Ivan Brabec

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Ivan Brabec (Békéscsaba, 6. prosinca 1907.Zagreb, 1. veljače 1985.), hrvatski jezikoslovac.

Jedan je od najvažnijih hrvatskih jezikoslovaca koji su izučavali i istraživali govore gradišćanskih Hrvata, posebice govornika kajkavskog narječja.
Za hrvatsko jezikoslovstvo je i značajan i po tome što je dokazivao da su govori sela Umoka i Vedešina hrvatski (sela u zapadnom dijelu Mađarske, južno od Niuzaljskoga jezera) temeljem sukladnosti sa ostalim gradišćanskohrvatskim govorima, a ne slovenski, kao što su tvrdili neki slovenski i srpski jezikoslovci.[1].
Jezikoslovstvo ga pamti po njegovim zaslugama za istraživanje govora tuzlanskog područja.[2].

Surađivao je sa Školskim novinama,

Djela[uredi VE | uredi]

(popis nepotpun)

  • Gramatika hrvatskosrpskoga jezika (suautor sa Matom Hrastom i Sretenom Živkovićem), 1954. (2. izd.)
  • Gramatika hrvatskosrpskog jezika , 1963.
  • Hrvatski govori u Gradišću, u: Gradišćanski Hrvati, ur. Zvane Črnja, Mirko Valentić, Nikola Benčić, Čakavski sabor, Zagreb, 1973.
  • Sto jezičnih savjeta, 1982. (izašlo više izdanja)
  • Kajkavci u dijaspori, Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 6., Zagreb 1982.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Podravina.net Sanja Vulić: Ivan Brabec: Kajkavci u dijaspori, Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 6., Zagreb 1982.,
  2. Kolo Josip Lisac: Proučavanja hrvatskih štokavskih organskih idioma