Tihooceanska ploča

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tihooceanska ploča
PacificPlate.png
TipGlavna
Površina103.000.000 km2[1]
Smjer kretanja1sjeverozapad
Brzina156-102 mm/godinu
Površinske struktureBaja California, Južna Kalifornija, Havajsko otočje, Novi Zeland, Solomonski otoci, Jugoistočna Aljaska, Tihi ocean
1U odnosu na Afričku ploču

Tihooceanska ploča (ili Pacifička ploča) je oceanska tektonska ploča koja se nalazi ispod Tihog oceana. S površinom od 103 milijuna km2, to je najveća tektonska ploča. [2]

Tihooceanska ploča sadrži unutarnju vruću točku koja stvara Havajsko otočje.[3]

Hillis i Müller smatraju da se ploča ptičje glave kreće u skladu s pacifičkom pločom.[4] Bird ih smatra nepovezanima.[5]

Granice[uredi | uredi kôd]

Na sjeveroistoku je divergentna granica s pločama Explorer, Juan de Fuca i Gorda tvoreći redom oceanske grebene Explorer, Juan de Fuca i Gorda. U sredini istočne strane je transformni rasjed sa Sjevernoameričkom pločom duž rasjeda San Andreas i granica s pločom Cocos. Jugoistočna strana je divergentna granica s pločom Nazca koja tvori Kontinentalno podnožje istočnog Tihog oceana.

Južna strana je divergentna granica s Antarktičkom pločom koja tvori pacifičko-antarktički greben.

Zapadna strana omeđena je Ohotskom pločom u Kurilsko-Kamčatskoj brazdi i Japanskom brazdom. Ploča tvori konvergentnu granicu subdukcijom ispod Filipinske ploča stvarajući Marijansku brazdu, ima transformni rasjed s Karolinskom pločom i ima kolizijskih granicu sa Sjevernom Bismarckovom pločom.

Na jugozapadu, Pacifička ploča ima složenu, ali općenito konvergentnu granicu s Indo-australskom pločom, podmičući se ispod nje sjeverno od Novog Zelanda tvoreći brazde Tonga i Kermadec. Alpski rasjed označava transformni rasjed između dviju ploča, a južnije se Indo-australska ploča podvodi ispod Pacifičke ploče tvoreći brazdu Puysegur. Južni dio Zelandije, koji se nalazi istočno od ove granice, najveći je blok kontinentalne kore ploče.

Sjeverna strana je konvergentna granica koja se spušta ispod Sjevernoameričke ploče tvoreći Aleutsku brazdu i Aleutsko otočje.

Paleogeologija Tihooceanske ploče[uredi | uredi kôd]

Pacifička ploča počela se formirati kada se trostruki spoj u središtu Panthalasse destabilizirao prije otprilike 190 milijuna godina.

Pacifička ploča je gotovo u potpunosti oceanska kora, ali sadrži nešto kontinentalne kore na Novom Zelandu, u Baja Californiji i obalnom pojasu Kalifornije.[3]

Pacifička ploča se odlikuje time što ima jedan od najvećih površinskih dijelova najstarijih članova geologije morskog dna koji je ukorijenjen u istočnoazijske oceanske jarke. Geološka karta morskog dna Tihog oceana prikazuje ne samo geološke nizove i povezane zone vatrenog prstena na rubovima oceana, već i različite starosti morskog dna, u koracima od najmlađe do najstarije. Najstariji dijelovi, koji nestaju u ocenanskim jarcima na rubovima ploče, su iz rane krede (prije 145 do 137 milijuna godina).[6]

Pacifička ploča nastala je na trostrukom spoju triju glavnih oceanskih ploča Panthalasse: ploča Farallon, Phoenix i Izanagi, prije oko 190 milijuna godina. Ploča je nastala jer se trostruki spoj pretvorio u nestabilan oblik sa svih strana okružen transformnim rasjedama, zbog razvoja pregiba na jednoj od granica ploče. "Pacifički trokut", najstariji dio Pacifičke ploče, nastao u početnim fazama formiranja ploče, nalazi se istočno od Marijanske brazde.[7]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Here are the Sizes of Tectonic or Lithospheric Plates. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. lipnja 2016. Pristupljeno 4. svibnja 2015.
  2. SFT and the Earth's Tectonic Plates. Los Alamos National Laboratory. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2013. Pristupljeno 27. veljače 2013.
  3. a b Wolfgang Frisch; Martin Meschede; Ronald C. Blakey. 2. studenoga 2010. Plate Tectonics: Continental Drift and Mountain Building. Springer Science & Business Media. str. 11–12. ISBN 978-3-540-76504-2
  4. Hillis, R. R.; Müller, R. D. 2003. Evolution and Dynamics of the Australian Plate. Geological Society of America. Boulder, Colorado. str. 363. ISBN 0-8137-2372-8
  5. Bird, Peter. 2003. An updated digital model of plate boundaries. Geochemistry, Geophysics, Geosystems. 4 (3): 1027. Bibcode:2003GGG.....4.1027B. doi:10.1029/2001GC000252
  6. Age of the Ocean Floor. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2016. Pristupljeno 7. veljače 2009.
  7. Boschman, Lydian M.; Hinsbergen, Douwe J. J. van. 1. srpnja 2016. On the enigmatic birth of the Pacific Plate within the Panthalassa Ocean. Science Advances. 2 (7): e1600022. Bibcode:2016SciA....2E0022B. doi:10.1126/sciadv.1600022. ISSN 2375-2548. PMC 5919776. PMID 29713683

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Tihooceanska ploča