Prijeđi na sadržaj

Jakobov staračac

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Jacobaea vulgaris)
Jakobov staračac
J. vulgaris, ilustracija
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Asterales
Porodica:Asteraceae
Rod:Jacobaea
Vrsta:J. vulgaris
Dvojno ime
Jacobaea vulgaris
Gaertn.
Baze podataka
J. vulgaris

Jakobov staračac (jakobov dragušac, Jakobov kostriš, grintava trava; lat. Jacobaea vulgaris, sin. Senecio jacobaea L.) višegodišnja je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), nekada klasiificirana rodu staračac (Senecio).

Sastojci i toksičnost

[uredi | uredi kôd]

Kod akutne izloženosti, PA-ovi pri visokim dozama mogu dovesti do zatajenja jetre što može rezultirati i smrtnim ishodom. Međutim, akutna trovanja ljudi su izuzetno rijetka i slabo dokumentirana.

Pirrolizidinski alkaloidi (PA) su strukturno raznolika skupina toksikološki relevantnih sekundarnih metabolita biljaka. Trenutačno se rabe dvije analitičke metode za određivanje sadržaja PA u medu.

Jakobov staračac za poljoprivrednice i vlasnike konja zbog otrovnih dijelova predstavlja prijetnju zbog hepatotoksičnih pirolizidiskih tvari, čak i u dodiru s kožom. Sadržaj tih otrova u cvijetu je do dva puta veća nego u ostalim djelovima. Detaljno, acetil, E- i Z-Erucifoline, 21-Hydroxyintegerrimin, Integerrimin, jakobinskoj, Jacolin, Jaconin, Jacozin, retrorsine, Ridellin, senecionine, seneciphylline, Senecivernin, Spartioidin i Usaramin uključeni. Alkaloidi ostaju za razliku od mnogih drugih toksina u očuvanju na sijena ili silaže učinkovito i biti apsorbiran u ovom načinu ispaše životinja s kojima inače zapravo izbjeći gorak okus kada je svježe bilje. Čak i male doze trajno oštetiti jetru, tako da je trovanje tijekom godinama moguće. Pogotovo u konja, ali i goveda, biljka može izazvati ozbiljnu bolest i dovesti do smrti.

Moguć je ulazak u ljudski hranidbeni lanac. Prijelaz pirolizidinalkaloida u nektar i s time u med je dokazan.[1][2][3]

Pirolizidin alkaloidi

[uredi | uredi kôd]

Pirolizidin alkaloidi (PA) prirodni su toksini koji nastaju kao sekundarni metaboliti u više od 6000 biljnih vrsta koje spadaju u porodice Boraginaceae (oštrolisti), Compositae (Asteraceae) (glavočika) i Leguminosae (Fabaceae) (leptirnjače) te se smatraju najrasprostranjenijim prirodnim toksinima. Biljke, kao što su gavez (Symphytum), lopuh (Petasites hybridum L.) i podbijel (Tussilago farfara L.), a koje sadrže PA-ove, od davnina se koriste kao hrana, dodaci prehrani ili u medicinske svrhe (kao ljekovito bilje).

Međutim, glavni problem po pitanju ljudskog zdravlja su PA-ovi koji kontaminiraju hranu koja ih prirodno ne sadrži. Najveću ulogu u trovanju hranom ljudi imaju vrste kao što su boražinovke (Heliotropium) te krotalarija (Crotalaria).

One su prisutne kao korov na poljima gdje rastu žitarice i mahunarke te se njihovo sjemenje može slučajno pomiješati s glavnim usjevom prilikom same žetve, a isti problem nastaje i s biljkama koje se koriste kao čajevi.

Upravo su čajevi označeni kao prehrambeni proizvod koji bi mogao biti glavni izvor izloženosti ovim kontaminantima.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Robert Hegnauer: Chemotaxonomie der Pflanzen, Birkhäuser, Basel 1989, S. 281: [1]
  2. A. Dübecke, G. Beckh, C. Lüllmann: Pyrrolizidine alkaloids in honey and bee pollen. In: Food additives & contaminants. Part A, Chemistry, analysis, control, exposure & risk assessment. Band 28, Nummer 3, März 2011, S. 348–358, ISSN 1944-0057. DOI:10.1080/19440049.2010.541594 . PMID 21360377.
  3. http://www.bfr.bund.de/cm/208/nulltoleranzen_in_lebens_und_futtermitteln.pdf Nulltoleranzen in Lebens- und Futtermitteln, Positionspapier des BfR vom 12. März 2007; Seite 3] (PDF; 205 kB)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]