Vidi kôd stranice Isus

{{dz}}
{{izdvojeni članak|ožujak 2008.}}
{{Wikiprojekt kršćanstvo/Ikona}}
{{Infookvir Isus
| ime            = Isus
| slika          = Christus Ravenna.jpg
| veličina       = 250px
| opis_slike     = Proslavljeni Krist, [[Ravenna]] ([[Italija]])
| pseudonim      = Isus Nazarećanin, Isus iz Nazareta
| rođenje        = [[Betlehem]], oko [[4. pr. Kr.]]
| smrt           = [[Jeruzalem]], [[30.]] ili [[33.]]{{efn|Većina znanstvenika procjenjuje [[30.]] ili [[33.]] kao godinu Isusovog raspeća.{{sfn|Humphreys|Waddington|1992|p=340}}}}
| uzrok_smrti    = [[Isusovo razapinjanje|razapinjanje]]
| roditelji      = [[Marija (majka Isusova)|Marija]] • [[Sveti Josip|Josip]] (zaručnik Marijin){{efn|Kršćani vjeruju da je Marija začela svoga sina čudesno i jedinstveno, po [[Duh Sveti|Duhu Svetome]], i da je odgajala Isusa s [[Sveti Josip|Josipom]]. Muslimani vjeruju da je Marija začela prema Božjoj zapovijedi. Josip je iz tih perspektiva ispunjavao očinsku dužnost.}}
}}
{{Život Isusa Krista}}
'''Isus Krist''' ([[Grčki jezik|grč.]] {{polytonic|Ἰησοῦς Χριστός}}, [[Latinski jezik|lat.]] ''Iesus Christus'', [[hebrejski jezik|heb.]] i [[aramejski jezik|aram.]] ישו, [[latinica|latinično]] ''Ješua''; [[Betlehem]], oko [[4. pr. Kr.]] − [[Jeruzalem]], [[30.]] ili [[33.]]), također '''Isus iz Nazareta''', '''Isus Nazarećanin''' (pridjevak ''Nazarećanin'' ili ''Nazarenac'') ili jednostavno '''Isus''' ili '''Krist''' (grč. ''khristós:'' – pomazan, Pomazanik), utemeljitelj [[kršćanstvo|kršćanstva]] i važna ličnost u nekoliko drugih [[religija]]. Prema kršćanskom vjerovanju [[utjelovljenje|utjelovljeni]] je Sin [[Bog Otac|Božji]],<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.evtos.hr/hr/o_etf_u/etf_vjerovanje/ |title=Apostolsko i Carigradsko-nicejsko vjerovanje |archive-url=https://web.archive.org/web/20071226061455/http://www.evtos.hr/hr/o_etf_u/etf_vjerovanje/ |archive-date=26. prosinca 2007. |access-date=7. veljače 2008.}}</ref> utjelovljena Božja Riječ,<ref>[http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php?odabir=Niv Evanđelje po Ivanu] 1:14</ref> [[Mesija]], Spasitelj i Otkupitelj svijeta, druga osoba [[Trojstvo|Presvetoga Trojstva]] i član [[Sveta obitelj|Svete obitelji]]. Zbog utjecaja na razvoj ljudskoga društva, osobito [[Zapadna kultura|Zapadne kulture]], smatra se najvažnijom osobom u ljudskoj povijesti.{{pojasniti|tko kaže?}}

Ime Isus osobno je ime [[Povijesni Isus|povijesnoga Isusa]] iz [[Nazaret]]a, a vjeroispovjedni naslov ''Krist'' ([[Grčki jezik|grč.]] Χριστός, ''Hristos''; „Pomazanik”, što prevodi aramejski ''Mešija'', to jest [[Mesija]]) s vremenom je postao drugom sastavnicom udvojenoga imena. Odnos ljudske i Božanske naravi u Isusu Kristu proučava [[kristologija]], a spasenjsku stranu njegova djela [[soteriologija]].

Isus je svoje učenje iznosio u vidu [[Isusove prispodobe|kratkih alegoričnih priča]] kojima je primjerima iz svakodnevnog života prenosio duhovne pouke. Većina proučavalaca se slaže da je Isus bio [[Židovi|Židov]] iz [[Galileja|Galileje]], da su ga smatrali učiteljem i iscjeliteljem, da ga je [[krštenje|krstio]] [[Ivan Krstitelj|Sveti Ivan Krstitelj]] i da je [[Raspeće|razapet]] u [[Jeruzalem]]u po naređenju rimskog guvernera [[Poncije Pilat|Pontija Pilata]] pod optužbom za zavjeru protiv [[Rimsko Carstvo|Rimskoga Carstva]].{{sfn|Brown|1994|pp=964}}<ref>{{harvnb|Carson||pp=50–56}}</ref>{{sfn|Crossan|2010|pp=xi–xiii}}{{sfn|Grant|1995|pp=34–35, 78, 166, 200}}<ref>{{Cite book |last=Fredriksen |first=Paula |title=Jesus of Nazareth, King of the Jews |publisher=Alfred B. Knopf |year=1999 |pages=6–7, 105– 110, 232– 234, 266}}</ref>{{sfn|Meier|1991|pp=68, 146, 199, 278, 386}}{{sfn|Meier|1994|pp=726}} Glavni izvori informacija vezanih za [[Isus#Život|Isusov život]] i učenje su [[Evanđelje#Četiri kanonska evanđelja|četiri kanonska evanđelja]] [[Novi zavjet|Novoga zavjeta]] po [[Evanđelje po Mateju|Mateju]], [[Evanđelje po Marku|Marku]], [[Evanđelje po Luki|Luki]] i [[Evanđelje po Ivanu|Ivanu]]. Većina suvremenih proučavalaca [[Biblija|Biblije]] vjeruje da su drevni spisi o Isusovom životu povijesno točni.

[[Kršćani]] vjeruju da je Isus [[Mesija]] čiji je dolazak najavljen u [[Stari zavjet|Starom zavjetu]], što je osnovna točka njihovog razilaženja s [[Judaizam|judaizmom]]. Kršćani pretežno vjeruju da je Isus [[Utjelovljenje|utjelovljenje]] Božje, [[Sin Božji]] koji je poslan da donese [[spasenje|spas]] i izmirenje s [[Bog]]om, koji je [[Uskrsnuće|uskrsnuo]] nakon svog raspeća. [[Monofizitstvo|Monofizitski]] kršćani propovijedaju razne druge interpretacije vezane za njegovu ličnost (vidi [[kristologija]]). Ostala kršćanska vjerovanja uključuju Isusovo [[Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije|bezgrešno začeće]], [[Isusova čuda|čuda]], ispunjenje biblijskih proročanstava, [[uzašašće]] u [[raj]] i [[Isusov drugi dolazak]].

