Ilija Jakovljević (katolički svećenik)
Ilija Jakovljević (Donji Bešpelj, Jajce, 2. siječnja 1979.), hrvatski katolički svećenik, crkveni dužnosnik, postulator i vicepostulator u kauzi za proglašenje blaženim Miroslava Bulešića.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se u Donjem Bešpelju kod Jajca. U Gornjem Bešpelju pohađao osnovnu i u Sloveniji u Ajdovščini. Poslije osnovne otišao je u Zadar u sjemenište Zmajević kao kandidat za svećenika Porečke i Pulske biskupije. Maturirao je 1997. godine. Upisao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Rijeci. Ušao je u Bogosloviju i pripremao se za svećeništvo. Položivši ispite, zaredio se za đakona. Zaredio ga je biskup porečki i pulski mons. Ivan Milovan 2002. godine u porečkoj bazilici. Đakonski praktikum Jakovljević je vršio je u službi osobnog biskupova tajnika u Biskupskom ordinarijatu u Poreču i kao pastoralni suradnik u Župi Rovinj. Zaredio se za svećenika u pulskoj katedrali 2003. godine. Iste je godine otišao na postdiplomski studij iz kanonskog prava na papinsko sveučilište Gregorijanu. Od 2005. kancelarom biskupije. Magistrirao je 2006. godine tezom "Prijevara u presudama Rimske Rote". Kad se vratio sa studija, preuzeo je i druge službe u biskupiji, te pastoralno pomaže u raznim župama.[1]
Književni rad[uredi | uredi kôd]
Tijekom studija napisao je igrokaze O bl. Alojziju Stepincu i o Duhovnom pozivu.[1] Redoviti je pisac u Istarskoj Danici i Ladonji, te urednik nekoliko knjiga iz istarske crkvene povijesti.
Dužnosti koje je obnašao[uredi | uredi kôd]
Jakovljević je župnik nadžupe sv. Kuzme i Damjana u Fažani, policijski kapelan za Policijsku upravu istarsku, pridodani sudski vikar pri Interdijecezanskom ženidbenom sudu u Rijeci, biskupijski povjerenik za popis žrtava II. svjetskog rata i poraća, vicepostulator u kauzi za proglašenje bl. Miroslava Bulešića svetim, povjerenik za povrat crkvene imovine, vodnjanski dekan, te član raznih biskupijskih vijeća. Voditelj je Metropolijskog ureda za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba. Bio je u više navrata predsjednik nadzornog odbora u "josip Turčinović" d.o.o - Pazin. Kratko je upravljao župama Žminj i Motovun. Bio je kancelar biskupije i v.d. ekonom porečke biskupije.[1]
Slučaj Dajla[uredi | uredi kôd]
Kad je izbio slučaj Dajla, medijski je istupio i zamjerio se vrhu Katoličke crkve. Premda je jedini u cijeloj toj aferi rukovao konkretnim informacijama i dokumentima. U Dnevniku HTV-a iznio je smjelu tvrdnju da se u slučaju Dajla radi o "pranju novca". Izjava je pokrenula lavinu i vlč. je bio žrtvovan. Preko Apostolske nuncijature u Zagrebu i njihovih tekliča (pojedinih hrvatskih biskupa) Poreč je brzo discipliniran. No, Jakovljevićeva vjernička smjelost i hrabro suprotstavljanje nepravdi izvojevale su pobjedu. Ne podilazeći hijerarhiji, javnosti je iznio ključne činjenice u slučaju Dajla. Odmah je sve bilo upućivalo da se radi o golemoj nepravdi prema Porečkoj i pulskoj biskupiji te pristranosti osoblja u vatikanskom vrhu. koji je kroz svoje najviše dužnosnike držao stranu talijanskih benediktinaca, dok su Poreču prijetili ovrha i bankrot. Vlč. Jakovljević je u očima hrvatske javnosti postao glavni junak koji se suprotstavio moćnima. Javnost je s pravom sumnjala da su neki visoki dužnosnici podilazili iredentistima.[2] Prema vlasničkom sporu kod samostana u Dajli čini se da su u vatikanskoj administraciji glavnu riječ imali talijanski iredentisti, koji žele autoritetom Vatikana svakako vratiti talijanske benediktince u Istru i ne čekajući učlanjenje RH u EU.[3] Isprve su govorili da je to isključivo unutarcrkveni problem, no nakon odluke Ministarstva pravosuđa o povratu zemljišta u Dajli državi, slučaj se rješavao na relaciji Sveta Stolica - Hrvatska, pa je odluka o povlačenju Jakovljevića postala samo privremenom.[2] Slučaj Dajla nije završio onako kako je bila zamislila kardinalska komisija, zbog koje je vlč. Jakovljevć, bio maknut iz Poreča. Mons. Dražen Kutleša riješio je "slučaj Dajla".
Kauza za beatifikaciju i kanonizaciju Miroslava Bulešića[uredi | uredi kôd]
Glavni je i odgovorni urednik Glasnika postulature bl. Miroslava Bulešića. Dugo je godina bio suradnik u postulaturi za beatifikaciju Sluge Božjeg Miroslava Bulešića, a nakon što je Bulešić beatificiran, Jakovljević je bio u vicepostulaturi za proglašenje Bulešića svetim. Jakovljević je bio važan u svim aspektima postupka recognitio zemnih ostataka Blaženika te njihovog prijenosa u novi oltar. Kad je umro mons. Vjekoslav Milovan, vicepostulator za proglašenje svetim bl. Miroslava Bulešića, Jakovljević je postao novi vicepostulator na toj kauzi. Dužnost mu je dekretom dodijelio rimski postulator mons. Jure Bogdan.[1]
Djela[uredi | uredi kôd]
Redovito surađuje u Istarskoj Danici. Sudionik nekoliko međunarodnih simpozija. Objavio nekoliko radova. Urednik je nekoliko knjiga iz istarske crkvene povijesti. Član uredničkog vijeća mjesečnika Ladonja. Glavni je i odgovorni urednik Glasnika postulature bl. Miroslava Bulešića.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f Slobodna Dalmacija Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. rujna 2017. (Wayback Machine) Misija/IKA: Mr. Ilija Jakovljević novi vicepostulator u kauzi bl. Miroslava Bulešića 27. travnja 2015. (pristupljeno 13. rujna 2017.)
- ↑ a b Večernji list Darko Pavičić: Vlč. Ilija Jakovljević ponovno kancelar u Porečkoj biskupiji, 9. rujna 2011. (pristupljeno 13. rujna 2017.)
- ↑ Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Josip Malović: Talijanski iredentizam ne posustaje 9. kolovoza 2011. (pristupljeno 13. rujna 2017.)
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.