Istočni tihooceanski hrbat
Istočni tihooceanski hrbat[1] ili istočnopacifički hrbat je srednjooceanski hrbat divergentne granice tektonske ploče koji se nalazi na dnu istočnog Tihog oceana. Odvaja tihooceansku ploču od Sjevernoameričke, Rivere, Cocos, Nazce i Antarktičke ploče.
Proteže se od Kalifornijskog zaljeva do otprilike 55° J, 130° Z gdje se spaja s Tihooceanskim-antakrtičkim hrbatom koji se prostire zapadno-jugozapadno prema Antarktici, blizu Novog Zelanda. Veći dio hrbata nalazi se oko 3200 km od južnoameričke obale i uzdiže se na oko 1800 – 2700 m iznad okolnog morskog dna.
Pregled[uredi | uredi kôd]
Oceanska kora se razmiče s obje strane grebena, u blizini Uskršnjeg otoka i do 150 mm godišnje, što je najbrže od svih ploča.[2] Na sjevernom dijelu razmicanje je znatno sporije, oko svega 60 mm godišnje. Na istočnoj strani grebena, ploče Cocos i Nazca se pomicanjem prema istoku sudaraju s Južnoameričkom pločom koja se pomiče prema zapadu te Sjevernoameričkom koja se podvlači. Diretkna posljedica sudaranja je nastanak niza vulkana duž Andi te u srednjoj Americi i Meksiku.
U blizini Uskršnjeg otoka, Istočni tihooceanski greben se sudara s Čileanskim i mikropločom Juana Fernandez. Južni nastavak Istočnog tihooceanskog grebena (nazvan Tihooceanski-antarktički greben) spaja se s Jugoistočnim indijskim grebenom u točci Macquarie južno od Novog Zelanda.
Duž grebena su 1979. godine u sklopu projketa RISE otkriveni hidrotermalni izvori, nazvani "black smokers". Izvori formiraju vulkanogene masivne depozite sulfidne rude na dnu oceana. U izvorima su pronađena brojna jedinstvena dubokomorska stvorenja kod ventilacijskih otvora, koji opstaju u hemosintetskom ekosustavu bez korištenja fotosinteze.