Sinj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sinj
Zastava Sinja.gif
Zastava grada Sinja
Sinj (grb).gif
Grb grada Sinja
Panorama Sinja
Panorama Sinja
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Flag of Split-Dalmatia County.svg Splitsko-dalmatinska
Površina
 - ukupna 181,00 km2
Nadmorska visina[1] 327 mnm
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 24.826 stan.
 - ukupna gustoća 140 stan./km2
Gradonačelnik Kristina Križanac, vršitelj dužnosti
Gradska naselja Bajagić, Brnaze, Čitluk, Glavice, Gljev, Jasensko, Karakašica, Lučane, Obrovac Sinjski, Radošić, Sinj, Suhač, Turjaci, Zelovo
Dan grada 15. kolovoza
Zaštitnik Gospa Sinjska
Poštanski broj 21230
Pozivni broj +385 (0)21
Autooznaka ST
Službena stranica sinj.hr
Zemljovid
Sinj na karti Hrvatska
Sinj
Sinj
Sinj na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 43°42′N 16°38′E / 43.70°N 16.63°E / 43.70; 16.63

Sinj je grad u Hrvatskoj u sastavu Splitsko-dalmatinske županije. Središte je Sinjske i Cetinske krajine. Prema popisu iz 2011. godine, upravno područje grada brojalo je 24.826, a sam grad 11.478 stanovnika.[2]

Sinj je u Hrvatskoj i šire poznat po Sinjskoj alci, viteškoj igri koja se u Sinju održava od početka 18. stoljeća u znak pobjede nad osmanlijskim osvajačima, te svetištu Gospe Sinjske.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Položaj[uredi | uredi kôd]

Sinj je grad u Zagori, 36 km udaljen od Splita. Leži na sjeverozapadnom rubu Sinjskoga polja. Nalazi se na 320 m nadmorske visine. Rijeka Cetina obilazi ga s istočne i sjeverne strane. 15 km sjeverno od Sinja nalazi se planina Dinara (1831 m). Kamešnica se nalazi 10 km sjeveroistočno, preko Cetine. Svilaja se nalazi 8 km zapadno, preko brda Plišivice (986 m). Na jugozapadu se nalazi brdo Visoka (890 m). Dalje prema jugu, od Jadrana ga razdvaja planina Mosor (1339 m).

Klima[uredi | uredi kôd]

Sinj ima submediteransku klimu. Zime su vlažne i svježe, posebno jutra, tada se temperatura zna spustiti i ispod -10 °C. Ljeta su vruća, a temperatura zna biti i iznad +40 °C. Dijelom i zbog toga što se nalazi u kotlini, Sinj je zimi jedan od hladnijih, ljeti jedan od najtoplijih dalmatinskih gradova.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Antika[uredi | uredi kôd]

Ovo je područje naseljeno još od neolitika, a u antičko su doba u njegovoj blizini bila dva važna lokaliteta, rimski grad Colonia Claudia Aequum u današnjem selu Čitluku, kojega je, vjerojatno, osnovao car August kao oppidum civium Romanorum. Među raznim spomenicima tu su otkriveni glasoviti kip Hekate (Dijane) i Heraklova glava, koji se čuvaju u arheološkoj zbirci franjevačkoga samostana. Zanimljivo je da se u tome gradu rodio rimski vojskovođa Sekst Minucije Faustin, koji je ugušio ustanak Židova i 135. godine razorio Jeruzalem. Na najjužnijem rubu Sinjskoga polja leži pak gradić Trilj, prozvan po negdašnjome Tiluriumu (i Pons Tilurii), koji se nalazio na mjestu današnjega Garduna, neko vrijeme sjedištu rimske VII. legije, a potom pomoćnih postrojba.

Doseljavanje Hrvata[uredi | uredi kôd]

Nije poznato kad su se Hrvati točno doselili u Cetinsku krajinu, ali bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet iz 10. stoljeća, u poznatome djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) među hrvatskim upravnim jedinicama navodi i Cetinsku županiju.

Ispod stare se tvrđave vremenom razvilo naselje koje se u spomenicima spominje i kao Cetina, po obližnjoj rijeci, ali se poslije na nj potpuno prenijelo ime staroga grada, Sinja, kako je ostalo do danas. Grad Sinj bio je od konca 13 stoljeća u rukama moćnih bribirskih knezova Šubića, a sredinom 14. stoljeća potpada pod vlast Nelipića.