[[Isusovo rođenje]] temeljna je razdjelnica kalendara kršćanske ere, ujedno i svjetskoga „građanskoga” kalendara po kojemu se godine računaju ''prije'' (pr. Kr.; eng. BC, „before CHrist”) i ''poslije Krista'' (pos. Kr.). U [[matematika|matematici]] se godine pr. Kr. iskazuju negativnim (–), a pos. Kr. pozitivnim (+) predznakom.<ref> Kren, Tatjana: [https://www.bib.irb.hr/1222259 ''Svjetski kalendar i kršćanska era''] [[Hrvatsko književno društvo svetog Jeronima]]: Zagreb, 2000. {{ISBN|953-6111-76-4}} </ref>

== Ime Isusa u hrvatskih narječjima ==
Na [[kajkavsko narječje|kajkavskomu narječju]], nekojemu [[štokavsko narječje|štokavskomu dijalektu]] i [[Čakavsko narječje|čakavskomu dijalektu]] i na [[gradišćanskohrvatski jezik|gradišćanskohrvatskomu jeziku]] ime Isusa je ''Jezuš, Jezuš Kristuš.''<ref>[[Alojz Jembrih|Jembrih, Alojz]]: ''Na izvorima hrvatske kajkavske književne riječi'', Zrinski, [[1997.]], {{ISBN|953-155-040-9}} 164. str.</ref><ref>Lipljin, T.: ''Rječnik varaždinskog kajkavskog govora'', [[Varaždin]], [[2002.]], {{ISBN|953-97673-1-8}} 265. str.</ref><ref>''Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik'', [[Zagreb]]-[[Željezno|Eisenstadt]], [[1991.]], {{ISBN|86-81149-15-6}} 223. str.</ref> Isto onako se reče ''Jezuš Kristuš'' na [[prekomurski jezik|prekomurskoslovenskom jeziku]]<ref>Novak, V.: ''Slovar stare knjižne prekmurščine'', ZRC: [[Ljubljana]], [[2006.]] {{ISBN|961-6568-60-4}} 159. str.</ref> i staromu štajerskomu slovenskomu narječju. Stariji je oblik ''Ježuš Krištuš.'' Na ostatku [[čakavsko narječje|čakavskih dijalekata]] ''Đezus'', ''Isukrist'', ''Ježoš'',<ref>[http://www.istarski-rjecnik.com/pregled_rijeci/117988/ Istarski rječnik]</ref> ''Isűs'', ''Isukarst''. U srednjovjekovnomu [[Dubrovnik]]u,<ref>[http://books.google.hr/books?id=B4BXAAAAcAAJ&pg=PA9&lpg=PA9&dq=Isukrst&source=bl&ots=XAyMqG9QWu&sig=rchTccLA4-MMMEc0MWTCrqKLSdc&hl=hr&sa=X&ei=LoxSUsmYDNCz0QX234GQDQ&ved=0CEwQ6AEwBjha#v=onepage&q=Isukrst&f=false Kgniga pastjerska redovnickomu skuppu i puku biskupie Dubrovacke], pristupljeno 7. listopada 2013.</ref> na [[Brač]]u<ref>Vuković, Siniša: [https://hrcak.srce.hr/file/193281  Pũt krīžȁ Krȕna ol šonjẽtīh (Sonetni vijenac pisan čakavicom iz Selaca na Braču, au čast presvetoj Muci Kristovoj)] ''Čakavska rič'', sv. 29, br. 1 (2001.), str. 97-128. </ref> i drugdje po Dalmaciji ''Isukarst'' i Isukrst. U [[Split]]u također ''Isukrst''.<ref>[http://www.bartul.hr/epublication/rjecnik/files/assets/basic-html/page104.html Rječnik spli’ska rič], pristupljeno 7. listopada 2013.</ref> Posvojni pridjevi oblika Isukrst su ''Isukršć'' i ''Isukrstov''.<ref> Malić, Dragica: [https://hrcak.srce.hr/file/35128 Osobna imena na putu od Verba seniorum do Žića svetih otaca] ''Folia onomastica Croatica'', sv. 12-13 (2003. - 2004.), str. 342. </ref> Oblik Isukarst koristili su u svojim djelima i prijevodima [[Marko Marulić]],<ref> [[Mirko Tomasović|Tomasović, Mirko]]: [https://hrcak.srce.hr/file/14938 Marulićeva trojezičnost] ''Colloquia Maruliana'', sv. 5. (1996.) </ref><ref> Jozanović, Maja: [https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:142:116117 Religiozna lirika Marka Marulića] [[Filozofski fakultet u Osijeku]]: Osijek, 2015. </ref><ref> Morović, Hrvoje: [https://hrcak.srce.hr/file/191879 Marulićev prijevod glasovitog srednjovjekovnog djela »De imitatione Christi«] ''Čakavska rič'', sv. 2, br. 1 (1972.), str. 155-198. </ref><ref> [[Mirko Tomasović|Tomasović, Mirko]]: [https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=256460 Marko Marulić: Od začetja Isusova, Od uskarsa Isusova] ''[[Republika (časopis)|Republika]]'', br. 11-12 (2001.), str. 254-261.</ref> [[Matija Divković]]<ref> Ereš, Marija: Divkovićeve beside u svjetlu srednjovjekovne književne tradicije, ''Radovi. Razdio filoloških znanosti (1976.-2002.)'', sv. 34, br. 24-25 (1996.) </ref><ref> Knezović, Pavao: [https://www.ceeol.com/search/chapter-detail?id=535801 Percepcija antike kod Matije Divkovića], u: ''Znanstveni skup. Matija Divković i kultura pisane riječi'', Franjevačka teologija Sarajevo, 2014., str. 203-232. </ref> i ini, a javljaju se i u hrvatskoj usmenoj književnosti (pr. u Gospinu plaču).<ref> Derossi, Julije: [https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=983927 DVA RAPSKA GOSPINA PLAČA (prijepis na današnju hrvatsku latiničnu grafiju)] ''Senjski zbornik'', sv. 23, br. 1 (1996.), str. 85-140.</ref>

== Izvori ==
Glavna vrela o povijesnomu Isusu su [[Novi zavjet|novozavjetni]] spisi ([[evanđelje|evanđelja]] i [[poslanica|poslanice]]), a od nekršćanskih antičkih izvora [[Tacit]], [[Plinije Mlađi]], [[Svetonij]]e, [[Josip Flavije]] i [[Talmud]]. [[Rim]]ski povjesničar Tacit u svojim Analima, napisanim od [[116.]] do [[117.]] spominje Isusa i navodi, da je po nalogu Poncija Pilata raspet na [[Križ (kršćanstvo)|križ]]. [[Židovi|Židovski]] povjesničar [[Josip Flavije]] dva puta spominje Isusa u svom djelu ''Antiquitates Judaicae''. O Isusu govori i [[Kuran]].

