Ilija Tripun Bizanti

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ilija Tripun Bizanti (Helius Tryphon, Trypho Dalmata) (Kotor, oko 1480. — ?, oko 1530.).,[1] hrvatski humanist i pjesnik iz Crne Gore.[2]

U Italiji stekao doktorat iz filozofije i teologije, nekoliko njegovih latinskih prigodnica sačuvano je u ostavštini G. Prage u mletačkoj Marciani.[2]

Iz obitelji Bizanti, plemićke obitelji Hrvata[3] iz Kotora.

Zbog oskudnih podataka o članovima obitelji Bizanti životopisci ga često identificiraju s njegovim suvremenikom, pripadnikom iste obitelji, kotorskim biskupom Tripunom Bizantijem. O Iliji Tripunu, humanistu, pouzdano se zna da je veći dio svoga života proveo u Italiji. U Padovi je studirao filozofiju. Potom je u Veneciji bio učitelj sinova humanista Girolama Donata. Krećući se u mletačkomu humanističkom krugu, prijateljevao je s L. Ariostom te s njime razmjenjivao korespondenciju. Njegovom preporukom bio je 1503. izabran za javnog učitelja grčkoga i latinskog jezika u Reggio Emiliji, što zbog spriječenosti nije prihvatio (G. Campori objavio Bizantijevo pismo o tome). Po nekim naznakama čini se da je bio dvorski knjižničar u Modeni i da je boravio na dvoru vojvode D’Este u Ferrari. Dulje vremena proveo je u Carpiju kod kneza Alberta Pija, promicatelja humanističkih nastojanja. Spominje se da je ondje dobio određene crkvene nadarbine. Prema životopiscima, kraj života protekao mu je nesretno i bijedno te je vjerojatno završio samoubojstvom. — Bizanti je bio tipičan izdanak humanizma. Bio je učen čovjek, dobro je poznavao klasične jezike i književnost te se bavio pjesništvom na latinskom jeziku. Neke pjesme, tiskane za njegova života, pronašao je G. Praga, najavivši da će ih ponovno objaviti, ali to – čini se – nije uradio. Veći dio pjesničkih radova vjerojatno je nestao nakon Bizantijeve smrti, a možda ih je u duševnoj krizi i sâm uništio. Sačuvan je i neznatan dio njegove korespondencije s mnogim učenim talijanskim humanistima. — Da je bio cijenjen u humanističko-književnim krugovima u Mlecima i Emiliji svjedoče pohvalne pjesme kojima su ga pojedinci veličali (G. Valeriano epigramom Ad Tryphonem Dalmatam), kao i pisma u kojima ga mnogim ukrasnim epitetima izričito nazivaju literatom.[1]

LIT.: Giampietro Valeriano: Da litteratorum infelicitate. In Venetiis (oko 1530), 16202, II, 83. — Isti: Hexametri, Odae et Epigrammata. In Venetiis 1550, 123 i 133. — Giuseppe Campori: Trifone Bisanti. Atti e memorie della R. Deputazione di storia patria per le provincia dell’ Emilia, NS, 1882, VII/2, str. 202–207. — Nabore Campanini: Pontico Virunio lettore publico di lettere latine e greche a Reggio (1500–1503). Atti e memorie della R. Deputazione di storia patria per le provincie modenesi e parmensi, S. III, 1890, 6, str. 594–596. — Eugenio Di Carlo: Dei due Trifoni della famiglia Bisanti da Cattaro (Sec. XVI). Archivio storico per la Dalmazia, 8(1933) XV/85, str. 6–9. — Giuseppe Praga: Le rime amorose di Giorgio Bisanti da Cattaro. Ibid., 14(1939) XXVII/157, str. 3. — Risto Kovijanić: Književnost Kotora. Kotor 1970, 118. — Radoslav Rotković: Pregled crnogorske literature od najstarijih vremena do 1918. Stvaranje, 34(1979) 4, str. 595.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]


Globe stub.svg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije LZMK
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7942
koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.hr/upute.aspx
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0

Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.


Globe stub.svg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatskog biografskog leksikona LZMK
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2016
koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0

Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.


  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvatski biografski leksikon Miljenko Foretić: Bizanti, Ilija Tripun, LZMK, Zagreb, 1983. (pristupljeno 3. rujna 2016.)
  2. 2,0 2,1 Hrvatska enciklopedija Bizanti, LZMK, Zagreb (pristupljeno 3. rujna 2016.)
  3. Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.