Gazde

Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanjem osobnih pohvala i subjektivnih tumačenja, nebitnih popisa ili zbirki poveznica koje su od male ili nepostojeće važnosti. (pomoć)

Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.

Gazde su tamburaški sastav pod utjecajem rocka, a popularno su zvani "Tamburaši u kožnim jaknama" ili kako su ih prozvali glazbeni novinari "Zagrebački Beatlesi s tamburama". "Ja pijem da zaboravim", "Još i danas zamiriši trešnja", "Ružo moja crvena", "Ostarit ću ja, ostarit ćeš ti" i "Neće snaša tamburaša" najpoznatije su njihove pjesme.

Povijest

Sasatav su osnovali u Zagrebu, točnije predgrađu Markuševac, kvartovski mladići Marko Bujanović, Silvio Šimunković, Vladimir Kota, Mario Kršić, Damir Popović i Robert Šerić. Pod svoje ih je uzeo primaš Damir Miki Mihovec. U samo mjesec dana transformirali su se iz nepoznatog kvartovskog benda u medijsku i estradnu atrakciju.

Prvo pojavljivanje na nekom festivalu bilo je na Zlatnim žicama Slavonije u Požegi. Osvojili su publiku kao najbolji i kao najperspektivniji tamburaški sastav pjesmom "Zbog tebe sam to što jesam", koja je bila novina u svijetu tamburaške glazbe u bilo kojem pogledu muziciranja i podijelili glazbenu scenu i javnost. Nastup u kožnim jaknama, tada rokerskim simbolom i atipično, žestoko sviranje tambura. Jedni su bili oduševljeni, odmakom od tradicionalnog, novim smjerom tamburaške glazbe, dok su im drugi, ipak u manjini, to isto zamjerali kao i 'skandalozan' stil odijevanja, te pristup sceni, sve dotad neviđeno u tradicionalnoj i tamburaškoj glazbi. Publika je bila osvojena, ali kritika je bila zbunjena i suzdržana. Ipak, samo za kratko.

Zatim slijede prve nagrade. Prvu osvajaju na festivalu "Domoljubne pjesme" u Slavonskom Brodu pjesmom "Ja sam svoje prolupao dane", sljedeću na festivalu "Pjesme Podravine i Podravlja" u Pitomači pjesmom "Duša u čaši", a ubrzo nakon toga slijedi i najprestižnija hrvatska glazbena nagrada - Porin 1994. godine.

Jedna crtica iz biografije koja svjedoči o iznimno velikoj popularnosti, ne samo za standarde tamburaškog benda, su i tradicionalni koncerti u zagrebačkom Domu sportova, koji su se održavali 12. prosinca četiri godine zaredom, kojima je prosječno prisustvovalo 12.000 ljudi. Dva puta napunili su i KD Lisinski. Pothvat nevelikog broja bendova.

Danas se mogu pohvaliti Večernjakovom Ružom popularnosti, Zlatnom pticom Croatia Recordsa za 100.000 prodanih nosača zvuka, desecima koncerata u Europi, Sjevernoj Americi i Australiji, deset izdanih albuma i nekoliko velikih hitova. Ipak, njihov najveći uspjeh bez imalo sumnje je približavanje nacionalnog instrumenta, tambure, mladoj generaciji; Mihovec i Šljivac danas će reći: "Jednostavno, željeli smo tamburu približiti mladima.".

Diskografija

Studijski albumi

• Zbog tebe sam to što jesam (1994.)
• Za ljubav tvoju (1995.)
• Bit će bolje (1997.)
• Na dnu duše moje (1999.)
• Nije meni žao (2001.)
• Zbogom za zbogom (2003.)
• Milijun poljubaca (2010.) (sadrži neke stare pjesme)

Albumi uživo

• Koncert iz Doma športova (1995.)
• "Gazde 20 godina", Dom športova (2012.)

Kompilacije

• 12 hitova (2000.)
• Zlatna kolekcija (2005.)

Izvori

• http://www.gazde.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=35&Itemid=55
• http://www.gitare.info/page.php?id=14799