Bašćanska ploča

Bašćanska ploča

Tekst ploče na starohrvatskom

Bašćanska ploča starohrvatski je spomenik, pisan prijelaznim oblikom glagoljice, oko 1100. godine. Pronađena je 15. rujna 1851. godine u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, zahvaljujući bašćanskom kleriku Petru Dorčiću.

Spomenikom je dokumentirano darovanje zemlje hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu. Danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a u crkvi Sv. Lucije nalazi se njezina kopija.

Značenje

Bašćanska ploča izvorno je bila lijevi plutej, pregrada ili paravan, na crkvenom septumu ili pregradi koja je dijelila redovnički kor od prostora za puk, a svojim značajkama, oblikom, veličinom i ornamentom loze koji se proteže rubom ploče odgovara tipičnim plutejima predromaničkog i romaničkog razdoblja na hrvatskoj obali. Teška je oko 800 kilograma, visoka 99,5 cm, široka 199 cm, debela od 7.5 do 9 cm; isklesana je od bijelog vapnenca.

Izrađena je oko 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za povijest hrvatskog naroda, jezika i razvitak hrvatske glagoljice. Ona pokazuje suverenitet hrvatskoga kralja Zvonimira kao donatora zemljišnog posjeda na otoku; uz jezično i književno, ta ploča ima i povijesno značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na narodnome jeziku.

Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u pod crkve 1851. godine te upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji ju je predstavio znanosti. Godine 1865. djelomično ju je pročitao krčki kanonik i istraživač glagoljaških epigrafskih spomenika Ivan Crnčić, a potpuno je to učinio 1875. godine Franjo Rački. Zbog toga što je na nekim mjestima oštećena, postoje i različita čitanja istoga teksta. Najpoznatiji su istraživači Bašćanske ploče Branko Fučić i Eduard Hercigonja. Stjepan Ivšić nazvao ju je "zlatnom pločom" hrvatskoga jezika, našim "dragim kamenom", "dragim kamikom" koji će Hrvati čuvati "dok bude koljena Hrvata".

Uz nju su na istom mjestu pronađeni i jurandvorski ulomci, jedan nađen u 19. stoljeću i još dva nađena 1957. godine.

Datiranje

U samoj se Bašćanskoj ploči navodi da je kralj Zvonimir darovao zemljište u prošlosti (v dni svoje). Crkva je zidana u vrijeme opata Dobrovita koji je živio u vrijeme kneza Kosmata koji je vladao Krajinom te se to vjerojatno može povezati s vremenom prije mletačke dominacije nad Krkom oko 1116. godine ili krčkih knezova Frankapana, mletačkih vazala koji počinju vladati između 1118. i 1139. godine. Dobrovit je vjerojatno postavio pluteje. Postojale su dvije ploče, a od druge su nađeni samo dijelovi.

Uzevši u obzir romanička obilježja same ploče, smrt kralja Zvonimira 1089. godine i vladavinu nad Krkom, Bašćanska ploča može datirati u početak 12. stoljeća, odnosno oko 1100. godine.

Sadržaj

1. invokacija (zazivanje Boga)
2. zapis opata Držihe u prvom licu kojim tvrdi da je hrvatski kralj Zvonimir poklonio crkvi svete Lucije zemljište za što navodi svjedoke
3. riječi protiv onih koji bi darovanje zanijekali
4. obveza redovnika te crkve koji neka mole za darovatelje i svjedoke
5. zapis opata Dobrovita u prvom licu koji govori da je on sagradio tu crkvu sa svojih devetero redovničke braće za vrijeme kneza Kosmata
6. zapis u kojem se navodi da su u to vrijeme "Mikula v Otočcu" i "Sveta Lucija" bili ujedinjeni.

Iz sadržaja se može zaključiti da je tekst sastavljen od više dijelova koji nisu nastali u istom razdoblju, nego u rasponu upravljanja barem dvaju opata, Držihe i Dobrovita. Nije zamislivo postupno klesanje tih sastavnih dijelova teksta u dovršen i postavljen plutej septuma. Stoga Branko Fučić pretpostavlja postojanje samostanskoga kartulara koji je poslužio kao sadržajni predložak sastavljaču Bašćanske ploče.

Jezik

Ploča dokumentira živi hrvatski jezik s natruhama knjiškog crkvenoslavenskog jezika. Mjesni dijalekt i staroslavenski miješaju se i u gramatici i u leksiku.

