Jakov Jerković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Jakov Jerković (Bosiljina 17. st. - Bosiljina, lipanj 1657.) kapetan, bio je vojni zapovjednik u bitci kod Marine 1657. godine.

Bitka i smrt[uredi VE | uredi]

Paša Seid Ahmet zatražio je da se stanovnici Marine predaju, ali to nisu htjeli prihvatiti pod zapovjedništvom kapetana Jakova Jerkovića. Ubrzo je počela bitka u kojoj je sudjelovao kao civilni zapovjednik, kapetan Jakov Jerković zajedno sa svoja dva sina. Kapetan Jakov Jerković suprostavio se s oko 1000 mještana Bosiljine i 30 mještana Malog i Velog Drvenika osmanlijskoj vojsci od oko 2000 konjanika i 10 000 pješaka uz jaku podršku osmanlijskog topništva. U toj neravnopravnoj bitci je poginuo kapetan Jakov Jerković sa svoja dva sina i oko 300 muškaraca i žena Bosiljine. Iznimno junaštvo pokazale su i žene, njih tridesetak, koje su se borile preodjevene u muškarce, a heorinom se osobito pokazala Jela Marunova koja je potpalila turski arsenal pun baruta i streljiva i zajedno s Osmanlijama u strašnoj eksploziji izgubila život. Nakon bitke kod Marine srce Jakova Jerkovića je od Osmanlija bilo je probodeno kopljem i postavljelno na glavni mjesni trg. Herojstvo kapetana Jakova Jerkovića opjevano je u narodnim pjesmama.

Pjesma[uredi VE | uredi]

U pjesmi koja govori o bitci kod Marine također se spominje ime Jakov Jerković u 5 strofa:
"šest stotina po izbor junaka,
koji tursku dočekaše vojsku,
i prid njima mlađan kapetane,
po imenu Jerković Jakove."

"Pak dozivlje Jerković Jakova,
tiho mu je paša govorio:
Nu se pridaj, mlađan kapetane,
nemoj ludo izgubiti glave!"

"Veli njemu Jerković Jakove:
Vira moja, Segdijiću paša,
ja ću prija izgubiti glavu,
nego izdat dužda mletačkoga."

"a najveće Jerković Jakove
i njegova dva sinka pridraga,
al’ i oni, pobre, izgiboše
bojak bijuć, glave odsicajuć."

"kakvo biše srce Jerkovića
kao mlada Marka Kraljevića.
Jerkoviću, pokojna ti duša,
tvoje ime ne umire nigda!"

Izvori[uredi VE | uredi]