Fujiwara no Muchimaro

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Fujiwara no Muchimaro. Portret u hramu Eisanji. Nepoznati autor, boja na svili, razdoblje Nanboku-chō.

Fujiwara no Muhchimaro (japanski 藤原 武智麻呂, ふじわら の むちまろ) (9. godina cara Temmua/680. – 25. dan 7. mjesec 9. godine Tenpyōa/29. kolovoza 737.} je bio japanski političar, državnik i dvorjanin na japanskom dvoru u razdoblju Asuci i Nari. Osnovao je ogranak klana Fujiware Nanke (u prijevodu na hrvatski Južna Kuća) koji je bio jednim od glavnih kugea (dvorskih plemenitaša).

Najstariji je sin poznatog moćnika Fujiware no Fuhita.[1] Unuk je osnivača klana Fujiware Fujiware no Kamatarija.

Mati mu je bila Soga no Shōsi, kćer Soge no Murajiko. Fujiwara no Muchimaro je imao trojicu braće i polubraće: Fujiwaru no Mara, Fujiwaru no Fusasakija (681. – 737.), Fujiwaru no Umakaija. Svi su bili osnivačima ogranaka klana Fujiware.[2] Imao je četiri polusestre, kojima je zajednički roditelj bio njihov otac. Jedna je postala Miyako, supruga cara Mommua, a koja je rodila cara Shōmua.

Muchimaro je oženio Abe no Miushinu unuku. S njome je imao dvoje sinova: Fujiwaru no Toyonarija i Fujiwaru no Nakamara. Među njegovim kćerima ističe se supruga cara Shōmua.

Postao je ministrom građanskih poslova (shikibu-shōm) 718. godine. Kad je Muchimarov otac Fuhito umro 720. godine, carević Nagaya je bio najvišeg statusa u državnoj vladi. Nagaya je bio unukom cara Temmua i nije bio iz obitelji Fujiware, zbog čega su ga Muchimaro i njegovo trojice braće smatrali prijetnjom. Nakon što je uspješno maknuo 729. godine Nagayu, Muchimaro se je dočepao funkcije visokog državnog vijećnika, dainagona u državnom vijeću Daijō-kanu. 734. je godine postao udaijinom, "ministrom desnog" (glavni je bio kancelar, "daijō-daijin" te "ministar lijevog" sadaijin). Dotad su i njegovo trojice braće također došli do bitnih položaja u vladi, stvorivši fuđivarski režim.

Umro je iste godine kad i njegov brat Fujiwara no Maro[3] za vrijeme epidemije velikih boginja koja je pokosila još dvojicu njihove braće.[4]

Bilješke[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Sonpi Bunmyaku, dostupno preko digitalnog arhiva knjižnice japanskog parlamenta.
  • John Hall. The Cambridge History of Japan. Cambridge: Cambridge University Press, 1988. (str. 247.-249.)
  • Louirs Roth. Japan Encyclopedia. City: Belknap Pr of Harvard U, 2005.