George Edward Moore

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
G. E. Moore 1914.

George Edward Moore, (London, 4. studenog 1873.Cambridge, Cambridgeshire, 24. listopada 1958. ), bio je britanski filozof.

Moore je bio jedan od najutjecajnijih moralnih filozofa 20. stoljeća. Studirao je zajedno s Russellom na sveučilištu u Cambridge tijekom 1890-ih. Objavljuje djelo "Refutation of Idealism" 1902. u kojem se razilazi s hegelskim idealizmom koji je do tada preovladavao u Engleskoj. Iste godine objavljuje i "Principia Ethica". a 1912. "Ethics". Ukratko, njegova etika se može opisati kao neka vrsta utilitarizma (ili možda bolje rečeno konsekvencijalizma).

Moore objavljuje 1925. djelo "A Defense of Common Sense" u kojem prekida radikalnu sumnju koja se može naći kod Descartesa i Humea. Moore priznaje da nikada ne možemo do kraja biti sigurni da je nešto cjelokupna istina, ali da možemo biti sigurni u pojedinačne činjenice kao istinite.

Bio je vrlo iskusan konceptualni analitičar, a utjecao je na mnoge poznate filozofe i matematičare: Russella, Keynesa, Charlie Dunbara Broada, Johna Lairda, Franka P. Ramseya, R. B. Braithwaitea i Susan Stebbing.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Moore je rođen 1873. i odrasta u južnom Londonu. Započinje studij klasičnih jezika na Trinity Collegu 1892. Tamo susreće Russella i Johna Ellisa McTaggarta, koji su utjecali da počne studirati i filozofiju. Završava studij filozofije 1896. s najvišom ocjenom. Godine 1898. dobiva akademsku nagradu što mu omogućava nastavak studija još šest godina.

Godine 1904. seli iz Cambridgea, ali se ponovo vraća 1911. kao učitelj. Izuzev kratkog boravka u SAD-u tijekom Drugog svjetskog rata u Cambridgu provodi cijeli svoj život. Postao je profesor 1925., a u mirovinu odlazi 1939.


Izvori[uredi | uredi kôd]