Japanska mušmula

Izvor: Wikipedija
Nešpula
Plod nešpula
Plod nešpula
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Rosopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Tribus: Maleae
Podtribus: Pyrinae
Rod: Rhaphiolepis
Vrsta: R. loquata
Dvojno ime
Rhaphiolepis loquata
(Thunb.) Lindl.
Baze podataka

Flora Croatica

Japanska mušmula (lat. Rhaphiolepis loquata; sin. Eriobotrya japonica), vrsta cvjetajuće biljke iz porodice Rosaceae. Hrvatski naziv ove vrste je japanska mušmula,[1] iako ona nije u rodu s mušmulom; isto i mešpula, nešpula, nešpola, nespola,[2] nespula, nešpola, nješpula.[3] Uzgaja se u Japanu više od 1000 godina. Vjerojatno je autohtona u planinama centralne Kine.[4][5] To je malo do srednje veliko zimzeleno stablo koje se uzgaja komercijalno zbog svojih žutih plodova i kao ukrasno stablo zbog dekorativnog lišća.

Za Eriobotrya japonica se prije mislilo da je u bliskom srodstvu s rodom Mespilus (mušmula), pa se i dan danas upotrebljava pogrešan naziv japanska mušmula.[6]

Izgled[uredi | uredi kôd]

Malo do srednje veliko zimzeleno stablo, sa zaobljenom krunom, kratkim deblom te dlakavim novim izbojima. Stablo može narasti od 5-10 metara visoko, ali je uglavnom manje oko 3-4 metra. Lišće je jednostavno 10-25 centimetara dugo, tamno zeleno, čvrsto i kožnato na dodir s izraženim rebrima. Poleđina lišća je prekrivena smećkasto-zlatnim dlačicama istim onim kojima su prekriveni i mladi izboji.[7][8][9][10]

Plodovi[uredi | uredi kôd]

Nespole su neobične jer cvjetaju u kasnu jesen i ranu zimu, a plodovi sazriju do proljeća ili najkasnije do ranog ljeta. Cjetovi su dugi 2 centimetra u prosjeku. Bijeli su s 5 latica. Nalaze se u grozdu od 3-10 cvjetova. Cvjetovi imaju slatkasti snažan miris koji se osjeća na velikoj udaljenosti.

Plodovi koji se nalaze u grozdovima od 3-10 su ovalni, duguljasti glatki žuti do svijetlo narančasti. Meso ploda je žuto do narančasto. Plodovi ovisno o kultivaru mogu biti slatki pa i kiseli. Aroma je mješavina krušaka, citrusa te manga. Plod može imati od jedne do čak 10 velikih smeđih glatkih sjajnih sjemenki ( ovisi o kultivaru ). Kad su plodovi prezreli, koža se s njih lako skida. Egipatski kultivari spadaju među najslađe s najmanje sjemenki.[11]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Japanska mušmula je voće podrijetlom iz jugoistočne Kine. Uvedena je u Japan oko 700 godine, gdje se udomaćila i uzgaja se tamo više od tisuću godina. Za nju postoje kineski naziv pipa (枇杷) i japanski biva.[12] Također se udomaćila u Indiji, dijelu Mediterana, Južnoj Americi i dr. Na Mediteran i Dalmaciju stigla prije više od dva stoljeća iz istočne Kine ili Japana.[13]


Spominje se u drevnoj kineskoj književnosti, kao što su pjesme Li Poa. U portugalskoj literaturi se spominje još prije velikih zemljopisnih otkrića.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Od njezina drveta izrađuju se vrlo kvalitetna ravnala.[14]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Rječnik bilja (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. travnja 2017. Pristupljeno 23. prosinca 2017. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. dubrovniknet, Nespole - egzotično voće dubrovačkih vrtova koje su davno donijeli pomorci iz Kine i Japana, objavljeno 14. svibnja 2016., pristupljeno 6. travnja 2021.
  3. / Nespole otvaraju ljeto Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). tportal
  4. Loquat Fact Sheet. UC Davis College of Agricultural & Environmental Sciences. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2018. Pristupljeno 25. travnja 2016.
  5. Flora of China
  6. Japanese Plum / Loquat. University of Florida, Nassau County Extension, Horticulture. Pristupljeno 20. ožujka 2012.
  7. Lindley, John. 1821. Transactions of the Linnean Society of London 13(1): 102, Eriobotrya japonica
  8. Thunberg, Carl Peter. 1780. Nova Acta Regiae Societatis Scientiarum Upsaliensis 3: 208, Mespilus japonica
  9. Ascherson, Paul Friedrich August & Schweinfurth, Georg August. 1887. Illustration de la Flore d'Égypte 73, Photinia japonica
  10. Davidse, G., M. Sousa Sánchez, S. Knapp & F. Chiang Cabrera. 2014. Saururaceae a Zygophyllaceae. 2(3): ined. In G. Davidse, M. Sousa Sánchez, S. Knapp & F. Chiang Cabrera (eds.) Flora Mesoamericana. Universidad Nacional Autónoma de México, México D.F..
  11. Loquat. Hort.purdue.edu. Pristupljeno 8. svibnja 2013.
  12. Loquat By Ken Love. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2012. Pristupljeno 23. srpnja 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  13. https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/zadar-plus/zasto-smo-podcijenili-voce-kojeg-imamo-na-svakom-koraku-zasto-su-nam-u-kuzini-cesci-avokado-i-mango-nego-autohtono-i-domace-607628
  14. https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/zadar-plus/zasto-smo-podcijenili-voce-kojeg-imamo-na-svakom-koraku-zasto-su-nam-u-kuzini-cesci-avokado-i-mango-nego-autohtono-i-domace-607628

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]