Ivana Derdić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ivana Derdić je hrvatska borkinja borilačkih športova iz Jastrebarskog.[1] Bavila se boksom, karateom, ITF taekwondoom te kickboksom u disciplinama light-contact, semi-contact i full-contact. Najbolja je hrvatska kickboksačica svih vremena.[2]

Osnovnu je školu pohađala u Horvatima, a srednju trgovačku u Zagrebu.

Borilačkim športovima se počela baviti od 1991. godine. Na nju su utjecali brat i njen prvi trener Željko Derdić (neko vrijeme izbornik u hrvatskom kickboksu)[3] u Pon-do-kwan i Kickboxing klubu u Jastrebarskom. U kickboksu, semi-contactu, light-contactu i full-contactu osvojila je skoro što se dalo osvojiti (svjetska i europska prvakinja po WAKO PRO)[4]:

Kickboksačka karijera[uredi | uredi kôd]

Amaterska[uredi | uredi kôd]

  • od 1992. do 1999. hrvatska prvakinja u semi-contactu, light-contactu, full-contactu i kickboksu
  • od 1993. do 1994. hrvatska prvakinja u taekwondou po ITF-ovim pravilima
  • srebrna medlja na svjetskom prvenstvu u semi-contactu 1995. godine
  • zlatna medalja u semi-contactu (WAKO) na juniorskom svjetskom prvenstvu 1996. godine
  • zlatna medalja u light-contactu (WAKO) na juniorskom svjetskom prvenstvu 1996. godine
Seniorska karijera
  • europska prvakinja u semi contactu 1996. u Caorleu
  • europska prvakinja u semi-contactu 1996. (WAKO)
  • brončana medalja u light-contactu 1996. (WAKO)
  • srebrna medalja na svjetskom prvenstvu u semi-contactu 1996. (WKA)
  • srebrna medalja na svjetskom kupu u semi-contactu 1996. (WAKO)
  • europska prvakinja u profesionalnom full-contactu i kickboksu 1996.
  • svjetska prvakinjau light-contactu 1997. (WAKO)
  • svjetska prvakinja u light contactu 1997. u Dubrovniku
  • zlatna medalja na svjetskom kupu u light-contactu 1998. (WAKO)
  • brončana medalja na svjetskom kupu u semi-contactu 1998. (WAKO)
  • srebrna medalja na europskom prvenstvu u full-contactu 1998. (WAKO)
  • svjetska prvakinja u full contactu 1999. u Caorleu
  • svjetska prvakinja u low-kicku ?.[5]
  • brončana medalja na svjetskom kupu u semi-contactu 1999. godine (WAKO)
  • svjetska prvakinja u full-contactu 1999. (WAKO)
  • svjetska doprvakinja u full-contactu ?. (WAKO)

Profesionalna[uredi | uredi kôd]

  • svjetska prvakinja u low kicku 2002. (WAKO-PRO)

S vremenom se prestala zanimati za druge discipline, pa joj je ostao boks kao novi izazov.

Boksačka karijera (Profesionalna)[uredi | uredi kôd]

Profesionalnom se boksu posvetila 1997. godine. Boksala je od 1998. do 2001. godine. Nakon poraza u prvoj borbi, ostvarila je pet uzastopnih pobjeda, od čega jednu nokautom, a dvije tehničkim nokautom. Od 2000. ju je godine vodio poznati hrvatski boksački trener Leonard Pjetraj. 10. srpnja 1999. osvojila je naslov svjetske prvakinje u polusrednjoj kategoriji po inačici WIBF, Ženske međunarodne boksačke federacije. Izborila ju je pobjedom protiv talijanske boksačice Rite Turrisi u Puli odlukom sudaca 2:1, a dvoboj je bio u 10 runda po dvije minute.[6]

2002. je godine bila kandidatkinja za hrvatsku športašicu godine.[7]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Kickboxing Karlovac Povijest hrvatskog kickboxinga
  2. Kickboxing Karlovac Povijest hrvatskog kickboxinga
  3. Željko DerdićInačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2013. KBK Jastreb
  4. Hrvatska kickboksačka Dvorana slavnih
  5. Napokon priznati! Hrvatski kickboxing savez primljen u članstvo HOO, 10. srpnja 2006.
  6. Gladijatori u pulskoj Areni piše Branka Žužić, Slobodna Dalmacija, ponedjeljak, 12. srpnja 1999.
  7. Danas izbor najboljih hrvatskih sportaša, index.hr, ponedjeljak, 23. prosinca 2002.