Gorkoslad
| Gorkoslad | |
|---|---|
 S. dulcamara | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Solanales |
| Porodica: | Solanaceae |
| Potporodica: | Solanoideae |
| Tribus: | Solaneae |
| Rod: | Solanum |
| Vrsta: | S. dulcamara |
| Dvojno ime | |
| Solanum dulcamara L. | |
| Baze podataka | |
Gorkoslad (paskvica; Solanum dulcamara, od lat. dulcis = sladak i lat. amarus = grk, gorak), otrovna biljka trajnica iz porodice pomoćnica čija su domovina Europa i Azija, a ima je i po sjevernoj Africi (Maroko, Alžir, Tunis), dok je u Sjevernu Ameriku naknadno stigla. Gorkoslad raste na sjenovitim i vlažnim mjestima, u šumama, grmlju i živicama, te uz rijeke, potoke i kanale.
Opis[uredi | uredi kôd]
Gorkoslad je penjačica koja može narasti od 30 cm do dva metra, često povijenom ili poleglom stabljikom, pri dnu odrvenjelom i s puzavim podankom. Listovi su jajoliki, šiljasta do ušiljena vrha, pri dnu srcoliki ili razdijeljeni u 1 ili 2 isperka. Cvjetovi su dvospolni, ljubičasti, s 5 žutih prašnika. Plod je ovalna otrovna boba crvene boje, mekana i sočna. Okus bobe je na početku gorak a kasnije slatkast, po čemu je biljka i dobila ime u hrvatskom jeziku, pa i cijeli red biljaka kojemu pripadaju i pomoćnice.
Uporaba u narodnoj medicini[uredi | uredi kôd]
Prema opatijskom travaru Ivanu Lesingeru, preminulom 2016 godine, korijen paskvice se u novije vrijeme rabi za liječenje karcinoma i jakih nadimanja trbuha.[1]
U narodnoj medicini, za terapeutske svrhe, mladi izbojci s lišćem koriste se za bolesti kože, osobito za ekcem i upalu sa svrbežom, za bronhijalnu astmu, prehladu, upalu mokraćnog mjehura, proljev, neredovitu menstruaciju, za zacjeljivanje rana i kao antihelminitik. Plodovi - za spolno prenosive bolesti, epilepsiju, napadaje migrene .[2]
Otrovnost[uredi | uredi kôd]
Cijela biljka je izuzetno otrovna, a plodovi nezreli. Uz solanin sastojci su joj i dulkamarin, solamin, solacein, tomatin, atropin ili diosgenin, tigogenin i jamogenin. Biljka se širi uz pomoć ptica koje jedu njene otrovne plodove i tako raznose sjemenke.
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
Grodzinski,A.M. Likarske roslini - enciklopedični dovidnik,Kijev 1991.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Cvijet, Fairlands Valley Park, Stevenage, ngleska
Plod
List i plod
.jpg)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ivan Lesinger: Reuma “bježi” od paskvice
- ↑ Grodzinski,A.M. Likarske roslini - enciklopedični dovidnik,Kijev 1991.,str.322