Halul
| Halul ar. جَزِيرَة حَالُول | |
|---|---|
 Stijene na obali otoka osvijetljene plinskim bakljama rafinerija nafte | |
.jpg) Satelitska snimka otoka | |
| Položaj | |
| Koordinate | 25°40′30″N 52°24′41″E / 25.67500°N 52.41139°E |
| Država | |
| Zaljev | Perzijski zaljev |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 1.57 km2 |
  Halul Halul na zemljovidu Katara  | |
Halul (ar. جَزِيرَة حَالُول) jedan je od najvažnijih otoka u Kataru. Leži oko 90 km sjeveroistočno od Dohe, služi kao skladišni prostor i terminal za utovar nafte iz okolnih polja na moru.[1] Jedna je od glavnih baza katarske mornarice nalazi se u Halulu.[2] Obala i granično osiguranje također imaju svoje bazw na otoku.[3]
Početkom 1900-ih često su ga posjećivali brodovi za lov bisera.[4]
Povijest[uredi | uredi kôd]
James Ashley Maude dokumentirao je prvo poznato otkriće otoka u srpnju 1817., nazivajući ga "otok Hawlool".[5] Napisao je:
Maude također primjećuje blizinu otoka velikim nalazištima bisera.[6]
Godine 1823. kapetan George Barnes Brucks izradio je prvu kartu otoka.[5] U Brucksovim memoarima, posthumno objavljenim 1856., ukratko je opisao otok kao i njegov geografski položaj. Napisao je da je otok visok i primijetio prisutnost bunara. Nije poznato jesu li ovi bunari bili prirodne pojave, poput vrtača, ili su ih izgradili ribari.[5] On također primjećuje visoku nadmorsku visinu otoka i tvrdi da je prije bio poznat kao otok May.[7]
Škotski hidrograf James Horsburgh napisao je opis otoka u svom vodiču The India Directory iz 1855. godine. Njegov se prikaz nije mnogo razlikovao od ranijeg opisa koji je dala Maude 1817.[5]
Sve do sredine 20. stoljeća otok je služio kao sklonište mornarima, ribarima i roniocima bisera za vrijeme oluja ili samo kao stanica za odmor tijekom njihovih dugih putovanja.[3]
Geografija[uredi | uredi kôd]
Otok se nalazi 72 milje jugoistočno od Ras Rakana,[8] i oko 50 milja sjeveroistočno od glavnog grada Dohe.[3] Duga je otprilike 1 milju.[8] Teren je brdovit, a najviši vrh je na visini između 54 i 61 m/nm.[3][8][9] Otok je vidljiv s udaljenosti od oko 15 milja, a oko njega je greben koji se proteže do 300 metara od obale. Otok sadrži najistočniju kopnenu masu Katara. S udaljenošću od nešto više od 80 kilometara od najbliže točke kopna Katara, a to je Ra's Abū Qarn na sjeveroistočnoj obali i u općini Al Khor, to je ujedno i najudaljeniji otok zemlje. Otok je osjetljiv na šamalne vjetrove. Smješten 45 milja sjeveroistočno od otoka nalazi se stjenoviti i plitki plićak Shah Allum.[8]
Geologija[uredi | uredi kôd]
Većina površine otoka leži na slojevima paleozoika. Formacija Hormuz iz razdoblja kambrija je dominantni površinski sloj.[10] To je jedan od samo dva teritorija Katara koji leže na površini paleozoika.[11] Željezni oksidi poput hematita i okera nalaze se na otoku, ali su ostali neiskorišteni zbog visokih troškova ekstrakcije i transporta.[12] Sedimenti kao što su anhidriti, karbonatne stijene i klastične naslage praćene magmatskim stijenama. Vulkanske stijene s otoka K–Ar datiranje 1998. sugerira da su sedimenti formirani prije 33 milijuna godina.[9] Izložene stijene na otoku uključuju dolomiti sastavljeni od tankih lamina (moguće pseudomorfa nakon gipsa) i masivnih ružičastih ili ljubičastih anhidrita. One su obojene željezom, a pukotine su ispunjene materijalima kao što je lapor ili drugim materijalima bogatim glinom.[9]
Zajedno s više od 200 otoka u regiji Perzijskog zaljeva, vjeruje se da je otok Halul nastao dijapirizmom soli koja potječe iz serije infrakambrijskih Hormuških soli.[9]
Divlje životinje[uredi | uredi kôd]
