Inglehart–Welzelova svjetska karta vrijednosti
Kulturna karta svijeta Inglehart – Welzel je dijagram raspršenja[1] koju su stvorili politolozi Ronald Inglehart i Christian Welzel na temelju Ankete o svjetskim vrijednostima. Prikazuje usko povezane kulturne vrijednosti koje se među društvima razlikuju u dvije dominantne dimenzije: tradicionalne naspram sekularno-racionalnih vrijednosti na vertikalnoj osi y i vrijednosti preživljavanja naspram vrijednosti samoizražavanja na vodoravnoj osi x.[2] Pomicanje prema gore na ovoj karti odražava pomak s tradicionalnih vrijednosti na sekularno-racionalne, a pomicanje prema desno odražava pomak s vrijednosti preživljavanja na vrijednosti samoizražavanja.
Prema autorima: "Ove dvije dimenzije objašnjavaju više od 70 posto transnacionalne varijance u faktorskoj analizi deset pokazatelja - a svaka od tih dimenzija snažno je povezana s rezultatima drugih važnih usmjerenja."[3]
Autori naglašavaju da socio-ekonomski status nije jedini čimbenik koji određuje položaj neke države, jer je njihovo vjersko i kulturno povijesno naslijeđe također važan čimbenik.[4]
Analiza podataka Svjetske ankete vrijednosti Ingleharta i Welzela tvrdi da postoje dvije glavne dimenzije međukulturalnih varijacija u svijetu:
- os x: Vrijednosti preživljavanja naspram vrijednosti samoizražavanja
- os y: tradicionalne vrijednosti naspram sekularno-racionalne vrijednosti.[3]
Karta nije zemljopisna karta, već je grafikon na kojem su zemlje pozicionirane na temelju njihovih ocjena za dvije vrijednosti mapirane na osi x (vrijednosti preživljavanja u odnosu na vrijednosti samoizražavanja) i osi y (tradicionalne vrijednosti u odnosu na sekularno-racionalne vrijednosti).[3] Karta pokazuje gdje se nalaze društva u ove dvije dimenzije. Skupine zemalja odražavaju njihove zajedničke vrijednosti, a ne geografsku bliskost.
Tradicionalne vrijednosti ističu važnost religije, veza roditelja i djeteta, poštovanje autoriteta, apsolutnih standarda i tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Ljudi koji prihvaćaju ove vrijednosti također odbacuju razvod, pobačaj, eutanaziju i samoubojstvo. Društva koja prihvaćaju ove vrijednosti imaju visoku razinu nacionalnog ponosa i nacionalistička gledišta.[3]
Svjetovno-racionalne vrijednosti imaju suprotne preferencije od tradicionalnih vrijednosti. Društva koja prihvaćaju ove vrijednosti manje naglašavaju religiju, tradicionalne obiteljske vrijednosti i autoritet. Razvod, pobačaj, eutanazija i samoubojstvo smatraju se relativno prihvatljivim.[3]
Prelazak s tradicionalnih na sekularno-racionalne vrijednosti Engelbrekt i Nygren opisali su kao "u osnovi zamjenu religije i praznovjerja sa znanošću i birokracijom".[4]
Vrijednosti preživljavanja stavljaju naglasak na ekonomsku i fizičku sigurnost.[3] Povezani su s relativno etnocentričnim pogledima i niskom razinom povjerenja i tolerancije.
Vrijednosti samoizražavanja daju visoki prioritet subjektivnoj dobrobiti, samoizražavanju i kvaliteti života.[3] Neke vrijednosti, češće u društvima koja prihvaćaju te vrijednosti, uključuju zaštitu okoliša, rastuću toleranciju prema strancima, homoseksualcima i lezbijkama i rodnu ravnopravnost, sve veće zahtjeve za sudjelovanjem u odlučivanju u ekonomskom i političkom životu (autonomija i sloboda od središnje vlasti), međuljudsko povjerenje, politička umjerenost i pomak u vrijednostima odgoja djece s naglaska na marljivom radu prema mašti i toleranciji.
