John Maynard Keynes
John Maynard Keynes, poznat i kao Baron Keynes od Tiltona (5. lipnja 1883. – 21. travnja 1946.), bio je engleski ekonomist i eugeničar[1] poznat kao tvorac makroekonomije te ideja koje su bitno utjecale na politiku mnogih vlada u XX. stoljeću. Keynes je bio zagovornik državne intervencije u gospodarstvo radi sprječavanja negativnih učinaka recesije i depresije. Prva praktična primjena tih ideja bio je New Deal u SAD-u za vlade Franklina Delana Roosevelta.
Ekonomska teorija[uredi | uredi kôd]
Za razliku od ostalih ekonomista njegova vremena, Keynes je Veliku depresiju gledao kao paradoks i kao izazov koji se kosio s osnovnim načelima koje su tadašnji ekonomisti shvaćali kao zdravo za gotovo. Keyness ne samo da je objasnio što se u tadašnjoj ekonomiji događalo nego je i ponudio put za izlaz tj. kako izbjeći tadašnju depresiju i kako ju izbjeći za buduća vremena.
Prvi je uveo pojam autonomno trošenje.
U svojem djelu Kraj laissez-fairea napisao je da nije točno da pojedincima pripada „prirodan sloboda” dana od Boga u gospodarskim djelatnostima. Htio je ukazati na to da svijet nije uređen tako da pojedinačni i društveni interes uvijek budu u skladu te da nije točno da je interes spoznat jer je često slučaj da su pojedinci koji teže ciljevima nedovoljno obaviješteni ili su preslabi da bi ih ostvarili.
Eugenika[uredi | uredi kôd]
Bio je član Britanskoga eugeničkog društva (British Eugenics Society). U govoru pred članovima Društva 14. veljače 1946., a u prigodi dodjele Galtonove medalje Alexanderu Carr-Saundersu, navodi kako je eugenika najvažnija i najpoznatija grana sociologije koja postoji.[1] Osam godina je bio počasnim potpredsjednikom Društva.[1] Eugenička počela zagovara i u esejima „Jesam li liberal?” (Am I a Liberal?)[2] i „Kraj laissez-fairea” (The End of Laissez-Faire)[3], kao i u utopijskom eseju „Ekonomske mogućnosti za naše unuke” (Economic Possibilities for our Grandchildren), nadahnut H. G. Wellsom.[4] I Keynes i Wells su sudjelovali na svečanoj večeri o pedesetgodišnjici presude Bredlaugh–Besant 26. lipnja 1927., na kojoj je Keynes iznio neomaltuzijansko viđenje budućnosti Britanskoga otočja i čovječanstva.[5] Keynesovi eugenički stavovi izostavljaju se u njegovim suvremenim biografijama.[1][6] Pod utjecajem Margaret Sanger i njezina časopisa Birth Control Review, zalagao se za kontrolu rađanja, što je iznosio i u svojim govorima i predavanjima.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e Magness, Phillip W.: No, Keynes Did Not “Sit Out” the Debate on Eugenics (engl.) aier.org. American Institute for Economic Research. Objavljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ Keynes, John Maynard: Am I a Liberal?, u: Keynes, John Maynard: Essays in Persuasion, Palgarve Macmillan, 2010., str. 295-306.
- ↑ Keynes, John Maynard: The End of Laissez-Faire, u: Keynes, John Maynard: Essays in Persuasion, Palgarve Macmillan, 2010., str. 272-294.
- ↑ Magness, Phillip W.; Harrigan, James R. 2020. John Maynard Keynes, H. G. Wells, and a Problematic Utopia. History of Political Economy. 52 (2): 211-238. doi:10.1215/00182702-8173298
- ↑ Magness, Phillip W.: J.M. Keynes’s Dreams of a Eugenic Future (engl.) aier.org. American Institute for Economic Research. Objavljeno 23. ožujka 2020.
- ↑ Cowen, Tyler: Zach Carter on the Life and Legacy of John Maynard Keynes (Ep. 110) (engl.) conversationswithtyler.com. Conversations with Tyler. Objavljeno 29. listopada 2020.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