Osmanska vlast[uredi | uredi kôd]

Godine 1516., kako se čini, definitivno ga osvajaju Turci. S vremenom je izgubio nekadašnju važnost te se pretvorio u gradić na putu koji je iz Bosne vodio na more. Povratkom vlasti Mletačke Republike 1648. godine na Klis, Sinj zadobiva staru važnost jer stječe ulogu posljednje turske predstraže prema mletačkim posjedima. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja oslobađanja od turske vlasti, napokon 25. rujna 1686. novi providur Girolamo Cornaro s oko 7000 boraca zauzima sinjsku tvrđavu.

Mletačka vlast i bitka pod Sinjem[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: opsada Sinja 1715.
Zbog loših uvjeta i stalnog turskog zuluma za vrijeme njihove vlasti, osulo se domicilno stanovništvo, te mletačke vlasti nastoje primamiti stanovništvo iz zapadne Bosne i Hercegovine, što im i uspijeva. Najmasovnija se seoba zbila 1687. godine, pod vodstvom franjevaca iz samostana Rame.[3]

U kolovozu 1715. godine Turci pokušavaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. "Dnevnik opsade Sinja". Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti. Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen.

Pogled na Sinj za vrijeme Sinjske alke

Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika svo vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu. U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Mletke da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi :In perpetuum coronata triumphat-Anno MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje - godine 1715.).

U čast veličanstvene pobjede nad Turcima, Sinjani svake godine tradicionalno održavaju viteški turnir, poznat u cijelom svijetu kao Sinjska alka.

Požarevačkim mirom iz 1718. godine cijela se Cetinska krajina s Podinarjem našla kao cjelina i konačno raskrstila s Turcima. Od tada pa sve do 1797. godine, tj. do propasti Mletačke Republike, ostaje pod mletačkom upravom. Razdoblje mletačke vlasti smatra se periodom bezperspektivnosti, iako se zahvaljujući pojačanom prometu i trgovini s Bosnom grad počeo polako gospodarski razvijati. Iz stare i za život neprikladne tvrđave naselje se premješta na ravnicu ispod Kamička do Žankove glavice. Tu se grade crkva, samostan i prve stambene trgovačke kuće.

Austrija i Napoleon[uredi | uredi kôd]

Sporazumom Napoleona i Austrije 17. listopada 1797. godine preko noći je ukinuta Mletačka Republika i njezini posjedi. Napoleon je prepustio mletačke posjede Austriji i već u srpnju iste godine stižu prve austrijske trupe u Cetinsku krajinu. Time je počela prva austrijska okupacija Dalmacije, koja će potrajati osam godina. Iznesene narodne zahtjeve da se Dalmacija združi s Hrvatskom, austrijski dvor nije htio uvažiti. Godine 1798. uvedena je prva osnovna škola u Sinju.

Porazom u bitki kod Austerlitza 1805. godine, Austrija je prisiljena predati Napoleonu sve bivše mletačke posjede, pa tako i Cetinska krajina na samom početku 1806. dobiva novog gospodara. Započelo je burno i značajno razdoblje francuske vladavine koje će potrajati sedam godina. Francuska uprava gdje god može ukida davanja državnih potpora te tako ukida i potporu Sinjskoj alci. Poslije Napoleonova poraza u Rusiji i kod Leipziga 1813. godine, austrijska vojska ponovo zauzima Dalmaciju pa tako i Sinj. Ta će vladavina potrajati do 1918. godine. Da upozna novostečene posjede, austrijski car Franjo II. upriličuje 1818. godine svoj put po Dalmaciji. Tom prigodom posjećuje i Sinj. Sinjani koristeći prigodu upriličuju trčanje Alke koja se toliko svidjela Franji II. da joj je odredio stalnu godišnju pomoć.

Godine 1854. u Sinju je otvorena prva javna gimnazija u Dalmaciji s hrvatskim kao nastavnim jezikom. Utemeljila ju je splitska Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. Franjevačka gimnazija je dobila ime Javno više hervatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. franjevaca Presvetog Otkupitelja. Danas ta gimnazija održava nastavu za klasični i jezični gimnazijski smjer.

