Bašćanska ploča
Bašćanska ploča starohrvatski je spomenik, pisan prijelaznim oblikom glagoljice, oko 1100. godine. Pronađena je 15. rujna 1851. u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, zahvaljujući bašćanskom kleriku Petru Dorčiću.[1]
Spomenikom je dokumentirano darovanje zemlje kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu. Danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a u crkvi Sv. Lucije nalazi se njena kopija.
Sadržaj
Značenje[uredi VE | uredi]
Bašćanska ploča izvorno je bila lijevi plutej, pregrada ili paravan, na crkvenom septumu ili pregradi koja je dijelila redovnički kor od prostora za puk, a svojim značajkama, oblikom, veličinom i ornamentom loze koji se proteže rubom ploče odgovara tipičnim plutejima predromaničkog i romaničkog razdoblja na hrvatskoj obali. Teška je oko 800 kilograma, visoka 99.5 cm, široka 199 cm, debela od 7.5 do 9 cm; isklesana je od bijelog vapnenca.
Izrađena je oko 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za povijest hrvatskog naroda, jezika i razvitak hrvatske glagoljice. Ona pokazuje suverenitet hrvatskoga kralja Zvonimira kao donatora zemljišnog posjeda na otoku; uz jezično i književno, ta ploča ima i povijesno značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na narodnome jeziku.
Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u pod crkve 1851. godine te upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji ju je predstavio znanosti. Godine 1865. djelomično ju je pročitao krčki kanonik i istraživač glagoljaških epigrafskih spomenika Ivan Crnčić,[2][3] a potpuno je to učinio 1875. Franjo Rački. Budući da je na nekim mjestima oštećena, postoje i različita čitanja istoga teksta. Najpoznatiji su istraživači Bašćanske ploče Branko Fučić i Eduard Hercigonja. Stjepan Ivšić nazvao ju je "dragi kamen hrvatskog jezika".
Uz nju su na istom mjestu pronađeni i jurandvorski ulomci, jedan nađen u 19. stoljeću i još dva nađena 1957. godine.
Datiranje[uredi VE | uredi]
U samoj se Bašćanskoj ploči navodi da je kralj Zvonimir darovao zemljište u prošlosti (v dni svoje). Crkva je zidana u vrijeme opata Dobrovita koji je živio u vrijeme kneza Kosmata koji je vladao Krajinom te se to vjerojatno može povezati s vremenom prije mletačke dominacije nad Krkom oko 1116. godine ili krčkih knezova Frankapana, mletačkih vazala koji počinju vladati između 1118. i 1139. godine. Dobrovit je vjerojatno postavio pluteje. Postojale su dvije ploče, a od druge su nađeni samo dijelovi.
Uzevši u obzir romanička obilježja same ploče, smrt kralja Zvonimira 1089. godine i vladavinu nad Krkom, Bašćanska ploča može datirati u početak 12. stoljeća, odnosno oko 1100. godine.
Sadržaj[uredi VE | uredi]
- invokacija (zazivanje Boga)
- zapis opata Držihe u prvom licu kojim tvrdi da je hrvatski kralj Zvonimir poklonio crkvi svete Lucije zemljište za što navodi svjedoke
- riječi protiv onih koji bi darovanje zanijekali
- obveza redovnika te crkve koji neka mole za darovatelje i svjedoke
- zapis opata Dobrovita u prvom licu koji govori da je on sagradio tu crkvu sa svojih devetero redovničke braće za vrijeme kneza Kosmata
- zapis u kojem se navodi da su u to vrijeme "Mikula v Otočcu" i "Sveta Lucija" bili ujedinjeni.
