Indoeuropska morfologija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Indoeuropski je jezik (ili indogermanski, praindoeuropski...) bio izrazito flektivan. Kod imenskih riječi imao je tri morfološke kategorije: rod, broj i padež. Tri morfološka broja su bila: jednina, dvojina i množina. Morfološku dvojinu od jezika poteklih iz praindoeuropskog danas čuvaju samo litavski (dijalektalno), gornjolužički, donjolužički i slovenski. Roda su također bila tri: muški, ženski i srednji (u starijem stadiju razvoja samo živi i neživi). Padeža je bilo osam: nominativ, genitiv, ablativ, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental.

U indoeuropeistici ustaljene kategorije glagola su: lice, broj, način, stanje, vrijeme. Lica su bila tri, broja također (jd., dv., mn.); načina četiri: indikativ, konjunktiv, optativ i imperativ; stanja dva: aktiv i mediopasiv; vremena su bila prezent, aorist i perfekt.

Imenice[uredi VE | uredi]

Indoeuropskih je sklonidbenih razreda bilo deset. *-o, *-eh₂, *-ih₂, *-uh₂, *-i, *-u, sklonidba riječi koje završavaju na sonant (ne računajući *-i i *-u, koji su slogotvorne inačice sonanata *y i *w), suglasnik, dvoglas te heteroklite (imenice koje su u nominativu, akuzativu i vokativu imale različitu osnovu od one u kosim padežima, npr. Njd. *wodr̥, "voda", Gjd. *udnos). *-o imenice se nazivaju tematskima, zbog tematskog samoglasnika *-o- (s prijevojnom varijantom -e-) koji se infingirao između osnove i nastavka. Npr. Njd. *wl̥,kw-o-s "vuk", Nmn. *wl̥,kw-o-es, što se steže u *wl̥,kw-ōs, Vjd. *wl̥,kw-e. Ostali se sklonidbeni razredi nazivaju atematskima. Imenske se riječi mogu podijeliti i ovisno o tome imaju li prijevojne smjene u osnovi ili nemaju, tj. na promjenjive i nepromjenjive. Npr. (r-osnove) Njd. *ph₂tēr "otac", Gjd. *ph₂tros, Npl. *ph₂teres. Po tom se kriteriju promjenjive imenske riječi mogu svrstati u pet podrazreda, ovisno o kombinacijama jakih (+) i slabih (-) korijena, sufikasa i padežnih nastavaka. Ti podrazredi su: holodinamički (+++), statički (++-), amfidinamički (+-+), histerodinamički (+--) te proterodinamički (-+-)[1]. Jedna promjenjiva osnova je mogla imati samo po dva od pet sklonidbenih obrazaca. *-o, *-eh₂, *-ih₂ i *-uh₂ su nepromjenjive, a imenske su riječi ostalih sklonidbenih razreda promjenjive. Genitiv i ablativ jednine su jednaki u svim sklonidbama osim u onoj o-osnova. Ablativ i dativ množine su uvijek jednaki, kao i ablativ, dativ i instrumental dvojine. Nominativ, akuzativ i vokativ su uvijek jednaki u množini i dvojini, te u jednini kod amfidinamičkih u-osnova i o-osnova srednjega roda.


Opći nastavci[uredi VE | uredi]

- jednina množina dvojina
N -s, -ø, -m -es, -h₂ -h₁, -ih₁
G -os, -es, -s, -yo -om -ows, -us, oh₁s
Abl -os, -es, -s, -od -bhos/-mos -bhyoh₁/-moh₁
D -ey -bhos/-mos -bhyoh₁/-moh₁
A -m, -ø -ons/-ns -h₁, -ih₁
V -es, -h₂ -h₁, -ih₁
L -i, -ø -su, -isu -ows, -us, oh₁s
I -eh₁, -h₁, -bhi/-mi -bhis/-mis, -oys -bhyoh₁/-moh₁

Kod bilježene opreke *-bh/-m (instrumental jednine; ablativ, dativ, instrumental množine i dvojine), *-m- je zapravo osobitost samo baltoslavenskih i germanskih jezika, stoga je u indoeuropskome bolje rekonstruirati varijantu *-bh.

Osobitosti su tematske (ili *-o) sklonidbe Gjd. na *-os+yo (*wl̥,kwosyo), što je tematski sufiks *-o-, nastavak za genitiv jednine *-s, te odnosna čestica *yo (ostali razredi imaju *-os, *-es ili *-s); Abljd. na *-ōd, što je kontrakcija *-o-od; te Ijd. na *-oh₁ (ostali razredi imaju *-eh₁). Neki drugi padežni nastavci koji se pojavljuju samo u jednom sklonidbenom razredu su: Ljd. n-osnova na *-ø, Njd. *h₂ek`mōn, Ljd. *h₂ek`mon; Nmn. amfidinamičkih *-u osnova na *-h₂, etc.

Brojevi[uredi VE | uredi]

Zamjenice[uredi VE | uredi]

Pridjevi[uredi VE | uredi]

Glagoli[uredi VE | uredi]

Participi[uredi VE | uredi]

Reference[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Za objašnjenje vidi Matasović 1997., str. 142, PROMJENLJIVE OSNOVE.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Matasović, Ranko (1997): Kratka poredbeno-povijesna gramatika latinskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
  • Matasović, Ranko (2008): Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.


Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]