Jandre Kuzmić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jandre Kuzmić i njegova familija u Štikapronu.

Jandre Kuzmić (mađarski Kuzmich András) (Mjenovo, 22. studenog, 1863.Trajštof, 24. veljače, 1940.) gradišćanski hrvatski je pisac, učitelj, kantor.

Studirao je u učiteljskoj školi u Šopronu. Pedagošku službu je dobio u Štikapronu u dvorazrednoj školi. Kuzmić je s početka podučavao prvi razred. Već s 25 godinama je postao učitelj, jer je njegov prethodnik umro.

U Štikapronu je bio aktivan čovjek, na primjer u vatrogasnom društvu. Vršio je i funkciju knjigovođe seoskog Konzuma i preuzeo vođenje poštanskog ureda. Kuzmić s Jožefom Pajrićem i Ivanom Dobrovićem je izgrađivao hrvatsko školstvo u Austriji poslije Prvog svjetskog rata. Sudjelovao je kod izdanja hrvatske školske knjige Početnica, koja je izišla 1920. godine u Šopronu. Ima još gradišćanskohrvatski molitvenik Venac, kojega je izdavao po smrti Mihovila Nakovića, koljnofskog učitelja i kantora. Skupa s Martinom Borenićem, pajngrčanskim učiteljem, je bio urednik kalendara svetog Antuna Padovanskog.

Pisao je pjesme za crkvu i nekoliko kazališnih komada bez veće literarne vrijednosti. U svojim zadnjim godinama u mirovini je živio kod sina Adalberta u Trajštofu. Počiva u groblju Trajštofa. Na njegovom grobnom kamenu su uklesane riječi pjesme, koju je komponirao:

Wikicitati

„Božja volja je odredila
Dab'se duša povrnula
Bogu ki je nju nigda stvoril
S njom telu žitak nadilil
Človik je prah
Još ga nij strah

Umrit mora vsaki nigda.”
()

Djela[uredi VE | uredi]

  • Vĕnac Blažene Divice Marije (1912.)
  • Početnica i perva štanka za katoličanske hervatske škole šopronske, mošonske i železanske krajine I. i II. razreda (1920.)

Izvori[uredi VE | uredi]