Radi povoljnog strateškog položaja Sinj postaje značajno vojno središte u Dalmaciji. Krajem 19. stoljeća gospodarskim jačanjem grada, koje se zasniva na trgovini s bližom i daljom okolicom, grad se povezuje željeznicom sa Splitom, a mostovima preko Cetine s ostalim krajevima krajine i Bosnom. Godine 1898. grad pogađa veliki potres, koji nanosi značajnu štetu. Godine 1914. grad dobiva kvalitetnu opskrbu pitkom vodom s izvora Kosinac. Iste godine počinje Prvi svjetski rat, koji uzima znatne žrtve u Cetinskoj krajini.

Sinj u Kraljevini SHS[uredi | uredi kôd]

Pogled na crkvu i stari grad 1940.

Porazom Austrije u ratu stvara se nova državna zajednica 1918. godine, Kraljevina SHS. Nova država pod prevlašću dinastije Karađorđevića nije ni izdaleka ispunila narodna očekivanja. Kada je 1928. godine izvršen atentat na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu, u Sinju je odgođeno trčanje Alke. Alkari su s momcima pošli na sprovod ubijenoga predsjednika HSS-a u Zagreb. U razdoblju između dva rata u samoj varoši Sinju razvija se vrlo živ i bogat kulturni život. Osnivaju se dvije amaterske kazališne skupine, pjevački zborovi s većim brojem članova, dvije limene glazbe te filharmonijski orkestar, a kroz realnu i klasičnu gimnaziju odgaja se veliki broj domaćih intelektualaca. Zbog ljubavi za konjički sport i radi poticanja razvoja konjarstva u Cetinskoj se krajini organiziraju svake godine konjičke utrke. Danas u Sinju djeluju konjički klubovi Alkar i Alamo (Brnaze).

Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]

Pokret talijanske biciklističke kolone prema Sinju 1941.

Veći dio Drugoga svjetskog rata grad Sinj i obližnja naselja su proveli pod vlašću vojnih snaga Nezavisne Države Hrvatske, što ustaša i domobrana, što talijanske i njemačke vojske. To je za posljedicu imalo širenje ideje o NOB-u, a onda i čestim odmazdama režima NDH prema stanovništvu grada i okolice.

U NOB-u je tijekom Drugoga svjetskog rata sudjelovalo 509 boraca iz grada Sinja. Sa šireg područja, u borbama je poginulo 1338 sudionika NOB-a, od čega 143 u bitki na Sutjesci. Od lokalnog stanovništva okupatori su za vrijeme Drugog svjetskog rata ubili 1888 stanovnika, i u 59 sela Cetinske krajine zapalili 2933 kuće. Borba Sinjana iz NOB je iznjedrila nekoliko stotina časnika od čega šest zapovjednika brigada, te osam[4] Narodnih heroja Jugoslavije: Tadiju Anušića, Božu Bilića (Civljane), Peku Bogdana, Đuru Đapića Đuketu, Matu Golema (Bisko), Ivana Guvu (Čaporice), Antu Jonića[5] (Bisko) i Marka Milanovića (Dicmo-Prisoje).[6] U poznatoj bitki na Neretvi, devetnaestogodišnji Sinjanin Bruno Vuletić zapovijedao je 3. bataljonom 2. dalmatinske brigade čija je Grom-desetina prva prešla srušeni most i napala četničke položaje.

Grad su 25. listopada 1944. oslobodile snage XX. divizije NOV.[5]

U koncentracijskim logorima završilo je tijekom rata 479 stanovnika sinjskog kraja, od kojih se većina nije nikada vratila kućama.[5] U Jasenovcu je, pred sam završetak Drugoga svjetskog rata, u jutro 22. travnja 1945. godine, Sinjanin Ante Bakotić povikom "Naprijed drugovi" poveo muške zatočenike u proboj jurišem. Prilikom dogovora o početku proboja najistaknutiju ulogu imao je upravo Ante Bakotić, tajnik logorske Partijske organizacije Logora 3 Ciglana u Jasenovcu. Većina od tadašnjih 1.073 zatočenika, pa ni Bakotić, nije preživjela proboj.

