Ivo Lendić

Izvor: Wikipedija

Ivo Lendić (Janjina, 4. lipnja 1908.Iguazu, 1. travnja 1982.), bio je hrvatski emigrantski novinar, kršćanski intelektualac, hrvatski književnik i prevoditelj. Pisao je pjesme, članke, eseje i polemike. Bio je jednim od zaboravljenih književnika, društvenih i intelektualnih velikana duhovnog života.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ivo Lendić rodio se u mjestu Janjini na poluotoku Pelješcu, 1908. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu. Srednju školu pohađao je u Dubrovniku. Bio je domagojevcem odnosno promicateljem Katoličke akcije. Politički je bio na HSS-ovim pozicijama.

U Zagrebu je studirao eksperimentalnu psihologiju i filozofiju. Uređivao je časopise Luč, Hrvatsku politiku i Hrvatsku stražu.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je dopisnikom Hrvatskog naroda iz Rima.

Nakon rata otišao je u Argentinu. U Argentini je uređivao list Glas sv. Antuna od 1947. do 1955. godine i surađivao u hrvatskim časopisima (Studia croatica, Hrvatska revija).[1] Bio je članom hrvatskih emigrantskih udruga (Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut...).

Božidar Petrač uvrstio ga je 1988. godine u antologiju hrvatske marijanske lirike.[1] Svojim djelima si je stekao mjesto u antologiji koju je priredio Stijepo Mijović Kočan, Skupljena baština. Prevodio je djela s engleskoga, talijanskoga i španjolskoga jezika na hrvatski jezik.

Umro je u gradu Iguazu u argentinskoj pokrajini Misiones, 1982. godine.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Lirika, Tisak i naklada Narodne prosvjete, Zagreb, 1930. (zbirka pjesama)
  • Angelusi, Naklada Marulić, Zagreb, 1936. (zbirka pjesama)
  • Psihoanaliza, Zagreb, 1938.
  • Las relaciones entre Yugoslava y Santa Sede, 1964., (studija, zajedno s Ivom Bogdanom
  • Angelusi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2000. (prir. Božidar Petrač)
  • Božji kotači: otvoreno pismo msgru. Augustinu Juretiću, Split, 2001.
  • Katolicizam i kultura: Eseji, članci i polemike, Zagreb, 2008. (prir. Božidar Petrač)[1]

Prijevodi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]