== Život ==
:''Vidi i: [[Rodoslovlje Isusa Krista]]''

=== Začeće i rođenje ===
{{glavni|Blagovijest|Isusovo rođenje}}
[[Datoteka:Gerard van Honthorst — Adoration of the Shepherds.jpg|mini|desno|175px|Matthias Stom: ''Poklon pastira'', [[17. stoljeće]]]]
Prema [[Evanđelje po Luki|Evanđelju po Luki]], [[anđeo]] [[Gabrijel]] navijestio je Mariji, da je ona izabrana biti majkom Isusa, Sina Božjega. Tijekom stoljeća, ljudi su iščekivali obećanoga Spasitelja. Marija je pristala: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj (Lk 1,38)” i začela Isusa po [[Duh Sveti|Duhu Svetome]], bez ljudskoga udjela. Isus se utjelovio, da ljude pomiri s Bogom. U jednoj osobi, spojio je ljudsko i božansko. Marijin zaručnik [[Sveti Josip|Josip]], prema običajima toga vremena, mogao je napustiti Mariju, no nakon što je u snu, objavom Anđela, saznao Božji plan, odlučio je uzeti Mariju za svoju ženu. Za vrijeme [[trudnoća|trudnoće]], Marija je posjetila svoju rođakinju Elizabetu, koja će ubrzo roditi [[Sveti Ivan Krstitelj|Ivana Krstitelja]].

Prema [[Novi zavjet|Novom zavjetu]], Isus se rodio u [[Judeja|judejskom]] gradu [[Betlehem]]u u [[Palestina|Palestini]], za vladavine rimskog cara [[August]]a i judejskog kralja [[Herod I. Veliki|Herod]]a. Prema [[Evanđelje po Luki|Luki]] Josip i Marija morali su putovati iz svoga grada [[Nazaret]]a u Betlehem, radi popisa stanovništva. [[Sveta Marija|Djevica Marija]] rodila ga je u staji, jer u svratištima nije bilo mjesta. Tamo su ga pohodili pastiri koju su u onom kraju čuvali ovce. Prema [[Evanđelje po Mateju|Mateju]] Josip i Marija su živjeli u Betlehemu kada se rodio Isus, kojeg su zatim pohodila [[Sveta tri kralja|tri kralja]] s istoka i darovali mu tri dara: [[tamjan]] (kao Bogu), [[zlato]] (kao kralju) i plemenitu mast, [[smirna (biljka)|smirnu]] (kao čovjeku). Oni su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.

Od godine njegova rođenja računa se [[Kršćanstvo|kršćanska]] era (po novijim proračunima Isus je rođen nekoliko godina prije). [[kršćanstvo|Kršćansko]] brojenje godina, uspostavio je monah Dionizije Mali u [[6. stoljeće|6. stoljeću]]. Nadnevak rođenja nije poznat, ali se tradicionalno uzima [[25. prosinca]] ([[Božić]]).

[[Herod I. Veliki|Herod]] odlučio je pogubiti svu djecu u [[Betlehem]]u i okolici od dvije godine na niže, jer se bojao, da mu Isus ne ugrozi prijestolje, stoga su Josip, [[Djevica Marija]] i Isus morali [[Bijeg u Egipat|pobjeći u Egipat]]. Bili su u Egiptu nekoliko godina, dok nije umro Herod. Tada se [[anđeo]] javio Josipu u snu i rekao: "Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili (Mt 2, 20)". Vratili su se u [[Izrael]], ali ne u [[Judeja|Judeju]], jer je tamo vladao Herdovov nasljednik Arhelaj, nego u [[Nazaret]] u [[Galileja|Galileju]] gdje su bili sigurni (Mt 2, 22). Kada su se vratili iz Egipta ispunilo se starozavjetno proročanstvo: "Iz Egipta dozvah Sina svog ([[Hošea (knjiga)|Hoš]] 1,11)."

=== Rani život ===

Odrastao je u [[Židovi|židovskoj]] obitelji u [[Nazaret]]u, pa se u [[Evanđelje|evanđeljima]] naziva Isusom iz Nazareta ili Isusom Nazarećaninom. O njegovom zanimanju postoji više teorija koje se uglavnom vežu za zanimanje njegovog poočima [[Josip]]a, oko kojega također postoje nedoumice, naime grčka riječ ''techton'', koja je prevedena kao tesar, znači graditelj, ali ne precizira s kojim materijalom. Shodno tome, Josip je mogao biti i graditelj u kamenu, što je teorija koju zastupa dio teoretičara.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.americancatholic.org/Newsletters/SFS/an0103.asp |title=o Isusovoj obitelji |archive-url=https://web.archive.org/web/20090319080247/http://www.americancatholic.org/Newsletters/SFS/an0103.asp |archive-date=19. ožujka 2009. |access-date=22. prosinca 2008.}}</ref> Majka mu je bila [[Sveta Marija|Marija]].
O njegovu životu do njegove tridesete godine ne zna se mnogo. Proveo je te godine u poslušnosti, radu i [[molitva|molitvi]]. Kada je imao četrdeset dana, prikazan je Bogu, u hramu u Jeruzalemu. Isusa je u naručje uzeo starac Šimun, kojemu je Bog obećao, da neće umrijeti, dok ne vidi Spasitelja. Uz njega, bila je i starica Ana. Obrezan je kao znak pripadnosti [[Židovi|židovskome]] narodu. 
S Josipom i Marijom bježao je u [[Egipat]], zbog [[Herod I. Veliki|Herod]]ova pokolja svih dječaka u dobi do dvije godine u [[Betlehem]]u i okolici. Već to je navijestilo, da će Kristov život biti u znaku progonstva. U Egiptu su živjeli do Herodove smrti, kada su se vratili u [[Nazaret]]. Povratak iz Egipta, podsjeća na povratak izraelskog naroda iz ropstva u Egiptu.
Kada je Isus navršio dvanaest godina, po propisu zakona o blagdanu Pashe s Marijom i Josipom išao je u hram u [[Jeruzalem]]. Ostao je u hramu i nakon što su se Marija i Josip vratili kući. Našli su ga nakon tri dana potrage, kako u hramu raspravlja s učiteljima i pismoznancima.

