Ruski jezik
Ruski jezik![]() русский язык | |
Države govorenja: |
Rusija; Bjelorusija, Estonija, Kazahstan, Kirgistan, Latvija, Ukrajina |
Regije govorenja: |
Europa, Azija |
Etnicitet: | Rusi |
Broj govornika: | oko 180 milijuna |
Rang: | 5. |
Razredba: | indoeuropski
|
Jezični kôd | |
ISO 639-1: | ru |
ISO 639-2: | rus |
ISO 639-3: | rus |
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika |

Ruski jezik (ISO 639-3: rus) je slavenski jezik s najvećim brojem govornika. Zajedno s ukrajinskim, bjeloruskim i rusinskim čini skupinu istočnoslavenskih jezika. Standardni ruski jezik temelji se na moskovskom narječju.
Ruskim kao materinskim jezikom govori oko 180 milijuna ljudi, od kojih oko 130 milijuna živi u Ruskoj Federaciji. Službeni je jezik u Rusiji, Bjelorusiji (uz bjeloruski), Kazahstanu (uz kazaški), Kirgistanu (uz kirgiski). U ovim i ostalim zemljama bivšega Sovjetskoga Saveza ruski je materinski jezik dijela stanovništva i u većoj ili manjoj mjeri jezik javnog života. Široko se rabi i u kulturi, znanosti i tehnici. Uzimajući u obzir i broj govornika ruskog kao drugog jezika, njime se služi oko 300 milijuna ljudi.
Pismo[uredi | uredi kôd]
Ruski se zapisuje ćirilicom, izvedenom u 10. stoljeću iz grčkog pisma uz dodatak nekih slova glagoljice, za zapisivanje crkvenih tekstova na slavenskim jezicima. Oblici mnogih slova promijenjeni su i približeni latinici reformama koje je započeo Petar I. Veliki godine 1708. Ovo su novo tzv. "građansko pismo" preuzeli i svi ostali narodi koji pišu ćirilicom - Srbi, Bugari, Ukrajinci, Bjelorusi, i Makedonci.
Sljedeća tablica prikazuje 33 slova ruske ćirilice i njihove približne hrvatske ekvivalente:
Аа
a |
Бб
b |
Вв
v |
Гг
g |
Дд
d |
Ее
je |
Ёё
jo |
Жж
ž |
Зз
z |
Ии
(j)i |
Йй
j |
Кк
k |
Лл
l |
Мм
m |
Нн
n |
Оо
o |
Пп
p |
Рр
r |
Сс
s |
Тт
t |
Уу
u |
Фф
f |
Хх
h |
Цц
c |
Чч
č |
Шш
š |
Щщ
šč |
Ъъ
(1) |
Ыы
i |
Ьь
(2) |
Ээ
e |
Юю
ju |
Яя
ja |
1) Tvrdi znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.
2) Meki znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog.
Glasovi[uredi | uredi kôd]
Ruski ima 33 suglasnika i 5 samoglasnika. Većina suglasnika postoji u tvrdoj (nepalataliziranoj) i mekoj (palataliziranoj) varijanti (u hrvatskom postoje samo parovi n i nj, te l i lj). Budući da pismo ima samo 21 slovo za suglasnike, meki i tvrdi parnjak dijele isto slovo, a status palataliziranosti određuje se prema sljedećem samoglasniku (odnosno tvrdom ili mekom znaku). Zbog toga svaki samoglasnik ima 2 varijante: palatalizirajuću i nepalatalizirajuću:
palatalizirajući | Я | Е | Ё | Ю | И |
nepalatalizirajući | А | Э | О | У | Ы |
Kod transliteracije, palataliziranost suglasnika može se označiti apostrofom. Palatalizirani se suglasnik izgovara tako da se gotovo istovremeno s njim izgovori i glas j (slično kao što se u hrvatskom nj izgovara kao stopljeno n i j). Tako se na primjer riječi быть (bit', biti) i бить (b'it', udarati) razlikuju samo po prvom suglasniku: u prvoj je tvrd (nepalataliziran), a u drugoj mekan (palataliziran).
Ruski jezik je označen književnom redukcijom. U nenaglašenim slogovima, samoglasnici prestaju odgovarati etimologiji. Ova se promjena, na sreću, vrši po živim fonetskim pravilima, i (za razliku od prakse u bjeloruskom), ne označa se u pismu.
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
- Ruski jezik je osnovica jednog umjetnog (slavenskog) jezika, "sibirskog jezika".
- Mnogi rusizmi su ušli u hrvatski jezik preko srpskog jezika.
Prijeslov s ruskog[uredi | uredi kôd]
U hrvatskoj je jezičnoj praksi prjeslovljavanje ćirilićnih tekstova.
Аа Aa | Бб Bb | Вв Vv | Гг Gg | Дд Dd | Ее Jeje | Ёё Jojo | Жж Žž | Зз Zz | Ии Ii | Йй Jj |
Кк Kk | Лл Ll | Мм Mm | Нн Nn | Оо Oo | Пп Pp | Рр Rr | Сс Ss | Тт Tt | Уу Uu | Фф Ff |
Хх Hh | Цц Cc | Чч Čč | Шш Šš | Щщ Ščšč | Ъъ (2) | Ыы Yy | Ьь (3) | Ээ Ee | Юю Ju ju | Яя Ja ja |
1) Kao „e” iza suglasnika, kao je na početku riječi, iza samoglasnika i iza Ь i Ъ
2) Tvrdi znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.
3) Meki znak, ne izgovara se, koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog.
- rus. Ы > y
- rus. Щ > šć
- rus. Э > ė
- rus. Я > ja
- rus. e > e iza suglasnika, je na početku riječi, iza samoglasnika i iza Ь i Ъ
- rus. Ё > jo
- rus. Ю > ju
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Russian. Ethnologue: Languages of the World, 16th edition. SIL International (2009).
- ru.wikipedia.org - Wikipedija na ruskom jeziku
|
|