U socijalističkoj Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]

čišćenje ruševina preostalih nakon savezničkog bombardiranja Sinja

Razdoblje nakon Drugoga svjetskog rata obilježavaju obnova, opismenjavanje, emancipacija i ubrzan industrijski razvoj. Osnivaju se Tvornica konca Dalmatinka (1951.), Poljoprivredni kombinat Trnovača, Tvornica Cetinka, Drvoprerađivačko poduzeće Naprijed, Autoprijevoz - poduzeće za teretni i autobusni promet, nastavlja poslovati Ciglana, grade se hidroelektrane Peruća (1960.), Orlovac (1972.) i Đale (1989.). Osniva se sveobuhvatna zdravstvena zaštita, gradi se dom zdravlja s rodilištem. Osnivaju se brojni sportski, umjetnički i tehnički klubovi (radioamateri, aviomodelari...), gradska izviđačka organizacija, a 1959. godine vrata otvara i glazbena škola s nastavom solfeggia, glasovira, violine i puhačkih instrumenata.[7]

Grad se ubrzano širi planskom gradnjom, započetom zgradama za radnike Dalmatinke u Novom naselju na sjeveru grada. Gradski bazen olimpijskih dimenzija gradi se usporedno s tvornicom Dalmatinka. Grade se Osnovna škola Sinjski skojevci u Novom naselju (1977.), velika sportska dvorana, hotel, hipodrom za VIII. Mediteranske igre (1979.) te veliki srednjoškolski centar. Jača prometna povezanost gradnjom državne ceste Split-Zagreb, ali se ukida uskotračna željeznica, Sinjska rera, koja je grad povezivala sa Splitom.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Popis 2011.[uredi | uredi kôd]

Po popisu stanovništva 2011. godine grad Sinj ima 24.826 stanovnika. Po narodnosti 98,9% stanovnika grada Sinja su Hrvati, a 96,3% po vjerskom opredjeljenju su katolici.[2]

Popis 1991.[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Sinj

Narodnosni sastav stanovništva prijeratne općine Sinj:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi ostali
1991. 60.210 55.789 2.785 1.636
1981. 59.298 53.125 2.758 3.415
1971. 56.933 52.648 3.566 719

Narodnosni sastav stanovništva naseljenog mjesta (grada) Sinja:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi ostali
1991. 11.378 10.429 251 698
1981. 8.711 7.647 196 868
1971. 6.563 6.093 261 209

Po novom ustroju općina u RH općina Sinj se drastično smanjila, jer su iz njenog sastava proizašle druge općine: Vrlika, Hrvace, Otok, Dicmo itd.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

U modernoj Hrvatskoj Sinj je gospodarski nazadovao. Industrija iz socijalističkog perioda je ili propala ili uništena ratom i tajkunskom privatizacijom u ratu. Većinu gospodarstva čine uslužne djelatnosti. Grad potiče razvoj poljoprivrede, prometa i turizma,[8] a kroz gospodarsku zonu Kukuzovac[9] i industrije, zasad s ograničenim uspjehom. U gradu djeluje nekoliko manjih hotela[10][11][12] koji ponudu temelje na gastronomskim i povijesnim osobitostima kraja te sve češće ugošćuju turiste iz dalekoistočnih zemalja na proputovanju Hrvatskom.

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Sinjska alka je viteška igra, sada na listi UNESCO nematerijalne svjetske baštine, po kojoj je Sinj nadaleko poznat. Trči se svake godine u prvoj nedjelji mjeseca kolovoza u Sinju. Sudionik alke (alkar) mora na konju u punom galopu kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka, a koji se nalazi 3 m iznad tla. Alkari i alkarski momci mogu biti samo punoljetni muškarci rođeni u Cetinskoj krajini.[13] Danas alka privlači veliki broj turista i veliku medijsku pozornost.

Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske, u kojoj se nalazi zlatom i srebrom okrunjena slika Majke Božje.

Stari Grad, srednjovjekovna utvrda na brdu iznad Sinja, sa zavjetnom crkvom na vrhu.

Kamičak, brežuljak u središtu grada sa obrambenim zidovima i tornjem sa satom.