=== Isusovo javno djelovanje ===
{{glavni|Isusovo javno djelovanje}}

[[Datoteka:Juan de Flandes 001.jpg|mini|200px|Juan de Flandes: ''Isus oživljuje Lazara'', oko [[1500.]]]]
Nakon krštenja u rijeci [[Jordan (rijeka)|Jordanu]] i kušnje u pustinji, počinje njegovo javno djelovanje u [[Galileja|Galileji]], [[Judeja|Judeji]] i [[Jeruzalem]]u. Povremeno je zalazio i u poganske krajeve (Tir, Sidon, Dekapol, Cezareja Filipova). Tada mu je bilo 30. godina i to je vrijeme 15. godine vladanja rimskog cara [[Tiberije|Tiberija]].
[[Sveti Ivan Krstitelj|Ivan Krstitelj]] [[krštenje|krstio]] je Isusa. On je navijestio njegov dolazak, propovijedajući u judejskoj [[pustinja|pustinji]]. Prema [[Evanđelje po Marku|Evanđelju po Marku]], prilikom [[Krštenje Isusovo|Isusova krštenja]], otvorilo nebo i sišao je [[Duh Sveti]] u obliku goluba te se čuo glas nebeskog [[Bog Otac|Oca]]: „Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina ([[Evanđelje po Marku|Mk]] 1, 11)”. 
Četrdeset dana proveo je u [[pustinja|pustinji]], gdje nije ništa jeo. [[Sotona]] ga je tri puta iskušavao, ali Isus ga je svaki put odbio. Sotona ga je napastovao, da iskuša njegovu poslušnost poslanju, koje mu je povjereno. 
Isus je imao skupinu učenika, koji su s njim putovali, od kojih je izabrao dvanaest [[apostol]]a. Poslije toga, izabrao je drugih sedamdeset dvoje učenika i poslao ih po dvoje, pred sobom u svaki [[grad]], kamo je planirao doći. Naviještao je svoj nauk, svima koji su ga dolazili slušati. Često je govorio u [[Isusove prispodobe|prispodobama]], jednostavno i jasno, tako da su i obični ljudi mogli razumjeti. Među najpoznatijima je prispodoba o razmetnom sinu. Činio je mnoga [[Isusova čuda|čuda]], kako bi potvrdio, da je Mesija. Prvo čudo je bilo na svadbi u Kani Galilejskoj, kada je [[voda|vodu]] pretvorio u [[vino]]. Zauzimao se za obespravljene ljude, koje su pripadnici viših slojeva, [[farizej]]i i [[saducej]]i, izbjegavali i prezirali. Liječio je [[bolest|bolesne]], [[sljepoća|slijepe]] i [[gluhoća|gluhe]], gubavce, padavičare, uzete, pomagao siromasima, grešnike je obratio, hodao je po [[voda|vodi]], istjerivao zle duhove iz opsjednutih ljudi, a jednom je i oživio Lazara, koji je umro. Ozdravljao je samo neke ljude, jer nije došao iskorijeniti sva zla, nego osloboditi čovjekovu dušu od ropstva grijeha.
Isus je pozvao sa sobom na goru [[Sveti Petar|Petra]], [[Sveti Ivan Evanđelist|Ivana]] i [[Sveti Jakov|Jakova]]. Molio se i izgled mu se izmijenio, pokazao se u slavi, s njim su bili [[Mojsije]] i [[Ilija prorok|Ilija]]. Preobrazio se pred učenicima, kako bi oni kasnije bolje razumjeli njegovu muku i uskrsnuće. Isus više puta učenicima navješćuje svoju [[smrt]], objašnjava im da će mnogo trpjeti, biti ubijen i nakon tri dana će uskrsnuti.

=== Uhićenje, muka i smrt ===
{{glavni|Isusova smrt i uskrsnuće}}
Posljednje je dane prije muke i smrti proveo u [[Jeruzalem]]u. Trijumfalno je ušao u grad u dane prije [[Pasha|Pashe]]. Narod je dočekao Isusa, mašući [[palma|palminim]] i [[maslina|maslinovim]] grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je Isus išao jašući na [[magarac|magarcu]]. Na Posljednjoj večeri ustanovio je [[Euharistija|Euharistiju]] i svećenički red. Blagovao je s apostolima vazmeno [[Ovca|janje]], a kasnije im je oprao [[noge]]. Prorekovao je, da će ga jedan od [[apostol]]a izdati. Uzeo je u ruke [[kruh]], blagoslovio ga i rekao: „Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo ([[Evanđelje po Mateju|Mt]] 26, 26)”. Zatim je uzeo kalež s [[vino]]m, blagoslovio ga i rekao: „Ovo je [[krv]] moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje [[grijeh]]a (Mt 26, 28)”.
[[Isus na Maslinskoj gori]] [[molitva|molio]] je, da ga mimoiđe muka, ali neka bude [[Božja volja|volja Božja]]. Osjetio je smrtnu muku i oblio ga je [[krv]]av znoj. Došao je [[Juda Iškariotski]] s četom vojnika po nalogu židovskih vjerskih poglavara te izdao Isusa [[poljubac|poljupcem]]. Židovski svećenički poglavari i veliki svećenik Kajfa ispitivali su Isusa i kada je potvrdio, da je Krist, Sin Božji, odveli su ga u tamnicu. Optužili su Isusa, da krši židovski zakon, oskvrnjuje [[hram]], a posebice da djeluje protiv [[vjera|vjere]] u jednoga [[Bog]]a proglašavajući sebe Sinom Božjim. Isus nije bio kriv ni za jednu od tih optužbi, jer nije kršio židovski zakon, već ga je ispunio i dao mu konačno tumačenje. Hram je častio i u njemu naučavao, a nije djelovao ni protiv vjere u jednoga Boga. Isusova muka i smrt, ne pripisuje se [[Židovi]]ma, već svakom grešnom [[čovjek]]u.  
[[Datoteka:Cristo_crucificado.jpg|mini|250px|desno|Diego Velázquez: ''Krist na križu'', Museo del Prado, [[Madrid]] (250 x 170 cm, oko [[1632.]])]]
Sljedeći dan, u petak predan je rimskom upravitelju [[Poncije Pilat|Ponciju Pilatu]]. Ispitao ga je i nije našao nikakve krivice, ali je pod pritiskom naroda i svećenstva osudio Isusa na smrt razapinjanjem na [[križ]]. Vojnici su ga bičevali, stavili mu trnovu krunu oko glave i rugali mu se. Do gore Kalvarije, nosio je teški [[križ]], pod kojim je više puta padao na zemlju. Šimun Cirenac pomogao mu je nositi križ, a pobožne [[jeruzalem]]ske žene su ga žalile i oplakivale. Veronika mu je pružila rubac, da obriše [[krv]]avo lice. Na gori Kalvariji, vojnici su mu dali [[ocat]] pomiješan sa [[žuč]]i, koji je okusio. Svukli su mu [[odjeća|odjeću]], razapeli ga na križ i pribili mu čavlima ruke i noge. Nad glavu su mu stavili natpis „Isus Nazarećanin, kralj židovski”. Razapeli su dva zločinca, jednog Isusu s desne strane, a drugog s lijeve. Vojnici su razdijelili među sobom Isusovu odjeću. Pod križem je bilo mnoštvo ljudi, među kojima i [[Sveta Marija|Marija]], [[apostol]] [[Sveti Ivan Evanđelist|Ivan]] i [[Marija Magdalena]]. Isus je rekao Mariji: „Ženo, evo ti sina! ([[Evanđelje po Ivanu|Iv]] 19, 26)”, a apostolu Ivanu: „Evo ti majke! (Iv 19, 26)”. Oko [[podne]]va je nastala tama i trajala je do tri sata popodne. Isus je povikao: „[[Bog Otac|Oče]], u ruke Tvoje predajem duh svoj! ([[Evanđelje po Luki|Lk]] 23, 46). ” Priklonio je glavu i preminuo. Nastao je [[potres]]. Prije nego što su mu skinuli tijelo s križa, vojnik mu je probo kopljem [[srce]], iz kojeg je potekla [[krv]] i [[voda]]. Nakon [[smrt]]i, Isus je sašao nad [[pakao]], oslobodio pravednike i otvorio im vrata [[raj|neba]]. Predvečer su Josip iz Arimateje i još jedan čovjek, dobili dozvolu [[Poncije Pilat|Poncija Pilata]], da smiju ukopati Isusa. Skinuli su tijelo, pomazali mirisnim [[ulje|uljima]] i položili u grob, koji je bio vlasništvo Josipa iz Arimateje. Sutradan su vjerski poglavari zapečatili grob i postavili stražu.

