Gregoryjev teleskop

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Gregorian teleskop)
Put svjetla kroz Gregoryjev teleskop.

Gregoryjev teleskop ili Gregorian teleskop je vrsta reflektorskog teleskopa, koji je konstruirao škotski matematičar i astronom James Gregory u 17. stoljeću, a prvi je sagradio Robert Hooke 1673. Jedino prije toga je napravljen Newtonov teleskop, kojeg je sagradio Isaac Newton, 1668.[1] U Gregoryjevu teleskopu s provrtanim paraboloidnim zrcalom, opisanim u djelu Napredna optika (lat. Optica Promota, 1663.), sekundarno je zrcalo elipsoidno udubljeno, čime se dobiva uspravna slika. Zbog maloga vidnog polja nije ušlo u širu upotrebu.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Gregoryjev teleskop iz 1735.

Konstrukciju Gregorian teleskopa je objavio James Gregory 1663., u knjizi Optica Promota. Slične teoretske konstrukcije su napravili Bonaventura Cavalieri u knjizi Lo Specchio Ustorio 1632.[3] i Marin Mersenne 1636. u knjizi Harmonie universalle.[4] Rani pokušaji Gregoryja nisu uspjeli, jer nije imao prektičnog iskustva i nije mogao pronaći vješte optičare za njegove leće.[5] Nakon 10 godina, Robert Hooke je uspio sagraditi Gregorian teleskop.

Konstrukcija[uredi | uredi kôd]

Gregoryjev teleskop se sastoji od dva ogledala: primarno veliko ogledalo (konkavni paraboloid) skuplja svjetlost i dovodi ga skoro u žarište, da bi da sekundarno malo ogledalo (konkavni elipsoid) reflektirao nazad, kroz otvor u centru primarnog ogledala, do okulara. Ova konstrukcija je uglavnom istisnuta s Cassegrain teleskopom, ali za astronome amatere ipak je lakše izraditi Gregoryjev teleskop, jer je lakše napraviti i provjeriti sekundarno malo ogledalo.

Sardinija radio teleskop u gradnji.

Radioteleskop Sardinija[uredi | uredi kôd]

Radioteleskop Sardinija je veliki potpuno okretljivi u svim smjerovima radio teleskop, koji je pušten u pogon 2012., i smješten je u mjestu San Basilio, pokrajina Cagliaria, na otoku Sardiniji, u Italiji.

Glavne tehnička svojstva su:

  • Promjer primarnog reflektora je 64 metra, a sekundarnog 7,9 metara;
  • Gregoryjev raspored s glatkom površinom;
  • Aktivna površina reflektora s 1 116 prilagodljivih aktuatora;
  • Područje rada je radio valovi 0,3 – 115 GHz;
  • Tri žarišta: primarno, Gregoryjevo i navođeno;
  • Točnost primarnog reflektora: 0,15 mm RMS
  • Stupanj učinkovitosti reflektora: ≈ 60 %;
  • Točnost navođenja u točki: 2 – 5 kutne sekunde.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Isaac Newton: adventurer in thought, by Alfred Rupert Hall, page 67
  2. Gregory, James, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  3. Stargazer, the Life and Times of the Telescope, by Fred Watson, p. 134
  4. Stargazer, p. 115.
  5. A Biographical Dictionary of Eminent Scotsmen By Robert Chambers, Thomas - Page 175
  6. Gavril Grueff, Giovanni Alvito, Roberto Ambrosini, Pietro Bolli, Andrea Maccaferri, Giuseppe Maccaferri i Marco Morsiani: "Sardinia Radio Telescope: the new Italian project", [2][neaktivna poveznica], Proceedings of the SPIE, 2004.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]