Franjo Nevistić
Franjo Nevistić (Šujica, Tomislavgrad, BiH, 2. srpnja 1913. – Buenos Aires, Argentina, 13. lipnja 1984.), bio je hrvatski esejist i novinar.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Franjo Nevistić rodio se u Šujici 1913. godine. Rodio se u obitelji Ilije i Ruže (r. Lauš) Nevistić.[1] Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu a srednjoškolsko obrazovanje dobio je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu.[1] Pravo je studirao u Zagrebu gdje je i diplomirao, u listopadu 1939. godine.[1] Dana 14. travnja 1937. sudjelovao je u ubojstvu antifašistički opredijeljenog studenta Krste Ljubičića. Sud u Zagrebu mu je izrekao presudu strogog zatvora 22. lipnja iste godine na osam mjeseci.[2] Doktorirao je, 31. listopada 1940. godine,[1] na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1941. do 1942. godine boravio je na specijalizaciji u Rimu gdje je istodobno bio tajnikom tamošnjeg poslanstva NDH. Od 1944. godine stožernikom je Sveučilišnog stožera u Zagrebu i glavnim urednikom tjednika Spremnost. U emigraciji je bio glavnim tajnikom Hrvatskog domobrana i Hrvatsko-argentinskog kulturnog kluba. Izdavo je glasilo Hrvatska te je uređivao časopis Studia croatica u kojima je i pisao članke.
Citati[uredi | uredi kôd]
- "Jugoslavija" znači trajnu urotu protiv hrvatskoga naroda. (Hrvatska, kulturno politički zbornik, Buenos Aires, 1949.)
- Makar i svijet propao, ne odustajem od prava hrvatskoga naroda, da bude svoj gospodar u svojoj suverenoj državi. Jednostavno, jer pravo ne može biti nepravo! (Danica, 18. svibnja 1984., u članku Ne dirati u osinjak)
Djela[uredi | uredi kôd]
- Temelji demokracije – Kriza i obnova, Rim, 1971.
- Croacia y la actual crisis de Yugoslavia, Buenos Aires, 1972.
- Croacia y su destino, Buenos Aires, 1977. ↓1
- Za slobodu čovjeka i hrvatskoga naroda: izbor članaka i eseja (1938–1984.), Barcelona-München, 1989.
- književni članci u Danici i Hrvatskoj reviji
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑1 Knjiga u izdanju "Instituto Croata Latinoamericano de Cultura" u kojoj je Franjo Nevistić napisao sva poglavlja, osim onih koja se odnose na književnost, glazbu, slikarstvo i seljačko gospodarstvo.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Za slobodu čovjeka i hrvatskoga naroda: izbor članaka i eseja (1938-1984.), priredili Blažena i Milan Blažeković, Knjižnica Hrvatske revije, Barcelona-München, 1989., str. 377.
- ↑ "Vreme", 23.6.1937.
- ↑ Za slobodu čovjeka i hrvatskoga naroda: izbor članaka i eseja (1938-1984.), priredili Blažena i Milan Blažeković, Knjižnica Hrvatske revije, Barcelona-München, 1989., str. 430.