Pisana je prijelaznim tipom glagoljice, s oble na uglatu. Usporedno s glagoljičkim slovima, javljaju se i neka latinična i ćirilićna (I, M, N, O, T, V), a isti je slučaj i s drugim hrvatskim spomenicima pisanih glagoljicom iz 11. i 12. stoljeća. Zanimljivo je da počinje sa slovom A, a završava slovom O, kao alfa i omega (grč.), početak i kraj.

Natpis

Transliteracija 13 redaka Bašćanske ploče na latinicu, prema Branku Fučiću:

AZЪ [VЪ IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA AZЪ
OPAT[Ъ] DRŽIHA PISAHЪ SE O LEDI[N]Ě JuŽE
DA ZЪVЪNIM[I]RЪ KRALЪ HRЪVATЪSKЪÏ [VЪ]
DNI SVOJĘ VЪ SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]-
MI ŽUPANЪ DESIMRA KRЪ[BA]VĚ MRA[TIN]Ъ VЪ L(I)-
CĚ PR(I)BЪNEBŽA [S]Ъ POSL[Ъ] VIN[OD](O)LĚ [ĚK](O)VЪ V(Ъ) O-
TOCĚ DA IŽE TO POREČE KLЪNI I BO(G) I BÏ(=12) AP(OSTO)LA I G(=4) E-
VA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E)NЪ DA IŽE SDĚ ŽIVE-
TЪ MOLI ZA NE BOGA AZЪ OPATЪ D(O)BROVITЪ ZЪ-
DAH CRĚKЪVЪ SIJu I SVOEJu BRATIJu SЪ DEV-
ETIJu VЪ DNI KЪNEZA KOSЪMЪTA OBLAD-
AJuĆAGO VЪSU KЪRAINU I BĚŠE VЪ TЪ DNI M-
IKULA VЪ OTOČЪCI [SЪ S]VETUJu LUCIJu VЪ EDINO

Glagoljički natpis nema razmaka između riječi, zareza i oznaka kraja rečenice.

Dijelovi u uglatim zagradama su rekonstruirani (na tim je mjestima ploča oštećena) a u oblim zagradama je ono što je klesar namjerno ili slučajno izostavio; Ju je jedno glagoljičko slovo; Ъ je jor, znak kojim je označavan /ə/, tzv. poluglas.

Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik:

Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
opat Držiha pisah ovo o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski u
dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče
mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-
ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-
toku. Da tko poreče, neka ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e-
vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi,
moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-
dah crkvu ovu sa svoje dev-
etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-
adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi-
kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.

Literatura

• Stjepan Ivšić, Bašćanska ploča, Omladina, 1940.
• Branko Fučić, Najstariji hrvatski glagoljski natpisi u: Slovo: časopis Staroslavenskoga instituta, No. 21, rujan 1971., (Hrčak)
• Milan Moguš, Baščanska ploča u našoj znanstvenoj literaturi
• Andre Mohorovičić, Petar Strčić, Bašćanska ploča, 1988.
• Mateo Žagar, Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, 1997.
• Ivo Frangeš, Ploča nad vratima književnog početka: o devetstotoj obljetnici Bašćanske ploče, Dubrovnik, 2000.
• Mateo Žagar, Ortografija natpisa Bašćanske ploče, 2000.
• Zbornik Odsjeka povij. znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 19. (2001.), str. 291-347., (Hrčak)
• Stjepan Damjanović, Kojim je jezikom pisana Bašćanska ploča?, Od fonetike do etike, 2005.
• Amir Kapetanović, Reflections of Church Slavonic-Croatian diglossia on the Baška tablet: a new contribution concerning its language and linguistic layers, Zeitschrift für Slawistik 60/3 (2015.), str. 335–365.
• Marin Buovac: Otočac – od japodskih krajobraza do ličke prijestolnice: povijesno-heraldički osvrt / Otočac - From Iapydic Landscapes to the Lika Capital: A Historical and Heraldic Review, Grb i zastava 28, 2020, str. 29-30.

Vanjske poveznice

• Darko Žubrinić, Bašćanska ploča, dragi kamen hrvatske pismenosti, croatianhistory.net
• Dr. sc. Mateo Žagar, Bašćanska ploča, opis i značenje
• Goran Jovetić, Nova datacija Bašćanske ploče?, Vjesnik, 26. rujna 2000., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 11. svibnja 2003.)
• Bašćanska ploča, enciklopedija.hr

Drugi projekti Wikimedije

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bašćanska ploča

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (http://www.ihjj.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.