Indigirka
Indigirka
Индиги́рка | |
|---|---|
 | |
| Duljina | 1 726[1] km |
| Nadm. visina izvora | 753 m |
| Prosječni istjek | 1 570 m3/s |
| Površina porječja | 360 000[1] km2 |
| Izvor | Halkansko gorje (Jakutska) |
| • koordinate | 63°6'41"N, 144°11'7"E
|
| Ušće | Istočnosibirsko more (delta) |
| • koordinate | 71°26'44"N, 150°51'39"E
|
| Pritoci | Kujdusun, Eljgi, Nera, Moma, Badjariha, Selenjah, Jandina, Alaiha, Bereleh |
| Države | Rusija |
| Gradovi | Čokurdah, Belaja gora, Honu, Ust-Nera |
| Slijev | Istočnosibirski |
| Ulijeva se u | Istočnosibirsko more |
| Plovna od − do | ušće - Ust-Nera (1 134 km) |
 Zemljovid porječja Indigirke
| |
Indigirka (ruski: Индиги́рка) je velika ruska rijeka u Jakutskoj republici na krajnjem istoku Sibira duga 1 409 km.[1]
Zemljopisne karakteristike[uredi | uredi kôd]
Indigirka se formira spajanjem rječica Tuora-Jurjah i Tarin-Jurjah na sjevernim obroncima Halkanskog gorja, nakon tog teče gotovo pravilno prema sjeveru, do svog ušća u Istočnosibirsko more, gdje formira veliku delta od 5 500 km².[1]
Indigirka ima porječje veliko oko 360 000 km², koje se proteže po Jakutskoj republici. Ono se da podijeliti na dva dijela, gorski - dug 640 km, u kom rijeka ima brzi protok, i nizinski, dug 1 086 km u kom se rijeka razlijeva, po ogromnim ravnicama.[1]
Prosječni protok rijeke jako varira - najveći je u ljeto, od lipnja do srpnja kad rijeka poraste 7,5 -11,2 m, ali tokom zime kad nema oborina - jako padne. Rijeka se ledi krajem rujna, ili početkom listopada, i ostaje pod ledom do kraja svibnja.[1]
U porječju ima nalazišta zlata, rijeka je plovna 1 134 km uzvodno, sve do gradića Ust-Nera, ali samo par ljeti.
Povezane stranice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Индигирка na portalu Большая советская энциклопедия Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. ožujka 2012. (Wayback Machine) (rus.)