Otok služi kao stanište nekoliko vrsta morskih životinja i morskih ptica. Više od 80 planinskih koza nastanjuje njegov brdoviti krajolik, proširivši se od skupine od šest planinskih koza koje su prvi put prevezene na otok 1963. godine. Ministarstvo općina i okoliša (MME) surađuje s tvrtkom QatarEnergy na zaštiti i uzgoju divljih životinja na otoku. Među najvažnijim poduzetim inicijativama je sadnja 400 stabala otpornih na slanu vodu i uspostavljanje zaštićenih mjesta za gniježđenje morskih kornjača.[3]
Industrija[uredi | uredi kôd]
Ubrzo nakon početka naftnih aktivnosti, sredinom 1950-ih vlada je počela ulagati resurse kako bi pretvorila Halul u veliki terminal za utovar nafte. Značaj otoka dodatno je shvaćen 1960-ih nakon što je vlada započela uspostavljanje naftnih polja u moru. Između 1964. i 1966. godine na otoku je izgrađena industrijska infrastruktura. Po stanju iz 2015. , na otoku se nalazi 11 vanjskih plutajućih krovnih spremnika s ukupnim kapacitetom od 5 milijuna barela sirove nafte.[3]
Halul sam proizvodi električnu energiju. Ima devet turbogeneratora snage 43 MW. Dvije Halulove jedinice za desalinizaciju imaju dnevni kapacitet od 400 m3 (110,000 NAS galona).[3]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑
Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnoj domeni: Toth, Anthony. 1994. Qatar: Geography. Metz, Helen Chapin (ur.). Persian Gulf states: country studies 3rd izdanje. Federal Research Division, Library of Congress. Washington, D.C.. str. 162. ISBN 0-8444-0793-3. OCLC 29548413
- ↑ RSN Singh. 2008. Asian Strategic and Military Perspective. Lancer Publishers. str. 388. ISBN 978-81-7062-245-1
- ↑ a b c d e f g Halul Island. Qatar Petroleum. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 2. srpnja 2015.
- ↑ 'Persian Gulf Gazetteer Part II, Geographical and Descriptive Materials, Section II Western Side of the Gulf' [53v] (109/286). Qatar Digital Library. 4. travnja 2014. Pristupljeno 23. srpnja 2015.
- ↑ a b c d LeBlanc, Jacques. Prosinac 2015. A Historical Account of the Stratigraphy of Qatar, Middle-East (1816 to 2015). Pristupljeno 10. veljače 2024. Prenosi Academia.edu
- ↑ a b The Asiatic Journal and Monthly Miscellany. 3. W. H. Allen & Company. 1817. str. 304. Pristupljeno 10. veljače 2024. Ovaj članak uključuje tekst iz ovog izvora, koji je u javnoj domeni.
- ↑ G.B. Brucks; Robert Hughes Thomas. 1856. Historical and other information connected with place in the Persian Gulf. Bombay Education Society's Press. str. 560
- ↑ a b c d The Persian Gulf pilot: comprising the Persian Gulf, Gulf of Omán; and Makran coast. Hydrographic Dept. Great Britain. 1890. str. 127 Ovaj članak uključuje tekst iz ovog izvora, koji je u javnoj domeni.
- ↑ a b c d Sadooni, Fadhil; Al-Saad, Hamad; J. Nasir, Sobhi. Ožujak 2004. HALUL AND SHARAO ISLANDS, OFFSHORE QATAR: REMNANTS OF THE GREAT INFRACAMBRIAN HORMUZ SALT BASIN. Department of Geology, United Arab Emirates University (disertacija) Prenosi ResearchGate
- ↑ Sobhi Nasir; Hamad Al-Saad; Abudlrazak Alsayigh; Oliver Weidlich. 25. kolovoza 2008. Geology and petrology of the Hormuz dolomite, Infra-Cambrian: Implications for the formation of the salt-cored Halul and Shraouh islands, Offshore, State of Qatar. Journal of Asian Earth Sciences. 33 (5–6): Abstract. Bibcode:2008JAESc..33..353N. doi:10.1016/j.jseaes.2008.02.003
- ↑ Al-Kubaisi, Mohammed Ali M. 1984. Industrial development in Qatar: a geographical assessment (PDF). Durham E-Theses, Durham University. str. 12
- ↑ Al-Kubaisi, Mohammed Ali M. 1984. Industrial development in Qatar: a geographical assessment (PDF). Durham E-Theses, Durham University. str. 11
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Halul |