Jeronim Filipović
Fra Jeronim Filipović (Proslap, [1] Rama, 1686 [2] † Sinj, 1765.) katolički pisac, prosvjetitelj, profesor, provincijal.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Jeronim Filipović rođen u Proslapu u Rami. Kao dojenče s majkom je iz Rame izbjegao u Sinj. U sinjskom franjevačkom samostanu školovao se i 1706. stupio u Franjevački red. Bogosloviju je studirao u Makarskoj 1707–10. te u Perugi. Za svećenika je zaređen potkraj 1714. U Rimu je studirao pravo. Filozofiju je predavao u Perugi i Firenci. Bio je profesor teologije. Teologiju je predavao 1721–24. u bogoslovnoj školi u samostanu sv. Lovre u Šibeniku. Bio je lektor u Budimu (1732.-1734.). Bio prvi starješina Provincije sv. Kaja (poslije Provincija Presvetog Otkupitelja) 1734.-1738. godine. Tečaj niže teologije 1736. iz Šibenika premjestio je u Makarsku a učilište u Šibeniku postalo je Generalno učilište 1. razreda. U franjevačkom samostanu u Sinju od 1742. do 1745. bio je lektor filozofije. Od 1751. do 1754. godine po drugi put obnašao je dužnost provincijala, a po svršetku te službe ostao je u samostanu u Dobrome u Splitu. Bio je generalni pohoditelj Provincije Bosne Srebrene 1726, bugarske provincije 1734. i 1757. Provincije Presvetog Otkupitelja, a 1755. kao izaslanik generala Reda Bernardina a Terlitio u Bosni. Godine 1757. utjecao je na odluku o ustanovljenju Provincije sv. Ivana Kapistranskog. Bio vrstan, propovjednik, prosvjetitelj i katolički pisac. [3] Najpoznatiji su hrvatski pisci iz XVIII. stoljeća: fra Lovre Šitović († 1729.), fra Toma Babić († 1750.), fra Andrija Kačić († 1760.), fra Jeronim Filipović († 1765.), fra Petar Knežević († 1768.) i drugi. [4] Mnoga filozofska i teološka djela fra Jeronima Filipovića uništilo je vrijeme. [5]
Pokopan je u samostanskoj crkvi u Sinju.
Djela[uredi | uredi kôd]
- Pripovidagnie nauka karstjanskoga, 1–3. Po Simunu Occhi. U Mletczii 1750, 1759, 1765.
- Put križa. Budim 1830.
- Propoviedi o nauku kršćanskom. Od o. Jeronima Filipovića, franjevca iz Rame u Bosni, 1–8. Sarajevo 1886–1892.
Literatura (izbor)[uredi | uredi kôd]
- Ivan Kukuljević Sakcinski: Bibliografia hrvatska, 1. Zagreb 1860, 38–39.
- Jako Matković: Bibliografija bosanskih franjevaca. Sarajevo 1896, 24.
- Petar Krstitelj Bačić: Spomen-knjiga Franjevačke gimnazije u Sinju. K proslavi 50. godišnjega njegova obstanka. (Sinj) 1905, 22.
- Julijan Jelenić: Bio-bibliografija franjevaca Bosne Srebreničke, 1. Zagreb 1925, 94–98.
- Stanko Petrov: Gospin radnik fra Jerolim Filipović (1686–1765). Gospa sinjska, 7 (1928) 3, 61–62.
- Slavko Ježić: Hrvatska književnost od početka do danas. Zagreb 1944, 168.
- Mihovil Kombol: Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1961, 347, 349, 436.
- Karlo Jurišić: O. fra Jeronim Filipović (u: Sinjska spomenica 1715–1965. Sinj 1965, 257–277).
- Karlo Kosor: Fra Jeronim Filipović kao kritičar vjere i morala svojih suvremenika. Kačić, 6 (1974) str. 123–140.
- Dušan Moro: Značenje i djelotvornost vjere u djelu fra Jeronima Filipovića. Kačić str. 127–135.
- Josip Ante Soldo: Seoba Ramljaka u Sinjsku krajinu. Nova et vetera, 38 (1988) 1/2, str. 32.
- Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj. 250. obljetnica osnivanja i rada 1736–1986. Makarska 1989.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Franjevački samostan Rama-Šćit. Prema: Milenko S. Filipović. Rama in Bosnia. Beograd, 1955. https://www.rama-prozor.info/clanak/prezimena-rame-proslap-i-proslapska-planina/53092
- ↑ Stanko Petrov: Gospin radnik fra Jerolim Filipović (1686–1765). Gospa sinjska, 7 (1928) 3, str. 61–62.
- ↑ Pejo Ćošković 1998. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6022
- ↑ Hrvatin Gabriel Jurišić, Proslov. Kačić, sv. L-LI. Zlatni jubilej 1967-2017. 5.
- ↑ Juraj Božitković: Ljetopisne bilješke. Bogoslovska smotra, 13 (1925) str. 161–162 https://hrcak.srce.hr/file/67081