Homologni kromosom

Izvor: Wikipedija

Homologni kromosomi su kromosomi koji su međusobno slični po vanjskim osobinama.[1]

Homologni kromosom se nalazi u paru kod tjelesnih stanica organizama koji su nastali oplodnjom od dvaju roditelja, odnosno jedan je od oca, drugi od majke.[1] Uparuju se u mejozi, u profazi I, u podfazi zigotenu (konjugacija).[2] Homologni su kromosomi priljubljeni jedan uz drugog u podfazi pahitenu cijelom svojom duljinom. Sparene homologne kromosome nazivamo bivalentima.[3] Budući da se svaki kromosom sastoji od dvije kromatide, zbog čega je dvostruk, spareni kromosomi tvore snopove koji ukupno imaju četiri kromatide koje zovemo kromosomske tetrade.[4] Između konjugiranih kromosoma događa se pojava izmjena djelova kromatida koju nazivamo crossing over[5] koji se može dogoditi na hijazmama - mjestima gdje su se ispreplele kromatide konjugiranih kromosoma.[4] U metafazi I spareni (konjugirani) homologni kromosomi nalaze se u središnjoj ravnini.[6] Homologni se kromosomi odvajaju u anafazi I.[3]

Jedan od uvjeta da bi par kromosoma bio homologan je da moraju imati pričvrsnicu na istome mjestu.[7] Na homolognim kromosomima nalaze se alelni (homologni) geni.[8] Ploidnost organizma označuje broj homolognih kromosoma u kromosomu.

Razlika homolognih kromosoma i sestrinskih kromatida sastoji se u tome što su homologni kromosimi dvije različite kopije kromosoma koje nasljeđuju diploidni organizmi poput ljudi, po jedan od svakog roditelja, dok su sestrinske kromatide dvije istovjetne kopije kromosoma.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemneArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2016. (Wayback Machine) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 58
  2. mejoza. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. prosinca 2014.
  3. a b Stanični ciklus eukariota[neaktivna poveznica], Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
  4. a b Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemneArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2016. (Wayback Machine) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 115
  5. Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemneArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2016. (Wayback Machine) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 74
  6. Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemneArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2016. (Wayback Machine) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 86
  7. Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemneArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2016. (Wayback Machine) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 273
  8. Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemneArhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2016. (Wayback Machine) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 11