle, koji preuzima naslov tuzlanskog samostana. Važno je da je gradovrški samostan poslije nazivan Gornjom Tuzlom (iako je bliže Donjoj).[2] Osmanski dokumenti spominju crkvu u Donjoj Tuzli 1533., 1548. samostan s crkvom posvećen sv. Petru, sumarni tefter Zvorničkog sandžaka 1553. ubicira crkve u selu Dvorištu i u Donjoj Tuzli u središtu varoši. [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Baština sjeveroistočne Bosne broj 3, 2010. Nikola Čiča: Povijest franjevačkog samostana u Tuzli s posebnim osvrtom na izgradnju kulturnog centra "Sveti Franjo", str. 196 (pristupljeno 22. studenoga 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Tuzlarije - vremeplov Priredio(la): cupo: Katolička crkva, 25. veljače 2005.
  3. Pavo Živković, Marija Brandić (svibnja 2007). "Usora i Soli u prva dva stoljeća turske prevlasti". Povijesni zbornik: godišnjak za kulturu i povijesno nasljeđe 1: 63 pristupljeno 22. studenoga 2016.