Prijeđi na sadržaj

Ivan Bagarić

Izvor: Wikipedija

Ivan Bagarić (Mesihovina, Tomislavgrad, 11. studenoga 1961. – Tomislavgrad, 9. svibnja 2019.),[1] hrvatski političar i liječnik. Bio je član HDZ-a RH i HDZ-a BiH. Na prvim slobodnim izborima održanim 1990. u BiH izabran za zastupnika u Parlament BiH (Vijeće općina). Dragovoljac Domovinskog rata, član GSSRH i načelnik saniteta HVO-a. Od 2003. do 2011. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Bio je ravnatelj Doma zdravlja u Tomislavgradu.

Mladost

[uredi | uredi kôd]

Bagarić je rođen u Mesihovini kod Tomislavgrada, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Medicinu je završio na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.[2] Magistrirao je na temu "Medicinska služba Hrvatkog vijeća obrane kao model organizacije ratnog zdravstva" na medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je na temu "Kvaliteta zdravstvene skrbi nakon primarne artroplastike kuka" na Medicinskom fakultetu u Splitu.

Politička djelatnost

[uredi | uredi kôd]

Bagarić se politički aktivirao u samom početku demokratskih promjena (ranije nije bio politički angažiran) te je bio sudionik prvog sabora HDZ-a (Zagrebu, Lisinski 1990.). iste godine je na prvim slobodnim višestranačkim izborima izabran za zastupnika u Parlament BiH (Vijeće općina), a kasnije 1995. i u Parlament ustavotvorne skupštine BiH. Za vrijeme Domovinskog rata stekao je naklonost Andrije Hebranga,[3] obnašao je dužnost zapovjednika ratnog zdravstva (Načelnik Glavnog sanitetskog stožera HVO-a) u Mostaru.[4] Osobito se s kolegama dr. Ivanom Šarcem, dr. Radoslavom Juriljem, dr. Tonijem Kolakom, dr. Jadrankom Barišićem, dr Tugomirom Gverićem, dr Markom Radošem i drugima istaknuo u organizaciji ratnih bolnica diljem BiH te humanitarnom radu kada je s prof. dr. Slobodanom Langom, Antom Damjanovićem i Brankom Čulom pokrenuo humanitarnu pomoć za Srednju Bosnu, kada je dopremljena pomoć enklavi i narodu u Lašvanskoj dolini (poznatijom pod nazivom "Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrnu"). Ivan BagarićArhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2020. (Wayback Machine) je pokrenuo gradnju bolnice u Novoj Biloj na način da je pokojnom predsjedniku Franji Tuđmanu predložio da bude pokrovitelj izgradnje, što je Tuđman prihvatio. Također, s Ivanom Šarcem, Slobodanom Langom, Andrijom Hebrangom, Jurjem Njavrom, Ivicom Kostovićem i drugima pokrenuo je i osnivanje Medicinskog fakulteta u Mostaru i kasnije bio jedan od matičara fakulteta.

Godine 2003. izabran je u Hrvatski sabor (11. izborna jedinica) gdje je obnašao dužnost zastupnika u dva mandata (2003. – 2011.). Njegovim zaslugama Vlada Republike Hrvatske u vrijeme Ive Sanadera, izdvojila sredstva za dovršetak izgradnje Kliničke bolnice u Mostaru te sredstva (300 milijuna kuna) za izgradnju Sveučilišnog kampusa u Mostaru.[3] Također, Bagarić je zaslužan i za potpisivanje međudržavnog sporazuma između RH i BiH kojim je riješen status stradalnika (poginulih, ranjenih i zatočenih) HVO-a. Kasnije je za vrijeme vlade Jadranke Kosor, pokrenuo donošenje Strategije i Zakona o odnosima RH i Hrvata izvan RH te Deklaracije o potpori hrvatskom narodu u BiH i BiH na putu u EU. Kao posljedica spomenute strategije i zakona, organiziran je Državni ured za Hrvate izvan RH (kao operativno tijelo Vlade RH) i Savjet za Hrvate izvan RH (savjetodavno tijelo Vlade RH).

Međutim, u vrijeme raskola unutar HDZ-u BiH 2006., Bagarić je, kao gost, bio prisutan na osnivačkom saboru rivalskog HDZ-a 1990 kojem je predsjednik bio Božo Ljubić. Nedugo nakon toga smjenjen je s položaja ravnatelja Kliničke bolnice u Mostaru pod utjecanjem Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH.[3]

Na parlamentarnim izborima 2011. nije ušao u Sabor, nakon čega je imenovan ravnateljem Doma zdravlja u Tomislavgradu. Osigurao je donaciju opreme za hitnu medicinsku službu koju je donirao ministar zdravstva Republike Hrvatske Rajko Ostojić s kojim je osobni prijatelj.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Marko Marković:U Tomislavgradu iznenada preminuo dr. Ivan Bagarić, general Hrvatske vojske, Maxportal. 9. svibnja 2019. Pristupljeno 10. svibnja 2019.
  2. Zastupnici 5. saziva Hrvatskoga sabora: Ivan BagarićArhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2014. (Wayback Machine). Hrvatski sabor. Pristupljeno 3. lipnja 2014.
  3. a b c Na Sanaderovoj listi za dijasporu posvađani bosanski hadezeovciArhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2014. (Wayback Machine). Nacional, 12. studenog 2007. Pristupljeno 3. lipnja 2014.
  4. Svedočenje docenta Ante KvesićaArhivirana inačica izvorne stranice od 7. lipnja 2014. (Wayback Machine), listopad 2005. Pristupljeno 3. lipnja 2014.
  5. Hrvatima oprema umjesto potpore u BruxellesuArhivirana inačica izvorne stranice od 6. lipnja 2014. (Wayback Machine). Dnevno.ba, 16. listopada 2013. Pristupljeno 3. lipnja 2014.