Prijeđi na sadržaj

Gorkoslad

Izvor: Wikipedija
Gorkoslad
S. dulcamara
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Solanales
Porodica:Solanaceae
Potporodica:Solanoideae
Tribus:Solaneae
Rod:Solanum
Vrsta:S. dulcamara
Dvojno ime
Solanum dulcamara
L.
Baze podataka

Gorkoslad (paskvica, gorka pomoćnica; lat. Solanum dulcamara, od lat. dulcis = sladak i lat. amarus = grk, gorak), otrovna biljka trajnica iz porodice pomoćnica čija su domovina Europa i Azija, a ima je i po sjevernoj Africi (Maroko, Alžir, Tunis), dok je u Sjevernu Ameriku naknadno stigla. Gorkoslad raste na sjenovitim i vlažnim mjestima, u šumama, grmlju i živicama, te uz rijeke, potoke i kanale.

Gorkoslad je penjačica koja može narasti od 30 cm do dva metra, često povijenom ili poleglom stabljikom, pri dnu odrvenjelom i s puzavim podankom. Listovi su jajoliki, šiljasta do ušiljena vrha, pri dnu srcoliki ili razdijeljeni u 1 ili 2 isperka. Cvjetovi su dvospolni, ljubičasti, s 5 žutih prašnika. Plod je ovalna otrovna boba crvene boje, mekana i sočna. Okus bobe je na početku gorak a kasnije slatkast, po čemu je biljka i dobila ime u hrvatskom jeziku, pa i cijeli red biljaka kojemu pripadaju i pomoćnice.

Uporaba u narodnoj medicini

[uredi | uredi kôd]

Prema opatijskom travaru Ivanu Lesingeru, preminulom 2016 godine, korijen paskvice se u novije vrijeme rabi za liječenje karcinoma i jakih nadimanja trbuha.[1]

U narodnoj medicini, za terapeutske svrhe, mladi izbojci s lišćem koriste se za bolesti kože, osobito za ekcem i upalu sa svrbežom, za bronhijalnu astmu, prehladu, upalu mokraćnog mjehura, proljev, neredovitu menstruaciju, za zacjeljivanje rana i kao antihelminitik. Plodovi - za spolno prenosive bolesti, epilepsiju, napadaje migrene .[2]

Otrovnost

[uredi | uredi kôd]

Cijela biljka je izuzetno otrovna, a plodovi nezreli. Uz solanin sastojci su joj i dulkamarin, solamin, solacein, tomatin, atropin ili diosgenin, tigogenin i jamogenin. Biljka se širi uz pomoć ptica koje jedu njene otrovne plodove i tako raznose sjemenke.

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]

Grodzinski,A.M. Likarske roslini - enciklopedični dovidnik,Kijev 1991.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ivan Lesinger: Reuma “bježi” od paskvice
  2. Grodzinski,A.M. Likarske roslini - enciklopedični dovidnik,Kijev 1991.,str.322