Nadgrobna stela Gaja Laberija, koja predstavlja dječaka iz rimskoga doba koji se igra loptom. Smatra se da je iz 1.stoljeća. Reljef se nalazi ugrađen u kuću u Vrličkoj ulici u Sinju, ali nije iz grada Sinja već je donesen iz okolice Trilja.

Drvored kestena u ulici koja je alkarsko trkalište u spomen na novake poslane na ratište u početku Prvog svjetskog rata. Za svakog novaka posađeno je po jedno stablo.

Školstvo[uredi | uredi kôd]

  • Franjevačka klasična gimnazija[14] osnovana 1838. s nastavom na hrvatskom jeziku od 1856.
  • Gimnazija Dinka Šimunovića[15] osnovana 1921.
  • Srednja strukovna škola bana Josipa Jelačića
  • Tehnička i industrijska škola Ruđera Boškovića
  • Glazbena škola Jakova Gotovca[7] osnovana 1959.
  • Osnovna škola Marka Marulića osnovana 1977.
  • Osnovna škola Ivana Lovrića
  • Osnovna škola fra. Pavla Vučkovića
  • Osnovna škola Ivana Mažuranića, Obrovac Sinjski, Han

Kultura[uredi | uredi kôd]

  • Muzej Cetinske krajine[16]
  • Muzej Sinjske Alke[17]
  • Muzej Franjevačkog samostana
  • Gradska glazba Sinj je stalni sudionik Sinjske alke kao i svih važnijih događaja u Cetinskoj krajini. 2012. godine glazba je proslavila 150 godina postojanja te je jedan od najstarijih limenih orkestara u RH. Sudjelovala je na brojnim natjecanjima u zemlji i inozemstvu, te osvajala različite nagrade i priznanja.
  • Gradsko kino Sinj
  • Sinjsko pučko kazalište[18]
  • Udruga za očuvanje baštine Cetinskoga kraja
  • Klapa Sinj - pod vodstvom maestra Mojmira Čačije od 1980-ih godina proslavlja grad Sinj i klapsko pjevanje diljem svijeta i Hrvatske, osvajajući brojna domaća i međunarodna priznanja.
  • Udruga Promotor kulturnih događaja Gaj Laberije bavi se afirmacijom antičkog spomenika dječaka s loptom Gaja Laberija iz 1.st.n.e. Najvažniji segment je projekt: Antička "Utakmica Delmata i Rimljana" koja ukazuje da je Sinj kolijevka nogometa. Za sve navedeno je uporište u FIFA biltenu br. 71. Arheologija i nogomet iz 1969 godine. Utakmica se odigrava svake godine zadnju nedjelju u mjesecu srpnju.
  • KD Brnaze s plesnim ansamblom i mandolinskim orkerstrom.
  • KUD Sinj
  • KUD Glavices mandolinskim orkestrom, plesnim ansamblom i klapom
  • KUU Sinjske mažoretkinje je udruga je osnovana 1997 godine; bile su europske prvakinje i treće na svijetu.
  • Klape Gospi Sinjskoj, festival marijansko-duhovne klapske pjesme
  • Sinjski kulturni urbani pokret (S.K.U.P.) je neprofitna udruga građana osnovana 2004. godine s ciljem poticanja i unapređenja kulture življenja mladih. Tokom godine organizira razne događaje za mlade (koncerte, projekcije filmova, književne večeri, predavanja, radionice, itd.), a van Sinja je poznata po dugogodišnjoj organizaciji festivala alternativne kulture, S.A.R.S.-a (Sinjski amaterski rock-susret).
  • Beerkrieg, glazbeni sastav

Poznati Sinjani[uredi | uredi kôd]

