Fritzie Zivic

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fritzie Zivic
Osobni podatci
Pravo ime i prezime Ferdinand Henry John Zivcich
Nadimak Croatian Comet
(Hrvatska kometa)
Težinska kategorija velter, laka
Državljanstvo Flag of the United States.svg SAD Hrvat
Nadnevak rođenja 8. svibnja 1913.
Mjesto rođenja Lawrenceville (Pittsburgh),
PA, SAD
Nadnevak smrti 16. svibnja 1984.
Mjesto smrti Pittsburgh, SAD
Stil desnoruki
Visina 178 cm
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 232
Pobjeda 158
Pobjeda prekidom 80
Poraza 64
Neriješenih 9
Nevažećih 1
Naslov prvaka 1940.-1941.
Nagrade i dostignuća

Fritzie Zivic (Lawrenceville, Pittsburgh, 8. svibnja 1913. - 16. svibnja 1984. Pittsburgh, PA), rođen kao Ferdinand Henry John Zivcich te poznat kao "hrvatska kometa", bio je američki boksač hrvatskih korijena koji je držao naslov u velter kategoriji od 4. listopada 1940. do 29. srpnja 1941. godine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Otac mu je bio doseljenik iz Hrvatske, Hrvat, majka Mary Kepele bila je Slovenka. Kao mladić, slijedio je primjer svoje starije braće Joea, Eddieja, Petea i Jacka, koji su kasnije bili poznati kao "Fighting Zivics". S profesionalnim borbama je počeo u listopadu 1931., u dobi od 18 godina, a zadnju borbu je imao siječnja 1949., u dobi od 36 godina.

Fritzie se najviše proslavio kada je 4. listopada 1940. pobijedio Henrya Armstronga u Madison Square Gardenu, kada je osvojio naslov svjetskog prvaka u velter-kategoriji. Kako bi proslavili ovu pobjedu Nikola Tesla ga je pozvao na večeru u svom hotelu. Nakon što je ugovoren revanš Nikola Tesla je Fritzija ohrabrio riječima "Srušit ćeš ga, sinko, nokautom!"[1]

Zivic je zadržao naslov idućih osam mjeseci, a onda ga je izgubio porazom u borbi s Freddiem Redom Cochranom na bodove, nakon 15 runda, 29. srpnja 1941. u Newarku, New Jersey. Iako je bio poznat po svojim prljavim boksačkim tehnikama; štoviše, smatra ga se jednim od najprljavijih boksača po tom pitanju (palac u oko ili udaranje u zabranjena mjesta), bio je poznat i po tome što se poslije uvijek ispričavao protivniku za to što je učinio.

Proglašen je članom boksačke Dvorane slavnih. Nakon što je okončao aktivnu boksačku karijeru, pokrenuo je svoju boksačku školu. Umro je od Alzheimerove bolesti, 16. svibnja 1984., nakon duge borbe s bolešću.

Borbe[uredi VE | uredi]

Za vrijeme karijere imao je 232 borbe u kojima je imao 158 pobjeda, 80 nokautom, 64 izgubljene i 9 neriješenih.

Među najveće borbe spadaju one sa:

  • Charlesom Burleyom, kasnijim "svjetskim prvakom za obojene" i članom boksačke Dvorane slavnih
  • Henryem Armstrongom, svjetskim prvakom u tri težinske kategorije, velteru, lakoj i peru, kasnijim članom boksačke Dvorane slavnih
  • Jakeom La Mottom, kasnijim svjetskim prvakom u srednjoj kategoriji
  • neriješena borba protiv Lewa Jenkinsa, borca koji je tada držao naslov svjetskog prvaka u lakoj kategoriji (a Zivic je tada još bio aktualni prvak u velteru) 20. prosinca 1940.

Izjave[uredi VE | uredi]

  • Boksaš, ne sviraš glasovir.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. www.boks-sv-duje.hr, pristupljeno 7. siječnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]