Jerihon

Koordinate: 31°52′16″N 35°26′38″E / 31.87111°N 35.44389°E / 31.87111; 35.44389
Izvor: Wikipedija
Drevni Jerihon/Tell es-Sultan
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Palestina
Godina uvrštenja2023.
VrstaKulturno dobro
Mjerilo(iii) (iv)
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1687
Koordinate31°52′16″N 35°26′38″E / 31.87111°N 35.44389°E / 31.87111; 35.44389
Jerihon na zemljovidu Izraela
Jerihon
Jerihon
Položaj na karti Izraela/Palestine

Jerihon[1] (arapski: أريحا‎ Arīḥā ʔaˈriːħaː hebrejski: יְרִיחוֹ‎ Yəī) je neolitičko naselje; najstarije gradsko naselje, utemeljeno 8350. – 7350. prije Krista u periodu poznatom kao predlončarski neolit A.[2]

Geografija[uredi | uredi kôd]

Jerihon je palestinski grad na Zapadnoj obali. Nalazi se u dolini Jordana, s rijekom Jordan na istoku i Jeruzalemom na zapadu. To je administrativno sjedište pokrajine Jerihon[3] i njime upravljaju Palestinske nacionalne vlasti. 2007. godine imao je 18 346 stanovnika.

Karakteristike[uredi | uredi kôd]

Naselje je bilo okruženo bedemima s kulama, a unutar bedema je živjelo između 1000 – 1500 stanovnika. Kuće su bile od ćerpiča (sušena opeka). Na nalazištu su uočljivi slojevi koji ukazuju na kontinuitet života kroz proteklo vrijeme.

Jerihon A je stupanj za koji su karakteristične okrugle kuće od ćerpiča. U kasnijem razvoju naselje je već i u toj fazi utvrđeno kamenim zidom ispred kojeg je jarak. Sačuvana je 8 metara visoka kula. Kameno oruđe je još uvijek mezolitsko. Snažno utvrđenje se tumači strateškim položajem grada.

Jerihon B je faza u kojoj još uvijek nema keramike (valja napomenuti da je razdoblje nastanka Jerihona unutar razdoblja akeramičkog neolitika), dok se u graditeljstvu sve više javljaju pravokutne građevine, a oko dvorišta je grupirano više prostorija. Zidovi i podovi zgrada su premazani ilovačom, a katkad su crveno obojeni.

Običaji pokapanja[uredi | uredi kôd]

Pokojnici su pokapani ispod kuća. Kosturi su pronađeni u zgrčenom položaju dok su njihove lubanje bile uklonjene. Razlog tomu je bio što su obitelji pokojnih vjerovale da se u glavi pokojnika nalazi njegov duh pa bi te glave oblagali gipsom da bi spriječili duhu odlazak iz njihove glave. Te glave su poznate kao jerihonske lubanje a čuvale su se u kućama pored ognjišta. Postoji teorija da je takvo pokapanje svojstveno zemljoradničkim društvima. Ponekad su pokapane i statue u prirodnoj veličini, vjerojatno kao surogat ako bi tijelo pokojnika bilo nemoguće pokopati.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Jerihon [Jerihon]. britannica.com/ (engleski). Pristupljeno 18. prosinca 2021.
  2. Predlončarski neolit A [Predlončarski neolit A] (PDF). link.springer.com/ (engleski). Pristupljeno 18. prosinca 2021.
  3. Pokrajina Jerihon [Pokrajina Jerihon]. www.mindat.org/ (engleski). Pristupljeno 18. prosinca 2021.