=== Uskrsnuće i uzašašće ===
{{glavni|Uskrsnuće Isusa Krista|Uzašašće}}
[[Datoteka:Grunewald - christ.jpg|mini|desno|175px|Matthias Grünewald: ''Isusovo uskrsnuće'', [[16. stoljeće]]]]
Prema kršćanskom vjerovanju [[Uskrsnuće Isusa Krista|uskrsnuo]] je treći dan i slavno izašao iz groba. Pobožne žene našle su prazan grob i javile [[apostol]]ima [[Sveti Petar|Petru]] i [[Sveti Ivan Evanđelist|Ivanu]], koji su odmah došli i vidjeli plahte i ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi. Nekoliko dana nakon toga, dvojica učenika išla su u [[Emaus]] kraj [[Jeruzalem]]a. Razgovarali su, a putem im se pridružio Isus. Nisu ga odmah prepoznali. Objasnio im je svoje uskrsnuće. Prepoznali su ga tek za vrijeme večere u Emausu.
Uskoro nakon toga, Isus se susreo s apostolima u kući u [[Jeruzalem]]u. Pokazao im je ruke i noge i blagovao s njima pečene [[riba|ribe]] i [[med]]. Dahnuo je u apostole i rekao: „Primite [[Duh Sveti|Duha Svetoga]]! Kojima oprostite [[grijeh]]e, oprostit će im se, a kojima zadržite, zadržat će se. ([[Evanđelje po Ivanu|Iv]] 20, 22-23)”. Ustanovio je [[Katolička Crkva|Crkvu]], postavio je [[apostol]]a [[Sveti Petar|Petra]] za prvog poglavara Crkve ([[papa|papu]]), a apostolima je poručio da naviještaju evanđelje svim narodima i da ih [[krštenje|krste]] u ime [[Bog Otac|Oca]], Sina i [[Duh Sveti|Duha Svetoga]]. Isusovo tijelo nakon uskrsnuća je ono koje je bilo raspeto, ali je i proslavljeno pa je slobodan ukazivati se učenicima kako i gdje hoće u različitim obličjima.
Nakon četrdeset dana [[Uzašašće|uzašao]] je na nebo na Maslinskoj gori pred svojim učenicima, kao iščekivani Mesija ili Krist te sjedi s desna [[Bog Otac|Ocu]]: „Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga otme očima njihovim ([[Djela apostolska|Dj]] 1,9)”.

== Nauk ==

U svome javnom djelovanju i propovijedanju Isus je nastupio naviještajući kraljevstvo Božje. U taj je [[Stari zavjet|starozavjetni]] pojam unio nove sadržaje i nijanse. Nije više riječ o iščekivanju ovozemaljskog kraljevstva, već [[duhovnost|duhovnoga]]. Na ovom se svijetu očituje u obraćenju (''metanoja''), a na drugome u vječnom blaženstvu na nebu. [[Stari zavjet|Starozavjetnom]] je legalizmu suprotstavio unutarnji stav i čistoću srca, a [[Religija|religiji]] zatvorenoj u etničke granice univerzalnost evanđelja i [[ljubav]] prema bližnjemu. 
Objavljuje tko je [[Bog]] i koji su Božji planovi sa svakim čovjekom: „Bog je tako ljubio [[svijet]], da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima vječni život (Iv 3,16)”. Srž je Isusove poruke izražena u Govoru na gori i blaženstvima. U njima je oslikan [[život]]ni ideal, kojem treba težiti. 
[[Datoteka:Bloch-SermonOnTheMount.jpg|mini|desno|200px|Carl Bloch: ''Govor na gori'', [[19. stoljeće]]]]
Dao je zlatno pravilo: „Sve dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista Zakon i Proroci ([[Evanđelje po Mateju|Mt]] 7,12)” i novu zapovijed: „Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas ([[Evanđelje po Ivanu|Iv]] 13, 34)”.
Isus poziva na obraćenje sve pa i najveće grešnike, koje drugi izbjegavaju. Isključeni su jedino oni, koji se ne odazovu pozivu. Suprotstavlja se nasilju i osveti, poziva na oproštenje i milosrđe: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš ([[Evanđelje po Luki|Lk]] 6,36)” U Isusovo vrijeme, [[djeca]] su smatrana nevažnim [[biće|bićima]]. Isus ih promatra na drugačiji način, poziva ih k sebi, na čuđenje drugih, čak odraslima daje djecu za primjer: „Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko ([[Evanđelje po Mateju|Mt]] 18, 3)”. U odnosu prema [[žena]]ma, traži da se promijeni stav prema ženama na lošem glasu i osuđuje kamenovanje, zaštićuje žene od zloupotrebe [[muškarac|muške]] vlasti, kada su muškarci napuštali žene. Za [[brak|bračne]] parove kaže, da nisu više dvoje, nego jedno [[tijelo]] i „što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja ([[Evanđelje po Marku|Mk]] 10, 9)”. Dosljedan je u svojim objavama, da [[Bog]] voli sve ljudi. Liječio je pogane, razgovarao s njima, što je bilo revolucionarno i novo za to doba, kada vjernici nisu željeli imati doticaja s poganima. Isus ne isključuje bogataše, ne traži ni da se odreknu svojih dobara, ali ih upozorava, da se ne oglušuju na potrebe siromaha i da ne zaborave ono bitno: „Ne sabirajte blago na zemlji, gdje ga izgriza [[moljac]]...nego sabirajte sebi blago na nebu (Mt 6, 19-20)”. Osobno je bio radnik tesar, prihvatio je i posvetio ljudski [[rad (ekonomija)|rad]]. Cijenio je prijateljstvo, ljubio je svoj narod, ali i sve ostale narode. Mnogo se molio i naučio ljude tada novu [[molitva|molitvu]] „[[Oče naš]]”.
Isus poziva svoje učenike, da uzmu svoj [[križ]] i da ga slijede, jer ih tako želi pridružiti svojoj otkupiteljskoj žrtvi. Isus je žrtvom na križu, otkupio ljude na jedinstven i konačan način i otvorio im pristup zajedništvu s Bogom.
Isus je obećao, da će biti uvijek prisutan: „I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (Mt 28, 20)”. Prisutan je u [[molitva|molitvi]]: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18, 20), pod prilikama [[kruh]]a i [[vino|vina]]: „Ovo je tijelo moje! Ovo je krv moja!" te u ljudima, koji su u potrebi: „Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili (Mt 25, 40).”
Isus nije ništa napisao, a njegovu su poruku ([[Evanđelje]]) poslije zabilježili njegovi učenici, apostoli i evanđelisti, u [[Novi zavjet|Novom zavjetu]]. Ondje je Isus prikazan i kao začetnik novog poimanja Boga (Trojstvo), utemeljitelj Crkve (Dvanaestorica, Dvanaest apostola).

