Jean-Marc Bosman

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jean-Marc Bosman
Država Flag of Belgium (civil).svg Belgija
Osobni podatci
Rođenje Liege, 30. listopada 1964.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1983. - 1988.
1988- - 1990.
1990. - 1991.
1990.
1990. - 1995.
Standard Liège
RFC Liège
Olympique Saint-Quentin
CS Saint-Denis
Olympic Chareroi
0086 000(3)
0003 000(0)
0012 000(1)
0000 000(0)
0002 000(0)
Reprezentativna karijera
Flag of Belgium (civil).svg Belgija do 21 0020 000(?)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Jean-Marc Bosman (Liege, 30. listopada 1964.) bivši je belgijski profesionalni nogometaš koji je igrao kao vezni igrač.[1] Njegova sudska tužba zbog pravila u nogometnim transferima dovela je do Bosmanovog pravila 1995. godine. Ova značajna presuda, koju je donio Europski sud pravde, u potpunosti je promijenila način zapošljavanja nogometaša, omogućujući profesionalnim igračima u Europskoj uniji (osim na Malti) da se besplatno presele u drugi klub unutar EU na kraju ugovora sa sadašnjim klubom.[2][3]

Karijera i suđenje[uredi | uredi kôd]

Prije ovog poznatog sudskog slučaja po kojem je postao poznat, Bosman je igrao za belgijski Standard de Liège[2] i RFC Liège, a imao je i 20 nastupa za mlađe belgijske reprezentacije te bio čak i kapetan reprezentacije do 21 godine.[4] Kad mu je istekao ugovor s RFC Liègeom, pokušao je prijeći u francuski klub Dunkerque 1990. godine, u dobi od 25 godina. Međutim, Liège je tražio odštetni iznos od približno 500 000 funti i inzistirao je da francuski klub plati u cijelosti unaprijed. Kad su odbili, Liège je odbio pristati na transfer i smanjio Bosmanovu plaću za 75% na 500 funti mjesečno. To je navelo Bosmana da pravno ospori sustav i iznese svoj slučaj na sud. Tužio je Liège, Belgijski nogometni savez i Uefu, tvrdeći da pravila koja je utvrdila UEFA, a koja su mu onemogućavala da napusti klub, iako mu je ugovor istekao, predstavljaju kršenje njegovih prava utvrđenih Rimskim ugovorom iz 1957. godine, koji dopustio slobodu kretanja unutar tadašnje Europske zajednice, a današnje Europske unije. Kao rezultat toga, njegov ga je klub suspendirao. Dok je suđenje trajalo, Bosman je kratko igrao u francuskim nižim ligama za drugoligaški klub Saint-Quentin i na otoku Réunion u Indijskom oceanu.

Dana 15. prosinca 1995., Europski sud pravde presudio je da se igrači mogu slobodno kretati kad im isteknu ugovori i da klubovi iz Europske unije mogu zaposliti bilo koji broj igrača iz bilo koje zemlje članice Europske unije.[3] [5][6][7][8]

Nakon presude[uredi | uredi kôd]

Unatoč pravnoj pobjedi, Bosman se nakon ovog povijesnog suđenja suočio sa značajnim financijskim i osobnim poteškoćama. U intervjuu 2011. godine tvrdio je da se naknada koju je zaradio od FIFPro-a i sudova uglavnom trošila na pravne takse,[6][7] što ga je na kraju ostavilo u stečaju. Nadalje, njegov brak se raspao tijekom njegovih pravnih borbi i suđenja.[5] Dio njegova novca također je izgubljen zbog lošeg ulaganja u posebnu liniju majica. Bosman se nadao da će ga igrači koji su profitirali od Bosmanovog pravila podržati kupnjom jedne od njegovih majica "Who's the Boz". Prodao je samo jednu, sinu svog odvjetnika. Također se nadao da će odigrati veliku oproštajnu utakmicu, što je na kraju propalo, i odigrao je protiv Lillea pred samo otprilike 2000 gledatelja. Kako bi platio porez, bio je prisiljen prodati svoju drugu kuću i svoj automobil.[9][10] Trudio se pronaći posao nakon presude,[2] ali je na kraju živio od socijalne skrbi. Kao rezultat njegovih financijskih poteškoća i njegovog izbacivanja iz svijeta nogometa, Bosman je pao u depresiju i također se borio s alkoholizmom.[11]

U travnju 2013. Bosman je dobio jednogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu nakon napada na svoju tadašnju djevojku i njezinu 15-godišnju kćer, navodno zbog odbijanja da mu daju alkoholno piće. Nakon žalbe preuda je svedena na rad za opće dobro.[12][13]

Osobni život[uredi | uredi kôd]

Bosman ima dva sina, starijeg Martina i mlađeg Samuela.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. How Bosman's Lawyer is Planning Another Revolution. BBC Sport. (2. listopada 2013.) Pristupljeno 3. listopada 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 Slater (15. prosinca 2015.). Bosman ruling: 20 years on since ex-RFC Liege player's victory. BBC Sport. Pristupljeno 27. kolovoza 2019.
  3. 3,0 3,1 3,2 Penfold, Chuck. "Jean-Marc Bosman: 'I'd do it all over again'", www.dw.com, objavljeno 15. prosinca 2015. pristupljeno 3. studenoga 2019.
  4. Cendrowicz, Leo. "The Sad Saga of the Man Who Made Soccer Stars Rich", Time, objavljeno 16. veljače 2011. pristupljeno 3. studenoga 2019.
  5. 5,0 5,1 Burton, Mark. "Who is Jean-Marc Bosman?", The Independent, objavljeno 21. rujna 1995. pristupljeno 3. studenoga 2019.
  6. 6,0 6,1 Marchetti, Simona. "Bosman, dalla sentenza all'alcol "Sono l'unico ad aver pagato"", La Gazzetta dello Sport, objavljeno 21. ožujka 2011. pristupljeno 3. studenoga 2019. (tal.)
  7. 7,0 7,1 Riach, James. "Jean-Marc Bosman: ‘I think I did something good – I gave players rights’", The Guardian, objavljeno 12. prosinca 2015. pristupljeno 3. studenoga 2019.
  8. Fordyce, Tom. "10 years since Bosman", BBC Sport, objavljeno 14. prosinca 2005. pristupljeno 3. studenoga 2019.
  9. "Hoe zou het nog zijn met... Jean-Marc Bosman?", Knack
  10. Ruthven, Graham. "The Bosman Ruling Changed Soccer, But Left Its Namesake Broke", Vice, objavljeno 15. prosinca 2015. pristupljeno 3. studenoga 2019.
  11. Rossingh, Danielle. "Cristiano Ronaldo Owes His Millions To A Penniless Belgian", Forbes, objavljeno 15. prosinca 2015. pristupljeno 3. studenoga 2019.
  12. "Jean-Marc Bosman sentenced to 1 year in prison for assaulting ex-girlfriend...and €275 fine", 101 Great Goals
  13. Ask, Mathias. "Bosman Still Struggling With Ruling That Rewards Soccer's Free Agents", The Wall Street Journal, objavljeno 2. srpnja 2014. pristupljeno 3. studenoga 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]