Prijelaz s vrijednosti preživljavanja na vrijednosti samoizražavanja također predstavlja prijelaz iz industrijskog u postindustrijsko društvo, kao i prihvaćanje demokratskih vrijednosti.[3][5]
Inačica karte iz 2017. imala je zemlje podijeljene u devet klastera: englesko govorno područje, Latinska Amerika, Katolička Europa, Protestantska Europa, Afričko-islamska skupina, Baltička skupina, Južnoazijska skupina, Pravoslavna skupina te Konfucijanska skupina.[6] U prethodnim istraživanjima afričko-islamski klaster bio je podijeljen na dva dijela (afrički i islamski), a baltičke države nisu imale svoj klaster.[7]
Drugi predloženi način grupiranja društava je kroz materijalno bogatstvo, gdje su siromašnija društva na dnu obje osi, a bogatija na vrhu.[8]
Od zemalja zapadnog svijeta, Sjedinjene Države su među najkonzervativnijim (kao jedna od najlošije smještenih zemalja), zajedno s visoko konzervativnim katoličkim zemljama poput Irske i Poljske.[9] Simoni zaključuje da se "po tradicionalnoj / sekularnoj dimenziji Sjedinjene Države nalaze daleko ispod ostalih bogatih društava, s razinama religioznosti i nacionalnog ponosa usporedivim s onima koje imaju neka društva u razvoju."[5]
Azijska su društva raspodijeljena u tradicionalnoj / svjetovnoj dimenziji u dva skupa, s više sekularnih konfucijanskih društava na vrhu, a više tradicionalnih južnoazijskih društava u središtu karte.[10]
Rusija je među zemljama s najviše orijentacije prema preživljavanju, a s druge strane, Švedska se nalazi na najvišem mjestu na ljestvici samoizražavanja.[4]
Također je utvrđeno da se osnovne kulturne vrijednosti većinom primjenjuju na nacionalnim linijama, s tim da su prekogranične mješavine relativno rijetke. To vrijedi čak i među zemljama sa zajedničkom kulturnom poviješću. Uz to, čak se ni kulturni skupovi zemalja ne miješaju puno preko granica. To sugerira da su nacije kulturno značajne jedinice.[11]
Karta se redovito ažurira i mijenja, zajedno s novim valovima podataka iz Svjetske ankete o vrijednostima. Različite verzije dostupne su na web mjestu Svjetske ankete o vrijednostima.[12]
Ranu verziju karte objavio je Ronald Inglehart 1997. godine s dimenzijama nazvanim "Tradicionalno vs. Sekularno-racionalna vlast "i" Preživljavanje vs. Dobrobit ".[13]
Inglehart i Welzel revidirali su ovu kartu 2005. godine i dimenzije imenovali "Tradicionalni vs. Sekularno-racionalne vrijednosti "i" Preživljavanje vs. Vrijednosti samoizražavanja ".[8] Ova se karta i njena različita ažuriranja obično nazivaju kulturnom kartom Inglehart-Welzel.
Welzel je 2013. objavio sasvim drugačiju mapu s dvije usko povezane dimenzije nazvane "Emancipativne vrijednosti" i "Svjetovne vrijednosti", gdje Emancipativne vrijednosti predstavljaju glavnu varijablu koja stoji iza njegove teorije ljudskog osnaživanja.[14]
Ostale kulturne karte objavili su Shalom Schwartz,[15] Michael Minkov, i Stankov i suradnici.[16]
Kulturna karta općenito je dobro prihvaćena i često ju se navodi ili se na nju poziva. Ipak, dva su britanska znanstvenika dovela u pitanje koje su mjere kulture najadekvatnije i jesu li izmjerene promjene tijekom vremena stvarne,[17] a dvojica malezijskih znanstvenika istaknula su
da se istočnoazijski stavovi i vrijednosti ne odražavaju na odgovarajući način.[18]
Kasniji izračuni pokazuju da su podaci podijeljeni na dva čimbenika ili dimenzije slabo obrazloženi i da bi rješenje s jednim faktorom moglo biti prikladno.[19][20] Welzel je predložio da se dvije dimenzije mogu kombinirati u zajedničkom okviru ljudskog osnaživanja.[14] Slično tome, Inglehart otkriva da jedan faktor koji kombinira kulturne vrijednosti prilično dobro odražava modernizaciju.[21]
Meta-analiza[22] studija kulturnih razlika otkriva da su mnoga druga istraživanja kulturnih razlika rezultirala sličnim čimbenicima, ali da su se rotirala drugačije. Uobičajena praksa rotacije faktora prikrivala je sličnost između različitih studija s različitim usmjerenjima osi na kulturnim kartama. Nerotirano rješenje ima najjači faktor ili dimenziju koja odgovara crti od donjeg lijevog do gornjeg desnog dijela Inglehartove i Welzelove karte, kombinirajući dvije dimenzije. Ova kombinirana dimenzija može se protumačiti kao razvoj ili modernizacija. Kombinira puno ekonomskih, tehnoloških, institucionalnih i psiholoških varijabli koje su međusobno u snažnoj korelaciji. Nerotirani drugi faktor ili dimenzija odgovara vertikalnoj crti na Inglehartovoj i Welzelovoj karti, odražavajući posebne kulturne vrijednosti istočnoazijskih kultura.[23]
- ↑ flip.hr. dijagram raspršenja | Struna | Hrvatsko strukovno nazivlje. struna.ihjj.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.