Književnici Mirko Božić, Marko Grčić, Ivan Lovrić, Ivan Filipović Grčić, fra Ivan Marković. Političari i revolucionari Ante Bakotić, Vice Buljan (načelnik crvene općine 1940. godine[4]), Miko Tripalo (sudionik Hrvatskog proljeća). Umjetnici Ivica Buljan (kazališni redatelj), Mojmir Čačija (umjetnički voditelj Klape Sinj), Ivo Filipović Grčić (kipar), Siniša Labrović (konceptualni umjetnik), Nina Lovrić (slikarica), Boris Ljubičić (dizajner), Milka Podrug Kokotović (glumica), Stipe Sikirica (kipar). Povjesničari Stjepan Gunjača (arheolog), Dušan Žanko, fra Josip Olujić (paleontolog). Nogometaši Nikola Jerkan, Leo Lemešić, Vedran Runje, Goran Sablić, Ante Vukušić, Slaven Zambata. Uz njih još i Anđeo Dalla Costa (svećenik i pravnik), Šime Jurić (filolog), Ante Sesardić (pravnik), Dražen Sesardić (predsjednik Vrhovnog suda SR Hrvatske, hrv. proljećar), Mladen Delić (sportski novinar), Siniša Pavić (scenarist), Dražen Žanko (pjevač), te svećenici fra Petar Knežević (pjesnik i skladatelj), svećenici fra Rafo Kalinić (mučenik u Drugom svjetskom ratu), fra Jozo Milošević (provincijal franjevaca konventualaca), fra Josip Ante Soldo (znanstvenik), te fra Pavao Vučković (graditelj crkve i samostana, legendarni zapovjednik obrane Sinja).

Šport[uredi | uredi kôd]

U Sinju djeluju brojni sportski klubovi, neki s desetljetnom tradicijom:

U gradu se održavaju Malonogometna liga, Balotaška (boćarska) liga, te od 1982. održava se Božićno-novogodišnji malonogometni turnir 'Sinj'.

Gradski bazen, izgrađen u vrijeme gradnje Tvornice konca Dalmatinka, olimpijskih je dimenzija. Sinjski hipodrom izgrađen je za Mediteranskih igara u Splitu 1979.[20]

Mediji[uredi | uredi kôd]

  • Ferata, sinjski portal[21]
  • HIT radio, glas Sinja i Cetinskog kraja[22]
  • Sinjska rera, web-portal Sinja i Cetinskog kraja[23]

Gradovi i općine prijatelji[uredi | uredi kôd]

Flag of Italy.svg Montemarciano (Italija), Flag of Italy.svg Sansepolcro (Italija), Flag of Bosnia and Herzegovina.svg općina Prozor-Rama (BiH), Flag of Croatia.svg općina Barban (od 2010.), Flag of Croatia.svg Đakovo (od 2011.), Flag of Croatia.svg Šibenik, Flag of Croatia.svg Trogir, Flag of Croatia.svg Vukovar.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Google Earth
  2. 2,0 2,1 Rezultati popisa 2011.
  3. Milan Sladoja (25. srpnja 2015.). "300. obljetnica slavne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor (1715.-2015.)". Počeci : časopis bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja 12. (1.): 50–52 Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  4. 4,0 4,1 Perić, Marinko (1974). Sinj i Cetinska krajina u borbi za slobodu. Sinj: Turističko društvo Cetinska krajina : Turist biro Alkar
  5. 5,0 5,1 5,2 Stulli, Bernard. (1992). Iz povijesti Dalmacije. Split: Književni krug ISBN 86-7397-073-3
  6. Lagator, Špiro: Marko Milanović, Udruženje publicista Beograd, Beograd, 1978.
  7. 7,0 7,1 Glazbena škola Jakova Gotovca u Sinju. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  8. Gospodarstvo. Grad Sinj. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  9. Gospodarska zona Kukuzovac. www.gzk.hr. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  10. Tripalo Palace Sinj - Luxury heritage hotel. kredencahotels.hr. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  11. Hotel Alkar. hotel-alkar.hr. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  12. Villa Tripalo. orvas-hotels.com. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  13. Viteško alkarsko društvo
  14. Franjevačka klasična gimnazija u Sinju. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  15. Gimnazija Dinka Šimunovića u Sinju. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  16. Muzej Cetinske krajine. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  17. Muzej Sinjske alke. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  18. Sinjsko pučko kazalište. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  19. Aeroklub Sinj / Airport Sinj / LDSS - Home. www.aeroklubsinj.hr. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  20. https://www.sinj.hr/clanak/hipodrom-i-jahanje/
  21. FERATA - Sinjski portal. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  22. Hit Radio - Glas Sinja i Cetinskog kraja. www.hitradio.hr. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  23. Sinjska rera. Sinjska rera | web portal Sinja i Cetinskog kraja. Pristupljeno 3. siječnja 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Sinj
Flag of Croatia.svg Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.