Hermetički red Zlatne zore

Izvor: Wikipedija
Zemaljski pentakl Zlatne zore

Hermetički red Zlatne zore (eng. Hermetic Order of the Golden Dawn), skraćeno Zlatna zora, je hermetički red osnovan u Velikoj Britaniji potkraj 19. stoljeća. Red je prakticirao teurgiju i duhovni razvoj i imao je veliki utjecaj na razvitak Zapadnog okultizma u 20. stoljeću, posebice na učenja Teleme i Wicce.

Po ukidanju Reda 1903. godine nastalo je više redova sljednika, od kojih neki djeluju i danas (Stella Matutina i Alpha et Omega).[1]

Povijest Zlatne zore[uredi | uredi kôd]

Godine 1887. pronađeni su zapisi s uputstvima o izvođenju magijskih i kabalističkih rituala, a iste godine su, u Londonu, slobodni zidari i članovi rozenkrojcerskog društva (S.R.I.A.), William R. Woodman, William W. Westcott i S. L. MacGregor Mathers, osnovali tajno udruženje pod nazivom Zlatna zora.

Zlatna Zora je bila društvo posvećeno filozofskoj, duhovnoj i psihičkoj evoluciji čovječanstva, a bila je uređena da bude škola i muzej znanja, gdje studenti mogu učiti principe okultne znanosti i razne elemente zapadne filozofije te magije. Sustav magije Zlatne Zore uključuje učenje kabale, astrologije, divinacije, unutarnje alkemije, egipatske magije, tarota, vidovitosti i enokijanske magije.[1] Društvo se temeljilo na sustavu inicijacija i hijerarhije slične onima koje prakticiraju u masonskim ložama, s time da su ovdje žene bile ravnopravne muškarcima.

Godine 1888. osnivači su osnovali hram Isis-Urania u Londonu u kojemu su razvijani i provođeni rituali dešifrirani u rukopisima. Prve četiri godine Zlatna zora je djelovala isključivo kao "vanjski red", a tek 1892. aktivira se "unutarnji red" u koji su ušli učenici koji su prošli čitav tečaj i inicijacije "vanjskog reda". Uskoro su osnovani i Ozirisov hram u Weston-super-Mareu, Horusov hram u Bradfordu, te Hram Amon-Raa u Ediburghu, a nekoliko godina kasnije, Mathers je osnovao Ahathorov hram u Parizu.[2]

Do sredine 1890-ih, Zlatna zora se dobro pozicionirala u Velikoj Britaniji, s preko stotinu članova iz svih klasa viktorijanskog društva. Oko 1897. godine, Wescott prekida sve veze sa Zlatnom zorom, ostavljajući Mathersu potpunu kontrolu. Nato, Mathers postavlja Florence Farr za vođu reda u Engleskoj.

Nesuglasice među članovima Reda pojavile su se zbog nezadovoljstva članova Mathersovim vođenjem Reda, ali i zbog njegovog prijateljstva s Crowleyjem, kojemu je Red odbio odobriti status Adepta Minora. Nato je Mathers samoinicijativno inicirao Crowleyja u Parizu 1900. godine, što je izazvalo sukobe unutar Reda. Članovi londonskog Reda pozvali su Mathersa na odgovornost, a on je smijenio Farr s položaja. Članovi su tada organizirali generalno vijeće i izopćili Mathersa iz Reda.[2]

Raskol u Zlatnoj zori izazvao je izdvajanje hrama Isis-Urania iz Reda, a daljnje razmirice uzrokovale su i Yatesov odlazak. Godine 1903. Red se raspao na frakcije od kojih su, osim osamostaljenog hrama Isis-Urania, važnije bile Stella Matutina i Mathersov Alpha et Omega.

Poznati članovi[uredi | uredi kôd]

Ovdje su nabrojane neke poznate osobe koje su pripadale Zlatnoj zori ili za koje se vjerovalo da joj pripadaju ili da su na neki način povezani s tim redom.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. a b Hermetični Red Zlatna Zora na hermetizam.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2012. Pristupljeno 6. ožujka 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. a b Zlatna Zora na razotkrivanje.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2012. Pristupljeno 6. ožujka 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]



Pentacle 1.svg Nedovršeni članak Hermetički red Zlatne zore koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.