Jason Kouchak
Jason Kouchak | |
---|---|
Rođenje | 1969. |
Žanrovi | Klasika, šansone, new age |
Zanimanje | pijanist, pjevač, kantautor, skladatelj |
Instrument | klavir, vokali, violina |
Djelatno razdoblje | 1990. – danas |
Stranica | www.jasonkouchak.com |
Jason Kouchak (Lyon, 1969.)[1] francuski je pijanist, skladatelj i kantautor.[2]
Jason Mariano Kouchak rođen je u Lyonu u Francuskoj. Školovao se u Westminster školi i studirao je klasični klavir na Kraljevskom glazbenom koledžu Royal College of Music i Sveučilištu u Edinburghu. On je potomak Aleksandra Kolchaka, ruskog pomorskog zapovjednika.
Jason Kouchak snimio je pet albuma. Dva su snimljena u studiju Abbey Road Studios. Nastupao je na britanskoj televiziji (BBC) i na japanskoj televizijskoj tvrtki (NHK) izvodeći vlastite glazbene kompozicije. Nastupao je na globalnoj razini kao klasični pijanist, uključujući nastupe u Hong Kongu, Singapuru i Japanu.
Nastupao je na festivalima Royal Festival Hall (u Londonu), Salle Pleyel (u Parizu) i Mariinsky kazalištu (u Sankt Peterburgu) i s recitalima na Međunarodnom festivalu u Edinburgu.
Ostale izvedbe uključuju "The Moon represents my Heart" za Juliana Lloyda Webbera i Jiaxina Chenga u klubu Chelsea Arts Club, na koncertu proslave 60. rođendana Lloyd Webbera i na Guildhall koncertu Chopinove dvijestogodišnjice s pjevačicom i glumicom Elaine Paige 2010. godine.
Također je pjevao na kabaretskim nastupima u Café de Paris i Café Royalu.
Jason je nastupio na Galle književnom festivalu[3] 2012. s Tomom Stoppardom, a iste je godine na otvorenju londonskog Chess Classica održao klavirski recital.[4] Godine 2012. postao je glazbeni direktor 20. obljetnice Francuskog filmskog festivala UK u Londonu i Edinburghu, nastupajući na Chopinovoj obljetnici u britanskom veleposlanstvu u Parizu.[5]
Godine 1990. bio je gostujući umjetnik na proslavi 60. rođendana princeze Margaret u hotelu Ritz, a iste je godine nastupio kao klasični pijanist na Zeffirellijevoj premijeri filma Hamlet.
Kouchak je izveo svoju interpretaciju "Sakure" za cara Akihita u londonskom Victoria and Albert Museumu 1998. godine. Izvedbu je također izveo na dobrotvornom događaju održanom zbog potresa Kobe 1995. godine. Ovo je djelo snimljeno s Julianom Lloydom Webberom na albumu Cello Moods, a predstavio ga je olimpijski klizač Yuka Sato 1999. godine, a 2017. u Bruxellesu je održan koncert povodom proslave 20. godišnjice.[6]
U 2011. i 2013. godini Kouchak izvodi rusku pjesmu "Dark Is the Night" s Kraljevskim filharmonijskim orkestrom Royal Philharmonic Orchestra.[7] Povodom 100-godišnjice ruske revolucije, 2017. godine održan je poseban koncert.[8]
Izveo je Scheherazade na svečanom otvaranju festivala Emirates Airline Festival of Literature u ožujku 2015.[9] i skladao službenu pjesmu festivala 2016. godine.[10] U 2017. Kouchak je organizirao i nastupio na posebnom Suomi koncertu povodom 100 godišnjice u Finskom veleposlanstvu u Londonu.[11]
Kouchakovi doprinosi uključuju lansiranje dva dječja divovska šahovska seta[12] u Holland Parku u Londonu sa Stuart Conquestom 2010. i u The Meadows (parku) u Edinburghu 2013.[13] i šahovski set Alica u zemlji čuda Johna Tenniela.[14] Godine 2013. Kouchak je vodio kampanju za spašavanje čuvenog klavirskog odjela u Harrodsu.[15]
Također je skladao službenu šahovsku dobrotvornu pjesmu "Moving Forward" za CSC.[16][17]
Kouchak je 2011. godine osnovao dječji zbor Tsubasa koji je otvorio festival Matsuri i izveo Jupiter iz suite Holst's Planets na Kraljičinom jubileju 2012. na Trgu Trafalgaru u Londonu. Godine 2016. njegov šahovski i baletni glarbeni rad izveden je u Britanskom muzeju,[18] a u New Yorku[19] slavi ulogu žena kao šahovskih kraljica. Posebno osmišljena 3D kraljevska šahovska figura kraljice predstavljena je u čast Kraljičinog putovanja iste godine.[20] Kouchak je koreografirao i skladao kazališnu scensku produkciju Kraljičinog putovanja 2017. godine na Globalnom šahovskom festivalu Judit Polgar.[21] 2018. dobio je nagradu kao veleposlanik dobre volje umjetničkih vrijednosti šaha.[22]
- Space Between Notes (2017.)
- Comme d'Habitude (2011.)
- Midnight Classics (2008.)
- Forever (2001.)
- Watercolours (1999.)
- Première Impression – 1997.
- Cello Moods (Sakura only)
- ↑ (engl.) ChessBase.com – André Schulz: »Meeting Boris Spassky«. Objavljeno 8. studenoga 2022. Pristupljeno 25. rujna 2022.
- ↑ Kouchak, Jason. potrebno unijeti naslov. j. kouchak. Pristupljeno 25. svibnja 2011. Navedeno je više parametara
|naslov=
i|title=
(pomoć) - ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2019. Pristupljeno 24. ožujka 2019.
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2015. Pristupljeno 24. ožujka 2019.
- ↑ potrebno unijeti naslov. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 24. ožujka 2019.
- ↑ potrebno unijeti naslov
- ↑ potrebno unijeti naslov. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2021. Pristupljeno 24. ožujka 2019.
- ↑ potrebno unijeti naslov. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2018. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ potrebno unijeti naslov. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2018. Pristupljeno 24. ožujka 2019.
- ↑ potrebno unijeti naslov