Prijeđi na sadržaj

Incident na otoku Perejil

Koordinate: 35°54′50″N 5°25′08″W / 35.91389°N 5.41889°W / 35.91389; -5.41889
Izvor: Wikipedija
Incident na otoku Perejil

Ceuta i njeno okružje, otok Perejil je lijevo
Vrijeme 11.–18. srpnja 2002.
Lokacija otok Perejil 35°54′50″N 5°25′08″W / 35.91389°N 5.41889°W / 35.91389; -5.41889
Ishod Španjolska pobjeda[1]
Sukobljeni
Španjolska Maroko
Vođe
Vojne snage
48 vojnik
Popis
6 marinaca[2]
Postrojbe

Zračne snage
GOE
Španjolska legija
Civilna garda
Kraljevska mornarica
Pomoćne snage
Posljedice
1 ranjeni 6 zarobljenih (pušteni isti dan)

Incident na otoku Perejil (špa. Incidente de la Isla de Perejil; ar. أزمة جزيرة تورة ) bio je oružani sukob bez žrtava između Španjolske i Maroka koji se odvijao od 11. do 18. srpnja 2002. godine. Incident se dogodio na malom, nenaseljenom otoku Perejil, kojeg je okupirao odred Kraljevske marokanske mornarice. Nakon razmjene izjava između dviju zemalja, španjolske su trupe na kraju istjerale marokansko pješaštvo koje je bilo zamijenilo svoje mornaričke kolege.

Pozadina[uredi | uredi kôd]

otok Perejil

Otok Perejil (špa. Isla de Perejil, ar. تورة) je sporni mali stjenoviti otok veličine 15 nogometnih igrališta,[m2?] udaljen 250 metara od Marokanske obale i 8 km od španjolskog grada Ceute, koji graniči s Marokom, te 13.5 km od kopnene Španjolske. Sam otok je nenaseljen, a rijetko ga posjećuju marokanski pastiri.

Marokansko zauzimanje otoka[uredi | uredi kôd]

Tenzije su porasle 11. srpnja 2002., kada je Maroko okupirao otok. Dvanaest vojnika Kraljevske marokanske žandarmerije iskrcalo se na otok, opremljeni lakim naoružanjem, radiom i nekoliko šatora. Vojnici su podigli zastavu Maroka i postavili logor. Patrolni brod španjolske civilne garde, zadužen za službu obalne straže u Španjolskoj, približio se otoku iz Ceute tijekom svoje rutinske provjere, pri čemu je posada uočila marokansku zastavu na otoku. Policajci su se iskrcali kako bi istražili problem. Kad su se iskrcali na otok, suočili su se s marokanskim vojnicima koji su ih nakon žestoke svađe natjerali da se vrate u čamac uz prijetnju oružjem.[3][4][5]

Maroko je tvrdio da je okupacija izvršena kako bi se pratila ilegalna imigracija, te borila protiv dilera droge i krijumčara koji koriste otok kao logističku platformu.[6][7] Nakon sto je španjolska vlada prosvjedala i pozvala na povratak statusa quo, vojnici su opozvani, ali ih je zamijenilo šest marokanskih marinaca, koji su postavili stalnu bazu na otoku, što je izazvalo daljnje prosvjede Španjolske. Marokanski patrolni čamac također je raspoređen na to područje, a viđen je kako izvodi manevre u blizini otočja Chafarinas. Španjolska je reagirala raspoređivanjem fregate, tri korvete i podmornice u Ceutu i Melillu, te tri patrolna broda u blizini otoka Perejil, stacionirajući ih oko milju od otoka. Pojačanja su također poslana izoliranim španjolskim predstražama u tom području.[2][8]

Španjolski premijer José María Aznar upozorio je Maroko da Španjolska neće prihvatiti politiku svršenog čina.[9]

Operacija Romeo-Sierra[uredi | uredi kôd]

Ujutro 18. srpnja 2002. Španjolska je pokrenula operaciju Romeo-Sierra za uklanjanje marokanskih vojnika. Operaciju je izvela španjolska jedinica specijalnih snaga Grupo de Operaciones Especiales. Četiri helikoptera Eurocopter Cougar koji su poletjeli iz Facinasa iskrcali su 28 španjolskih komandosa na otok.[10][11] Cijelu operaciju koordinirala je španjolska mornarica s amfibijskog broda Castilla, na stanici u Gibraltarskim vratima. Španjolske zračne snage rasporedile su lovce F-18 i Mirage F-1 kako bi pružile zračnu zaštitu u slučaju da Kraljevske marokanske zračne snage pokušaju intervenirati.[12] Španjolski patrolni brodovi Izaro i Laya došli su uz marokansku topovnjaču El Lahiq, koja je bila usidrena uz otok, kako bi je spriječili da ometa operaciju.[13] Španjolske snage smatrale su 20 mm top broda značajnom prijetnjom.[14] Posada broda pripremila je svoje oružje i upotrijebila reflektor kako bi zaslijepila španjolske pilote, ali na drugi način nisu ometali slijetanje.[15]

