Hrvatska osobna iskaznica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Osobna iskaznica je osobni dokument izdan u Republici Hrvatskoj. Svaki hrvatski državljanin koji ima prebivalište u Hrvatskoj može dobiti osobnu iskaznicu a to je obaveza za sve građane starije od 18 godina. Ovaj dokument policija izdaje u ime Ministarstva unutarnjih poslova.[1]

Verzije osobnih iskaznica izdanih u 2003., 2013. i 2021. godini vrijede kao putni dokumenti u većem dijelu Europe. Verzija izdana prije 2003. vrijedi samo u Hrvatskoj.

Povijest[uredi | uredi kôd]

SR Hrvatska imala je osobne iskaznice u vrijeme SFR Jugoslavije od 1974.[2] Kad je zemlja postala neovisna, nova je iskaznica zamijenila staru s dvogodišnjim prijelaznim vremenom.[3]

Fizički izgled[uredi | uredi kôd]

Slično kao i kreditna kartica, osobna iskaznica je plastična i pravokutne je forme, veličine 86 × 54 milimetara.

Verzija iz 2003. godine[uredi | uredi kôd]

Verzija izdana u periodu 2003. – 2013. godine

S lijeve je strane hologram, a na desnoj je slika nositelja. Na gornjem rubu kartice naziv Republike Hrvatske dostupan je na dva jezika, hrvatskom i engleskom (REPUBLIKA HRVATSKA / REPUBLIC OF CROATIA), a ispod je naziv kartice dostupan je na istim dvama jezicima (OSOBNA ISKAZNICA / IDENTITY CARD). [1]

Opisi polja ispisani su na hrvatskom i engleskom jeziku.

  • Stražnja strana:
    • Boravište i adresa
    • Ime institucije koja je izdala iskaznicu
    • Datum izdavanja iskaznice
    • Strojno čitljivi podaci

Verzija iz 2013. godine[uredi | uredi kôd]

Verzija izdana u periodu 2013. – 2021. godine

Verzija iz 2013. je redizajnirana da bude kompatibilna za instaliranje čipa elektroničke osobne iskaznice. Izdavanje elektroničkih osobnih iskaznica započelo je 2015. godine. Osim svih podataka dostupnih u verziji iz 2003., na stražnjoj strani nove osobne iskaznice nalazi se i osobni identifikacijski broj (OIB).

Verzija iz 2021. godine[uredi | uredi kôd]

Trenutna verzija izdana od 2021. godine

Druga generacija hrvatske elektroničke osobne iskaznice izašla je 2. kolovoza 2021. godine. Nova, druga generacija eID-a bila je promjena koja je uslijedila nakon nove Uredbe EU-a 2019/1157. Stoga je najveća promjena to što je eID druge generacije također biometrijski. Ovu promjenu prati nova aplikacija Certilia koja građanima omogućuje korištenje novog eID-a za potpisivanje elektroničkih dokumenata digitalnim potpisom.

Novčane kazne[uredi | uredi kôd]

Osobe starije od 18 godina, a koje nemaju valjanu osobnu iskaznicu, mogu platiti kaznu od 3.000 do 4.500 kn. Ako ne pokaže važeću osobnu iskaznicu policijskom službeniku na javnom mjestu, osoba može dobiti novčanu kaznu u iznosu od 200 kn.

Međunarodna putovanja[uredi | uredi kôd]

Otkako je Hrvatska pristupila EU-u, u skladu s Ugovorom o pristupanju iz 2011., 1. srpnja 2013. hrvatska osobna iskaznica (osim verzije izdane prije 2003.) postala je valjana putna isprava unutar čitavog Europskog gospodarskog prostora (EEA). Hrvatska je završila pregovore o pristupanju EEA-u u studenom 2013. godine. Sporazum o sudjelovanju Hrvatske u EEA-u potpisan je u Bruxellesu 12. travnja 2014.

Danas je iskaznica valjani putni dokument u gotovo cijeloj Europi (osim Bjelorusije, Rusije, Ukrajine i Ujedinjenog Kraljevstva[4]), kao i u Gruziji te u Francuskim prekomorskim teritorijima.

Vidi također[uredi | uredi kôd]

Reference[uredi | uredi kôd]

  1. https://www.zakon.hr/z/447/Zakon-o-osobnoj-iskaznici
  2. "Zakon o osobnoj karti", Narodne novine, issue 54, 1974.
  3. "Zakon o osobnoj iskaznici", Narodne novine, issue 53, 1991.
  4. Visiting the UK as an EU, EEA or Swiss citizen. GOV.UK (engleski). Pristupljeno 1. listopada 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]