Iz sadržaja se može zaključiti da je tekst sastavljen od više dijelova koji nisu nastali u istom razdoblju, nego u rasponu upravljanja barem dvaju opata, Držihe i Dobrovita. Nije zamislivo postupno klesanje tih sastavnih dijelova teksta u dovršen i postavljen plutej septuma. Stoga Branko Fučić pretpostavlja postojanje samostanskoga kartulara koji je poslužio kao sadržajni predložak sastavljaču Bašćanske ploče. [4]
Jezik[uredi VE | uredi]
Ploča dokumentira živi hrvatski jezik s natruhama knjiškog crkvenoslavenskog jezika. Mjesni dijalekt i staroslavenski miješaju se i u gramatici i u leksiku.
Pisana je prijelaznim tipom glagoljice, s oble na uglatu. Usporedno s glagoljičkim slovima, javljaju se i neka latinična i ćirilićna (I, M, N, O, T, V), a isti je slučaj i s drugim hrvatskim spomenicima pisanih glagoljicom iz 11. i 12. stoljeća. Zanimljivo je da počinje sa slovom A, a završava slovom O, kao alfa i omega (grč.), početak i kraj.
Natpis[uredi VE | uredi]
Transliteracija 13 redaka Bašćanske ploče na latinicu, prema Branku Fučiću:
AZЪ [VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZЪ
OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE
DA ZЪVЪNIM[I]RЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ]
DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]-
MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)-
CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪ V(Ъ) O-
TOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E-
VA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVE-
TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪ-
DAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEV-
ETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD-
AJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI M-
IKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO
Glagoljički natpis nema razmaka između riječi, zareza i oznaka kraja rečenice.
Dijelovi u uglatim zagradama su rekonstruirani (na tim je mjestima ploča oštećena) a u oblim zagradama je ono što je klesar namjerno ili slučajno izostavio; Ju je jedno glagoljičko slovo; Ъ je jor, znak kojim je označavan /ə/, tzv. poluglas.
Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik:
Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
opat Držiha pisah ovo o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski u
dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče
mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-
ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-
toku. Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e-
vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi,
moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-
dah crkvu ovu sa svoje dev-
etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-
adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi-
kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
Literatura[uredi VE | uredi]
- Stjepan Ivšić: Bašćanska ploča, Omladina, 1940.
- Branko Fučić: Najstariji hrvatski glagoljski natpisi u: Slovo: časopis Staroslavenskoga instituta, No. 21, rujan 1971., (Hrčak)
- Milan Moguš: Baščanska ploča u našoj znanstvenoj literaturi
- Andre Mohorovičić, Petar Strčić: Bašćanska ploča, 1988.
- Mateo Žagar: Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, 1997.
- Ivo Frangeš: Ploča nad vratima književnog početka: o devetstotoj obljetnici Bašćanske ploče, Dubrovnik, 2000.
- Mateo Žagar: Ortografija natpisa Bašćanske ploče, 2000.
- Zbornik Odsjeka povij. znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 19. (2001.), str. 291-347., (Hrčak)
- Stjepan Damjanović: Kojim je jezikom pisana Bašćanska ploča?, Od fonetike do etike, 2005.
- Amir Kapetanović: Reflections of Church Slavonic-Croatian diglossia on the Baška tablet: a new contribution concerning its language and linguistic layers, Zeitschrift für Slawistik 60/3 (2015.), str. 335–365.
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ http://www.nsk.hr/uoci-obljetnice-otkrivanja-dragog-kamena-hrvatskoga-jezika/ (pristupljeno 14. rujna 2012.)
- ↑ 7. siječnja 1987. umro je povjesničar Ivan Črnčić _ Otok Krk Dogodilo se na današnji dan _ Gradske vijesti _ 7.1.2013., otok-krk.org, (MK) Autor: Admin, 7. siječnja 2013.
- ↑ Črnčić, Ivan, Hrvatska enciklopedija LZMK
- ↑ Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Bašćanska ploča
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
- Bašćanska ploča, dragi kamen hrvatske pismenosti
- Bašćanska ploča, opis i značenje
- Vjesnik - Goran Jovetić: Nova datacija Bašćanske ploče?
Drugi projekti Wikimedije[uredi VE | uredi]
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bašćanska ploča |
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Vidi dopusnicu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