== Povijesni uvid ==

{{glavni|Povijesni Isus|Povijesni Isus i Krist vjere}}

Povjesničari osnovnim povijesnim metodama rekonstruiraju Isusov život. Neki razlikuju [[povijest|povijesnu]] osobu Isusa od [[teologija|teološkog]] poimanja Isusa, a neki ga gledaju kao cjelinu. Glavni izvor informacija Isusovog života i učenja [[Biblija|biblijska]] su [[Evanđelje po Luki|Evanđelja po Luki]], [[Evanđelje po Mateju|Mateju]], [[Evanđelje po Marku|Marku]] i [[Evanđelje po Ivanu|Ivanu]]. Jedna nedavna studija, potvrdila je da bibliolozi i većina povjesničara, potvrđuju povijesno postojanje Isusa.<ref>"Robert E. Van Voorst, ''Jesus Outside the New Testament: An Introduction to the Ancient Evidence'' (Grand Rapids, MI: Eerdmans, 2000), p. 16.</ref> Većina ga smatra propovjednikom i vođom [[religija|religijskoga]] pokreta, koji je nastao unutar [[Judaizam|židovstva]].<ref>Harrison, John B. and Richard E. Sullivan. A short history of Western civilization. New York: Knopf. 1975.</ref> Prema Bibliji, Isusa je [[krštenje|krstio]] [[Sveti Ivan Krstitelj|Ivan Krstitelj]] na rijeci [[Jordan]], naučavao je u [[parabola (figura)|parabola]]ma i [[aforizam|aforizmima]], kritizirao je loše pojave tadašnje tradicije i socijalnog uređenja, raspet je na [[križ]]. Povjesničari su podijeljeni oko toga, da li je ozdravljao bolesnike i izgonio zle duhove.

Povjesničari se slažu, da je Evanđelje po Marku napisano prvo oko [[70.]] godine, u vrijeme [[rimski imperij|rimskog]] razaranja židovskog hrama, a da su ostala Evanđelja pisana između 70. i [[100.]] godine.<ref>Meier (1991), pp.43–4</ref>

Mnogi znanstvenici pokušali su rekonstruirati Isusov život uzimajući u obzir [[politika|političke]], [[kultura|kulturne]] i religijske prilike u doba Isusovog rođenja, uključujući razlike između [[Galileja|Galileje]] i [[Judeja|Judeje]] te različitih stranki toga vremena poput [[farizeji|farizeja]], [[eseni|esena]], [[saduceji|saduceja]] i [[zeloti|zelota]],<ref>S. G. F. Brandon, ''Jesus and the Zealots: a study of the political factor in primitive Christianity,'' Manchester University Press (1967) {{ISBN|0-684-31010-4}}</ref><ref>John P. Meier, ''Companions and Competitors (A Marginal Jew: Rethinking the Historical Jesus, Volume 3)'' Anchor Bible, 2001. {{ISBN|0-385-46993-4}}.</ref> te u okviru rimske okupacije židovskog teritorija.

[[Datoteka:Barmherziger Jesus.jpg|180px|minijatura|desno|[[Blagdan Božanskog Milosrđa|Milosrdni Isus]]]]

== Isus i Crkva ==

Novi zavjet također govori o Isusovim ukazanjima njegovim učenicima nakon [[Uskrsnuće Isusa Krista|uskrsnuća]], kada je povjerio misiju [[apostol]]ima i cijeloj Crkvi, da [[svijet]]om pronesu proglas o njemu i njegovu [[Evanđelje|Evanđelju]], o spasenju i oslobođenju od zla i grijeha svih ljudi. [[Svećenik|Svećenicima]] je dao udio u svojoj vlasti, da poučavaju, odriješuju od grijeha te izgrađuju i upravljaju Crkvom. Isus je, osobito prema [[sveti Pavao|Pavlovim]] poslanicama, Glava [[Katolička Crkva|Crkve]], a čitava zajednica vjernika njegovo je Tijelo. Na taj se način kršćani nakon Isusove smrti i uskrsnuća osjećaju bitno združeni s njime. Ova vjera u Isusovu prisutnost u zajednici Crkve osobito se, kod tradicionalnih crkava, očituje u vjeri u [[sedam svetih sakramenata]] po kojima Krist djeluje. Osobito je u tom smislu [[Euharistija]] sasvim osobiti način Kristove prisutnosti među svojim vjernicima.

== Isus sudac ==

Kršćani vjeruju i da će Isus »doći u slavi suditi žive i mrtve« (usp. [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje]] {{wikizvorM|Nicejsko-carigradsko vjerovanje|tekst Nicejsko-carigradskog vjerovanja}}). Riječ je o njegovu drugom dolasku ([[grčki jezik|grč]]. ''parusia''), na kraju vjekova, kada će svatko biti suđen prema svojoj vjernosti Isusu. Ne zna se dan, kada će se to dogoditi: „I vi budite pripravni, jer u čas i kad ne mislite Sin Čovječji dolazi ([[Evanđelje po Luki|Lk]] 12,40).” Oni koji žive dostojno Krista, vjeruju da će se naći u njegovu kraljevstvu, te skupa s njime kraljevati dovijeka. [[Biblija]] govori o uskrsnuću kao jedinoj nadi u novi [[život]]. U [[knjiga|knjizi]] [[Otkrivenje|Otkrivenja]], slikovito se opisuje Isusov ponovni dolazak. Apostolsko vjerovanje govori sljedeće "''i opet će doći u slavi, suditi žive i mrtve''", drugim riječima, da će mrtvi i živi biti suđeni njegovim dolaskom, a ne nakon nekog vremena poslije smrti. Već su prvi [[kršćanstvo|kršćani]] radosno i s puno vjere i nade, očekivali ponovni Isusov dolazak.