Španjolske snage imale su zapovijed da pokušaju postići svoj cilj bez žrtava, a njihova pravila djelovanja dopuštala su im upotrebu smrtonosne sile samo ako Marokanci zapucaju na njih.[12] Marokanski marinci prisutni na otoku nisu pružili otpor i brzo su se predali. Jedan od njih se sklonio iza stijene i uperio pušku u Španjolce, ali se na kraju ipak odlučio mirno predati.[15] U roku od nekoliko minuta, svih šest marokanskih vojnika je zarobljeno, a otok je osiguran. Zatvorenici su helikopterom prevezeni u sjedište Civilne garde u Ceuti, odakle su prevezeni do marokanske granice. Tijekom istog dana španjolske komandose na otoku zamijenili su vojnici Španjolske legije.

Posljedice[uredi | uredi kôd]

Postrojbe španjolske legije na otoku ostale su ondje nakon završetka operacije. Sjedinjene Države su posredovale u situaciji, koja se na kraju vratila na status quo ante bellum. Sve španjolske trupe su povučene, a otok ostaje neokupiran, ali obje strane i dalje polažu pravo na njega. BBC News je intervjuirao španjolske građane diljem Madrida nakon sukoba i većina ljudi podržala je intervenciju. Oporbeni političar Gaspar Llamazares iz Ujedinjene ljevice rekao je da Španjolska ne bi trebala pasti u "zamku provokacije", kako ne bi uništila svoj imidž u Sjevernoj Africi.[16]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Tremlett, Giles. 17. srpnja 2002. Spanish troops recapture Parsley island. The Guardian. Pristupljeno 14. kolovoza 2016.
  2. a b Tremlett, Giles. 13. srpnja 2002. Moroccans seize Parsley Island and leave a bitter taste in Spanish mouths. The Guardian. Pristupljeno 12. lipnja 2017.
  3. Giles Tremlett. 13. srpnja 2002. Moroccans seize Parsley Island and leave a bitter taste in Spanish mouths. the Guardian. Pristupljeno 29. studenoga 2014.
  4. Spain removes Moroccan troops from Perejil. RTE.ie. 17. srpnja 2002. Pristupljeno 29. studenoga 2014.
  5. Telquel-Online.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. kolovoza 2016. Pristupljeno 14. kolovoza 2016.
  6. Consiguen el pase de 10 toneladas de droga almacenadas en isla Perejil.
  7. El Peridico de Catalunya. El Periodico.com. Pristupljeno 29. studenoga 2014.
  8. Writer, CIARAN GILES Associated Press. Spanish react to Moroccan island occupation. napavalleyregister.com. Pristupljeno 12. lipnja 2017.
  9. La Voz de Galicia. Aznar advierte de que no aceptar una politica de hechos consumados en el conflicto del islote. Pristupljeno 29. studenoga 2014.
  10. Rabat, Isambard Wilkinson in Ceuta and Philip Delves Broughton in. Spanish armada retake Parsley Island. telegraph.co.uk. Pristupljeno 12. lipnja 2017.
  11. imaginasetenil. 1. kolovoza 2018. Antonio Lebrón, el valiente militar setenileño que desembarcó el primero en Perejil. imaginaSetenil (španjolski). Pristupljeno 4. kolovoza 2019.
  12. a b Jordán, Javier. 11. ožujka 2019. The confrontation between Spain and Morocco over the islet of Perejil. A Reintepretation from the Countering Hybrid Threats Perspective. Global Strategy - Universidad de Granada (španjolski). Pristupljeno 22. studenoga 2020.
  13. perejil. www.revistanaval.com. Pristupljeno 17. listopada 2015.
  14. Koura, Chloe. 12. srpnja 2017. Inside Story of Morocco and Spain's Battle For Uninhabited Island, 15 Years Later. Morocco World News (engleski). Pristupljeno 22. studenoga 2020.
  15. a b La reconquista de Perejil como nunca se contó: hablan los 'héroes'. El Español (španjolski). 9. srpnja 2017. Pristupljeno 22. studenoga 2020.
  16. PNV e IU critican la operación, mientras los demás grupos muestran su apoyo. Periodico ABC. ABC. 17. srpnja 2002. Pristupljeno 29. studenoga 2014.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]