Hreljac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Grb obitelji Hreljac

Hreljac (Hrelec, Hrelecz, Hreliacz, Hreliecz, Hrelijacs), stara je plemićka obitelj. Grbovnu povelju o ponovnoj dodjeli hrvatsko-ugarskog plemstva i grba podijelio je kralj Rudolf Jurju Hreljcu, u Plzenu, 24. prosinca 1599. godine. Plemstvo je proglašeno i potvrđeno u Hrvatskome državnom saboru, 24. svibnja 1602. godine.

Povijest[uredi VE | uredi]

Najistaknutiji član ove obitelji bio je pl. Hreljac koji je živio potkraj 15. stoljeća, pa se ovo novo prezime i prozvalo po njemu, a on je i osnivač grane toga roda. Praotac današnjih Hreljaca, Hrelja (nobilis vir Cregliac) je od krbavskog kneza Karla kupio posjed Bukovicu u Lici.

Hreljci su bili posjednici u selu Raduč u Gornjoj Lici. Iz ovoga je roda bio i poznati senjski sudac Jakob de Radučo iz 14. stoljeća, čije se ime spominje u nekoliko pisanih dokumenata.

U popisu vojne posade tvrđave Bihać iz 1540. i 1551. godine spominje se ime Vida Hrelje Petričevića, plemića iz Bihaća.

Juraj Hreljac više je puta dolazio u Ugarsku i bio primljen na dvoru kraljeva Ferdinanda I. i Maksimilijana II. Službovao je kod Nikole Zrinskoga mlađeg i njegova brata Jurja Zrinskog. Zastupao je i grofa Nikolu Zrinskoga u važnim državničkim poslovima. Vjenčao se s Barbarom, kćeri Gašpara Mrnjavčića i Katarine Kišević, vlasnika dvorca i imanja Brezovica.

O ovoj je obitelji pisao poznati hrvatski povjesničar iz 19. stoljeća Radoslav Lopašić.

Grb[uredi VE | uredi]

U grbovnici piše: "da su Hreljci ex honestis et nobilibus regni nostri Croatiae de comitatu Licca".

Grbovnica se sastoji od grba sa štitom plave boje i pet srebrnih ravnih poprečnih greda.

Ovakav grb rabe svi pripadnici plemena Mogorovića.

Danas[uredi VE | uredi]

Hreljci se najčešće mogu pronaći u primorskim krajevima Republike Hrvatske. U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Gradu Rijeci.

Na prostoru Like, Gacke i Krbave danas nema potomaka ove obitelji.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Bojničić, 1899., 70. i 223., T 50. i 163.
  • Duišin Viktor, Zbornik plemstva, 1 dio, Zagreb 1938., 324. - 325.
  • Codex Frangipanus 2., 323. (Hreljac" de Radučo")
  • Stjepan Pavičić, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje, knjiga 41. JAZU., Zagreb, 1962., 31. - 33
  • Ljubović Enver, 2001., 85. - 86.
  • Ljubović Enver, 2003., 126. - 127.

Vanjske Poveznice[uredi VE | uredi]