== Stav drugih vjera ==

=== Islam ===
{{glavni|Isus u islamu}}
''Isa, sin Merjemin'' ([[arapski jezik|ar]]. Isa ibn Maryam) zauzima jedinstveno uzvišeno mjesto u [[islam]]u. [[Kuran]] kazuje, da je Isu rodila djevica, da je on "Duh od Boga (udahnut)" (''Ruhun mina'Llah'') i "Riječ Božja" (''Kalimatu-Lllah''). On se obično naziva "Isa, sin [[Sveta Marija|Merjem]]in", a u njegove titule pripadaju: Mesih, vjerovjesnik, Božji poslanik, i "jedan od Allahu bliskih". Prema Kuranu izvodio je različita čuda: oživljavao je mrtve, donio objavljenu [[knjiga|knjigu]] [[Evanđelje|Indžil]] (''Evanđelje''). U islamu, Isa je imao misiju kao Poslanik (''Resul'') najvišeg stupnja, koji donosi obnovu [[Bog|Božje]] vjere. Također po islamu, Isa nije umro na [[križ]]u. Vratit će se prije sudnjeg dana i uništit će [[Dedžal]]a, koji će se pojaviti pred kraj vremena, predstavljajući izopačenu verziju duhovnosti, zavodeći ljudski rod u konačnu i kobnu iluziju. Postoje određene predaje koje kažu, da Isa i [[Sveta Marija|Merjem]] nisu zaplakali, kada su rođeni. Sva ostala [[djeca]] to učine, jer po simboličnom tumačenju, dodirne ih [[sotona|šejtan]] prilikom dolaska na ovaj svijet. Po riječima poslanika [[Muhamed]]a, Isa i Merjem jedina su bića u povijesti, koja su rođena u takvom stanju bezgriješnosti. Premda je pozicija Ise u islamu na mnogo načina posebna, u potpunosti se odbacuje bilo kakva ideja o njegovoj Božanstvenosti ili prihvaćanje da je Božji Sin.

=== Judaizam ===

[[Judaizam]] odbacuje ideje, da je Isus [[Bog]], dio [[Trojstvo (nauk)|Presvetog Trojstva]] ili Mesija. Smatraju, da je posljednji [[prorok]] bio [[Malahija]] i da nakon njega nije bilo proroka, uključujući i Isusa. Reformirani Židovi (moderni pokret) smatraju, da onaj tko izjavi, da je Isus Spasitelj, prestaje biti [[Židovi|Židov]].

=== Budizam ===

Isus se ne spominje u [[budizam|budističkim]] tekstovima. Moguće je naći dodirne točke između Isusa i [[Buda|Bude]]. Oboje uvode novosti u vjeri i koriste poneke slične metafore u prispodobama. Neki vjeruje, da postoji veza između budizma i gnostičkih tekstova.

=== Hinduizam ===

Mišljenja [[hinduizam|hinduista]] o Isusu se razlikuju. Neki ga smatraju primjerom snage i savršenstva ili reinkarnacijom [[Ilija prorok|Ilije]]. [[Mahatma Gandhi]], [[Indija|indijski]] vođa, Isusa smatra jednim od svojih učitelja i inspiracijom za nenasilan otpor. Izjavio je: "Volim vašeg Krista, ne volim vaše kršćane. Vaši kršćani su tako različiti vašem Kristu".

== Isusovi nazivi ==
{{glavni|Kristološki naslovi Isusa iz Nazareta}}

[[Datoteka:Christ Carrying the Cross 1580.jpg|mini|desno|200px|[[El Greco]]: ''Isus nosi križ'', [[1580.]]]]
* ''Isus'' – [[hebrejski jezik|heb]]. ''Je(ho)šua'' – Osobno ime [[povijest|povijesnog]] Isusa iz [[Nazaret]]a. Značenje je »Bog spašava«, »Bog je pomoćnik«. Označava njegovo poslanje i identitet. 
* ''Krist'' – [[grčki jezik|grč]]. Χριστός ''Hristos'', ''Mesija'' na [[hebrejski jezik|hebrejskom]], značenje je »Pomazanik«. Pomazan je od [[Duh Sveti|Duha Svetoga]] za otkupiteljsko poslanje. Očekivani je Mesija, koga je [[Bog Otac|Otac]] poslao na [[svijet]]. Od imena Krist, nastao je pojam kršćani.
* ''Sin Božji'' – Na mnogim mjestima u [[Biblija|Bibliji]], tako se zove. U trenutku [[Krštenje Isusovo|krštenja]] na rijeci Jordan i prilikom preobraženja na gori Tabor, Bog Otac označava Isusa kao »ljubljenog Sina«. To je izraz jedinstvenoga odnosa Isusa s Ocem. Znači podložnost Očevoj volji, ali i uzvišenost. Odaje otajstvo, da Isus dolazi ljudima iz »krila Očeva« i njegov je Jedinorođenac ([[Evanđelje po Ivanu|Iv]] 1,18).
* ''Gospodin'' – [[grčki jezik|grč]]. ''Kyrios'', [[hebrejski jezik|heb]]. ''Adonaj''. U Bibliji se ovim imenom označava Gospodar. Isus tim imenom objavljuje svoje božansko gospodstvo i vlast nad [[priroda|prirodom]], demonima, [[grijeh]]om i smrti. [[Apostol]]i i prvi [[kršćanstvo|kršćani]], tim imenom su Isusu izražavali božansko dostojanstvo, klanjanje i poštovanje. Danas kršćani često govore ''Gospodin Isus Krist''.
* ''Sin Čovječji'' – Isus tako sebe naziva na više mjesta u [[Evanđelje|Evanđeljima]]. „Tako, Sin Čovječji je gospodar subote! (Mk, 2, 28)”. „Govoraše im: Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati ([[Evanđelje po Marku|Mk]] 9, 31)”. „Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima i s velikom moći i slavom (Mk 13,26)”. Tim imenom izražava svoju vlast, muku i navještava ponovni dolazak.
* ''Sin Davidov'' – U [[Novi zavjet|Novom zavjetu]], piše: „Kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo, da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se (Mk, 10, 46-47)”. Isusovo zakonsko porijeklo prema [[Evanđelje po Mateju|Evanđeljima po Mateju]] i [[Evanđelje po Luki|Luki]], vuče porijeklo iz loze kralja [[David]]a.
* ''Emanuel'' – [[hebrejski jezik|heb]]. ''S nama Bog'' – U Bibliji se to ime spominje u knjizi proroka [[Izaija (prorok)|Izaije]]: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!” i u [[Evanđelje po Mateju|Evanđelju po Mateju]].
* ''[[Jaganjac Božji]]'' – [[Janje]] je simbol Isusova otkupljenja ljudi od [[grijeh]]a, kada se žrtvovao svojom mukom i smrću na [[križ]]u. Žrtvovao se kao nevin jaganjac, milosrdan prema onima koji su ga nepravedno mučili. [[Ivan Krstitelj]] pri susretu s Isusom govori: "Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijehe svijeta" ([[Evanđelje po Ivanu|Iv]] 1,29). U knjizi [[Otkrivenje|Otkrivenja]], Isus kao Jaganjac otvara pečate, kojima je zapečaćena knjiga sudbine svijeta (Otk 5).
* ''[[Krist Kralj]]'' – Isusov naziv, koji se temelji na nekoliko odlomaka [[Sveto pismo|Svetog pisma]]. Ime je prisutno u većini kršćanskih zajednica. Svetkovina Krista Kralja slavi se posljednje nedjelje u [[liturgijska godina|liturgijskoj godini]]. [[Papa]] [[Pio XI.]] ustanovio je blagdan Krista Kralja [[1925.]] godine, želeći potaknuti kršćane na [[odanost]] Isusu, kao duhovnom [[vladar]]u u [[nebo|nebu]].

