Prijeđi na sadržaj

Jakov Jerković

Izvor: Wikipedija

Jakov Jerković (Bosiljina, danas Marina, 4. veljače 1607. – Bosiljina, 27. lipnja 1657.) bio je kapetan, junak Kandijskog rata kao vojni zapovjednik u Bitci kod Marine 1657. godine. Najmlađi je sin Jerolima Jerkovića i žene mu Urše.[1]

Bitka i smrt

[uredi | uredi kôd]

Za Kandijskog rata između Venecije i Osmanskog carstva, nakon neuspješne opsade Splita 1657 godine, Osmanlije su očekivali da će lagano osvojiti malo mjesto Marinu, strateški važno i bogato hranom. Paša Seid Ahmet zatražio je da se stanovnici Marine predaju, no to stanovnici nisu htjeli prihvatiti pod zapovjedništvom kapetana Jakova Jerkovića. Ubrzo je počela teška bitka u kojoj je sudjelovao kao civilni i vojni zapovjednik kapetan Jakov Jerković zajedno sa svoja dva sina. Kapetan Jerković suprotstavio se s oko 1000 mještana Bosiljine i 30-ak mještana Malog i Velog Drvenika osmanlijskoj vojsci oko 2000 konjanika i 10 000 pješaka uz iznimno jaku podršku osmanlijskog topništva. U toj neravnopravnoj bitki poginuo je kapetan Jakov Jerković, njegova dva sina i gotovo svi borci Bosiljine. Tridesetak žena također se borilo preodjevene u muškarce, a heorinom se osobito pokazala Jela Marunova.[kako?]

Pjevanje

[uredi | uredi kôd]

Pjevanje 78. djela Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića govori o bitci kod Marine, a ime Jakova Jerkovića spominje se u 5 strofa:

šest stotina po izbor junaka,
koji tursku dočekaše vojsku,
i prid njima mlađan kapetane,
po imenu Jerković Jakove.

Pak dozivlje Jerković Jakova,
tiho mu je paša govorio:
»Nu se pridaj, mlađan kapetane,
nemoj ludo izgubiti glave!«

Veli njemu Jerković Jakove:
»Vira moja, Segdijiću paša,
ja ću prija izgubiti glavu,
nego izdat dužda mletačkoga.«

a najveće Jerković Jakove
i njegova dva sinka pridraga,
al' i oni, pobre, izgiboše
bojak bijuć, glave odsicajuć.

kakvo biše srce Jerkovića
kao mlada Marka Kraljevića.
Jerkoviću, pokojna ti duša,
tvoje ime ne umire nigda!

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Nevenka, Bezić-Božanić,. 1995. ŽIVALJ BOSILJINE – MARINE OD GODINE 1583. DO 1800. Split Literary Circle. OCLC 908038584CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Girolamo Brusoni: Historia dell’ultima guerra tra’Veneziani e Turchi, 2. Venezia 1673, str. 31.
  • Franjo Divnić (Difnik): Povijest kandijskog rata u Dalmaciji. Split 1986
  • Marko Jačov: Le guerre Veneto-Turche del XVII secolo in Dalmazia. Atti e memorie della Società dalmata di storia patria (Venezia), 20(1991) str. 120.
  • Nevenka Bezić-Božanić: Živalj Bosiljine – Marine od godine 1583. do 1800. Čakavska rič, 23(1995) 1/2, str. 189, 212–213.
  • Andrija Kačić Miošić: u Razgovor ugodni naroda slovinskoga, 1756, pjevanje 78.