Giuseppe Arcimboldo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Giuseppe Arcimboldo
Manirizam
Giuseppe Arcimboldo
autoportret
Rođenje Milano, oko 1527.
Smrt Milano, 11. srpnja 1593.
Vrsta umjetnosti Slikarstvo
Praksa Milano, Prag
Utjecao dadaizam, nadrealizam
Poznata djela Četiri godišnja doba
Portret Rudolfa II. (Vertumnus)
Knjižničar (Arcimboldo)
Portal o životopisima

Giuseppe Arcimboldo (Milano, oko 1527. - Milano, 11. srpnja 1593.), talijanski maniristički slikar; tehnički savršen slikar osebujnog i originalnog manirističkog stila.

Nakon naukovanja u rodnom Milanu djelovao je pretežno u Pragu kao dvorski slikar nekoliko vladara. Bio je učenik učenika Leonarda da Vincija, od kojih je najvjerojatnije naslijedio preciznost i znatiželju[1]. Godine 1556. godine radio je s Giuseppeom Medom na freskama u katedrali u Monzi, ali su njegovi radovi religijske tematike poprilično zaboravljeni[2]. Od 1562. Arcimboldo je počeo raditi na carskom dvoru Habsburgovca Ferdinanda I. U tom razdoblju je naslikao svoja najpoznatija djela, i razvio svoj nevjerojatno poseban umjetnički stil, koji ga snažno razlikuje od ostalih suvremenika[1]. Arcimboldo je stvorio uistinu fantastičnu sliku praškog dvora, stvarajući kostime, dizajnirajući i dekorirajući. Car Rudolf II. dao mu je nebrojene ovlasti za usluge slikanja brojnog niza portreta carske obitelji i državnika, te mu je postavio i zadatak istraživanja umjetničkih djela. God. 1587. Arcimboldo se vratio u Milano, ali je ostao u kontaktu s carem. Preminuo je 11. srpnja 1593. u Milanu. Iako je bio vrlo popularan tijekom svog života, ubrzo je zaboravljen nakon smrti.

Njegova neobična vizija potakla je mnoge iz njegovog vremena da vjeruju kako je Arcimboldo duševno bolestan i kako su njegova djela rezultat gubitka razuma[2]. Poslije njegove smrti, njegova djela padaju u zaborav, sve dok ih početkom 20. stoljeća ne otkriju nadrealisti. Od tada njegov opus postaje svjetski slavan. Iako nije imao izravne učenike, po slobodi fantazije i bizarnim slikarskim efektima blizak je modernom dadaizmu i nadrealizmu 20. stoljeća.

Djela[uredi VE | uredi]

Flora, ulje na dasci, 73 x 56 cm, privatno vlasništvo, Pariz.

Najpoznatije Arcimboldove slike su alegorije i personifikacije godišnjih doba (Četiri godišnja doba) i prirodnih elemenata, te fantastični portreti komponirani od cvijeća, voća, povrća, grana, lišća ili knjiga (Knjižničar, Vertumnus)[3]. Neki prikazi su satirični portreti dvorskih osoba, a drugi su alegorijske personifikacije.

Možda vrhunac njegovih kompozicijskih portreta, od kojih se četiri nalaze u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti, čine dvije nevjerojatno ljupke kreacije Flore. Arcimboldo ih je načinio pred kraj svog života u Milanu, te ih je potom poslao u Prag kao zahvalu za to što je nakon 25 godina rada kao dvorski slikar u službi Maksimilijana II. i Rudolfa II. bogato nagrađen i poslan natrag u domovinu. Obje slike Flore nalazile su se u zbirci cara Rudolfa II., ali su 1648. kao dio ratnog plijena stigle u Stockholm, u zbirku kraljice Kristine Švedske. Nakon abdikacije kraljice slike su ostale u privatnom vlasništvu u Švedskoj, te su u 19. i 20. stoljeću više puta promijenile vlasnika[4].

Bilješke[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Giuseppe Arcimboldo.
  1. 1,0 1,1 Kristina Petričević, Giuseppe Arcimboldo: Serije slika Godišnja doba i Elementi, Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, odsjek za povijest umjetnosti, Split, 2012., str. 4., pristupljeno 29. svibnja 2017.
  2. 2,0 2,1 Giuseppe Arcimboldo: Fantastične iluzije iz 16. vijeka, Buka, 26. listopada 2013.
  3. Arcimboldo, Giuseppe na Hrvatskoj enciklopediji LZMK, Pristupljeno 29. svibnja 2017.
  4. Giuseppe Arcimboldo u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti, cromoda.com 24. srpnja 2014., Pristupljeno 29. svibnja 2017.