Ivan Črnčić

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Ivan Crnčić)
Skoči na: orijentacija, traži

Ivan Črnčić (Ivan Crnčić)[1] (Polje (Dobrinj), 2. svibnja 1830. - Rim, 7. siječnja 1897.)[2] hrvatski katolički svećenik, tajnik krčkog biskupa, ravnatelj znamenitog hrvatskog Zavoda sv. Jerolima u Rimu, prvi član JAZU , danas HAZU, s otoka Krka. Pisac, slavist, filolog, arhivist, kroatist, povjesničar; u rodnome Polju otvorio drugu redovnu školu u Dobrinjštini. Prvi je priredio čitanje i izdanje darovnice slavnog Dragoslava.[3] Objavio ju je u 1860. godine u "Zagrebačkom katoličkom listu". [4] 1874. objavio je Ljetopis popa Dukljanina pod nazivom Popa Dukljanina ljetopis po latinsku i toga nekoliko i još nešto po hrvatsku, po prepisu popa Jerolima Kaletića.[5]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je na otoku Krku 2. svibnja 1830. u selu Polju. [2]

Bogosloviju studirao u Gorici (Gorizia). Za svećenika se zaredio 1856. godine. Studij bogoslovlja nastavio je u zavodu Augustineum u Beču,[6] gdje je doktorirao teologiju 1861. godine.

Tajnik Krčke biskupije bio je 1861. [2] biskupu Ivanu Josipu Viteziću.[6]

Bio je kanonik crkve sv. Jeronima i ravnatelj Hrvatskog kaptola Zavoda sv. Jeronima u Rimu.[2][1] Dužnost ravnatelja obnašao je do smrti.[6]

Bavio se istraživanjem hrvatske crkvene i kulturne povijesti. Fokusirao se na glagoljaštvo Istre i Kvarnera. U izučavanju hrvatske glagoljaške baštine odigrao je istaknutu ulogu. Do izvora je dolazio istraživanjem arhivskog gradiva koji je potom objavljivao. [2] Objavio je mnogo monografija, studija, rasprava i članaka iz hrvatske kulturne i crkvene povijesti.[6] Fokusiranost na proučavanje glagoljskih epigrafskih spomenika pridonijela je njegovoj važnoj ulozi u otkrivanju Bašćanske ploče. [2][6]

Od 1882. godine član je HAZU.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji (1867). [2]
  • Dvie rasprave, 1868.
  • Popa Dukljanina letopis po latinsku i toga nekoliko i još nešto po hrvatsku po prepisu popa Jerolima Kaletića, 1874.
  • Imena Slovjenin i Ilir u našem gostinjcu u Rimu poslije 1453. godine, 1886.
  • Statut Vrbanski a donekle i svega krčkog otoka (1890).[6]
  • Još dvoje o slovjenskom gostinjcu u Rimu izopačeno, 1896.

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Pak, Hrvate moj, kako se mi tomu radovasmo i veseljasmo! te uskiknusmo: Zvonimir, kralj hrvatski! napis jedanaestoga vijeka! Da je za nj znao tvrdi Dobrovsky! da ga je pročitao željni Šafaržik! da ga je vidio neki hrvatski neprijatelj i njegovi poslušnici!"”
(Prigodom ponovna posjeta Jurandvoru)

Izvori[uredi VE | uredi]