== Isus u umjetnosti ==

[[Datoteka:Leonardo da Vinci (1452-1519) - The Last Supper (1495-1498).jpg|mini|desno|200px|[[Leonardo da Vinci]]: ''[[Posljednja večera]]'', [[1495.]] – [[1498.]]]]
Vrlo rano Isus je postao predmetom [[umjetnost|umjetničkog]] stvaralaštva. Njime su inspirirane brojne [[freska|freske]], [[mozaik|mozaici]], [[slika|slike]] i [[kip]]ovi. Duga je tradicija prikazivanja Isusova lika od rimskih katakombi i pravoslavnih [[ikona]] do modernih djela. Teme obuhvaćaju [[Isusovo rođenje u likovnoj umjetnosti|rođenje]], život, muku, uskrsnuće i uzašašće. U književnost je ušao već po [[Novi zavjet|novozavjetnim]] knjigama u [[1. stoljeće|1. stoljeću]]. U glazbi je temom mnogih [[gregorijansko pjevanje|gregorijanskih]] [[himan]]a i [[antifona]], a od [[renesansa|renesanse]] i [[barok]]a i [[polifonija|polifonih]] melodija. Osobito su poznati [[Johann Sebastian Bach|Bachovi]] oratoriji. U novije vrijeme postoje i [[mjuzikl]]i. Mnogi [[film]]ovi su inspirirani Isusom kao što su: ''[[Pasija (2004.)|Pasija]]'', ''Najveća priča ikad ispričana'', ''Isus iz Nazareta'', ''Posljednja večera'', ''Kralj kraljeva'', ''[[Ben-Hur (1959.)|Ben-Hur]]''.

=== Relikvije ===
[[Datoteka:Holy_sepulchre_mass.jpg|mini|200px|desno|Rimokatolički patrijarh Jeruzalema, služi misu pred kapelom Isusovog groba]]
Postoje mnoge [[relikvije]] vezane uz Isusa, za koje se vjeruje, da su autentične i u skladu s [[Biblija|biblijskim]] tekstovima.

[[Torinsko platno]] jedna je od najpoznatijih relikvija. To je komad platna, na kojem se nalaze obrisi muškoga tijela. Vjeruje se, da je u njega bilo zamotano Isusovo tijelo, nakon skidanja s [[križ]]a. Čuva se u katedrali sv. Ivana Krstitelja u [[Torino|Torinu]], u [[Italija|Italiji]]. Znanstvenici su istraživali torinsko platno različitim metodama, jedni potvrđuju, a drugi negiraju autentičnost.

Postoje mnoge legende o svetom kaležu ili [[Sveti Gral|svetom gralu]], iz kojeg je Isus pio vino za vrijeme [[Posljednja večera|Posljednje večere]].

Ostaci križa, na kojem je Isus bio raspet čuvaju se u stotinama [[crkva|crkvi]] u [[Europa|Europi]], ali svi oni zajedno čine tek mali dio križa. Najveći dijelovi čuvaju se na brdu [[Athos]]u u [[Grčka|Grčkoj]], u [[Rim]]u, [[Bruxelles]]u, [[Venecija|Veneciji]], [[Gent]]u i [[Pariz]]u.

[[Bazilika Svetoga groba]] je kršćanska crkva u [[Jeruzalem]]u u kojoj se štuje Kalvarija i Isusov grob. Kršćani je štuju kao neprikosnovenu svetinju. Nalazi se na mjestu gdje se nalazila Golgota, brdo Kristove Kalvarije.

Postoji još mnogo relikvija poput [[Veronikin rubac|Veronikinog rubca]] ili [[Torinsko platno|Torinskog platna]].

U Ludbregu u [[Crkva Presvetog Trojstva u Ludbregu|crkvi Presvetog Trojstva]] čuva se [[Relikvija Krvi Kristove iz Ludbrega|relikvija Predragocjene Krvi Kristove]]. Potječe iz 1411. godine. Tada se dogodio, čudesan događaj pojave Presvete Krvi Kristove, o kojemu je [[papa]] [[Leon X.]], 1513. godine izdao bulu.

== Povezani članci ==
[[Datoteka:Francisco de Zurbarán - Crucifixion - The Art Institute of Chicago.jpg|230px|minijatura|desno|[[Francisco de Zurbarán]]: ''Krist na križu'']]
* [[Bog]]
* [[Srce Isusovo|Presveto Srce Isusovo]]
* [[Presveto Ime Isusovo]]
* [[Presveto Lice Isusovo]]
* [[Isusove prispodobe]]
* [[Isusovo razapinjanje]]
* [[Isus i djeca]]
* [[Blagovijest]]
* [[Božić]]
* [[Svijećnica]]
* [[Krštenje Isusovo]]
* [[Cvjetnica]]
* [[Veliki petak]]
* [[Uskrsnuće Isusa Krista]]
* [[Uzašašće]]
* [[Blagdan Krista Kralja]]
* [[Blagdan Božanskog Milosrđa]]
* [[Devet prvih petaka]]
* [[Molitva zlatne strijele]]

== Bilješke ==
{{notelist}}

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Bibliografija ==
* {{cite journal |last1=Humphreys |first1=Colin J. |last2=Waddington |first2=W. G. |year=1992 |url=https://legacy.tyndalehouse.com/tynbul/Library/TynBull_1992_43_2_06_Humphreys_DateChristsCrucifixion.pdf |title=The Jewish Calendar, a Lunar Eclipse and the Date of Christ's Crucifixion |journal=Tyndale Bulletin |volume=43 |issue=2 |pages=331–351 |access-date=21. travnja 2019. |archive-date=21. travnja 2019. |archive-url=https://web.archive.org/web/20190421091510/https://legacy.tyndalehouse.com/tynbul/Library/TynBull_1992_43_2_06_Humphreys_DateChristsCrucifixion.pdf |url-status=live}}

== Vanjske poveznice ==
{{WProjekti
| commonscat = Jesus
| commonscathr = Isus
| wikicitat = Isus
}}
{{Portal Kršćanstvo}}
* [http://dmoz.org/Society/Religion_and_Spirituality/Christianity/Jesus_Christ/ Popis međumrežnih stranica o Isusu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071107120526/http://www.dmoz.org/Society/Religion_and_Spirituality/Christianity/Jesus_Christ/ |date=7. studenoga 2007. }}
* [http://www.jesuschristonly.com/ jesuschristonly]
* [http://www.christnotes.org/ Christ Notes {{eng oznaka}}]
* [http://www.newadvent.org/cathen/08374c.htm Jesus {{eng oznaka}}] [[Katolička enciklopedija]]

{{Isus}}

[[Kategorija:Duhovnost]]
[[Kategorija:Biblijski likovi]]
[[Kategorija:Isus| ]]
[[Kategorija:Božanstva]]
[[Kategorija:Zaštićene stranice za neprijavljene suradnike]]