- ↑ Gdje je Hrvatska na svjetonazorskoj karti svijeta?. tportal.hr. Pristupljeno 14. veljače 2021.
- ↑ a b c d e f g h Ronald Inglehart. The WVS Cultural Map of the World. WVS. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2013. Pristupljeno 6. listopada 2014.
- ↑ a b c Russia and Europe: Building Bridges, Digging Trenches. Routledge
- ↑ a b Understanding Transatlantic Relations: Whither the West?. Routledge. 29. svibnja 2013.
- ↑ WVS Database. www.worldvaluessurvey.org (engleski). Pristupljeno 9. studenoga 2017.
- ↑ Core-Periphery Relations and Organization Studies. Palgrave Macmillan. 29. kolovoza 2014.
- ↑ a b Modernization, Cultural Change, and Democracy: The Human Development Sequence. Cambridge University Press
- ↑ Cultures and Globalization: Conflicts and Tensions. SAGE Publications. 27. ožujka 2007.
- ↑ The Oxford Handbook of Asian Business Systems. OUP Oxford
- ↑ Minkov, Michael. 2012. Is National Culture a Meaningful Concept?. Cross-Cultural Research. 46 (2): 133–159
- ↑ World Values Survey, Findings and Insights. World Values Survey. 2020. Pristupljeno 7. listopada 2020.
- ↑ Modernization and Postmodernization. Cultural, Economic, and Political change in 43 societies. Princeton University Press
- ↑ a b Freedom Rising. Human Empowerment and the Quest for Emancipation. Cambridge University Press
- ↑ Schwartz, Shalom. 2006. A Theory of Cultural Value Orientations: Explication and Applications. Comparative Sociology. 5 (2–3): 137–182
- ↑ Stankov, Lazar. 2014. Two Dimensions of Psychological Country-level Differences: Conservatism/Liberalism and Harshness/Softness. Learning and Individual Differences. 30: 22–33
- ↑ Majima, S. 2007. Have There Been Culture Shifts in Britain? A Critical Encounter with Ronald Inglehart. Cultural Sociology. 1 (3): 293–315
- ↑ Bomhoff, Eduard J. 2012. East Asia Remains Different: A Comment on the Index of Self-Expression Values, by Inglehart and Welzel. Journal of Cross-Cultural Psychology. 43 (3): 373–383
- ↑ Beugelsdijk, S. 2018. Dimensions and dynamics of national culture: Synthesizing Hofstede with Inglehart. Journal of Cross-Cultural Psychology. 49 (10): 1469–1505
- ↑ Li, Liman M. W. 2010. Value Change: Analyzing National Change in Citizen Secularism Across Four Time Periods in the World Values Survey. The Social Science Journal. 47 (2): 294–306
- ↑ Cultural Evolution. Peoples Motivations are Changing and Reshaping World. Cambridge University Press
- ↑ Meta-analiza individualnih podataka ispitanika u usporedbi s meta-analizom skupnih podataka. www.cochrane.org. Pristupljeno 14. veljače 2021.
- ↑ Fog, A. 2020. A Test of the Reproducibility of the Clustering of Cultural Variables. Cross-Cultural Research. 55