Jesse Owens

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Osvojene medalje
Atletika
Center
Jesse Owens
Olimpijske igre
zlato OI 1936. 100 m
zlato OI 1936. 200 m
zlato OI 1936. štafeta 4x100 m
zlato OI 1936. skok u dalj

James Cleveland "Jesse" Owens (Oakville, 12. rujna 1913.Tucson, 31. ožujka 1980.), slavni američki atletičar, legendaran po svom četverostrukom trijumfu na Olimpijskim igrama u Berlinu, 1936. godine, gdje je bio neosporna zvijezda Igara.

Biografija[uredi VE | uredi]

Rane godine[uredi VE | uredi]

Rođen je u Oakvilleu, Alabama, a odrastao u Clevelandu, u Ohiou. Ime ‘’’Jesse’’’ dao mu je učitelj u školi u Clevelandu, kad nije razumio izgovor malog Jamesa Clevelanda da ga svi oslovljavaju sa J.C..

Dana 25. svibnja 1935. izveo je podvig koji je ušao u športsku povijest: na atletskom mitingu u Ann Arboru, Michigan, izjednačio je svjetski rekord na 100 yardi (91 m), te postavio nove svjetske rekorde u skoku u dalj, na 220 jardi (201 m), te na 220 yardi s preponama. Ono što je pri tom najvažnije: sve to je izveo u roku od 70 minuta.

Olimpijske igre 1936.[uredi VE | uredi]

Na Olimpijskim igrama u Berlinu, 1936. godine osvaja četiri zlatne medalje, 3. kolovoza pobjeđuje na 100 m, 4. kolovoza u skoku u dalj, 5. kolovoza na 200 m, te 9. kolovoza 1936., kao član štafete (Jesse Owens, Ralph Metcalfe, Foy Draper i Frank Wykoff) trijumfira na 4 x 100 m.

Taj podvig ostao je nenadmašen 48 godina, sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu, gdje njegov podvig ponavlja njegov dostojni nasljednik – Carl Lewis.

Mit o Jesse Owensu narastao je do neslućenih visina ne samo zbog njegovih sjajnih športskih rezultata, nego, jednako tako, i zbog odnosa Hitlera prema njemu i njegovim pobjedama. Hitler je htio iskoristiti Igre kao promidžbu nacističkog režima i dokazati “Arijevsku superiornost” nad ostatkom svijeta. Činjenica jest da je Njemačka bila najuspješnija država-sudionica Igara u Berlinu, ali je taj njemački uspjeh Hitleru strašno pokvario jedan nearijevac, pa još i crnac, superiorno trijumfirajući nad njemačkim športašima. Hitler, navodno, nije htio čestitati Owensu na njegovim veličanstvenim pobjedama, ali sam Owens, u svojoj autobiografiji "The Jesse Owens Story", navodi:

Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su kroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Führera. (Jesse Owens u ‘’The Jesse Owens Story’’, 1970.).

U kolovozu 2009. njemački novinar Siegfried Mischner šokirao je javnost tvrdnjom kako je osobno prisustvovao rukovanju Hitlera i Owensa, te da mu je sam američki atletičar 1960. godine pokazao fotografiju koja to potvrđuje. Kao razloge prešućivanja tog događaja, njemački novinar navodi političke razloge iz tog vremena koji su uvjetovali stvaranju mita[1].

OI 1936: Tajima, Owens, Long

Hitlera je, a i cijelo njemačko gledateljstvo (prve Igre koje su kako-tako "prenošene" putem TV-a), najviše rastužila Owensova pobjeda nad izvrsnim njemačkim atletičarem, skakačem u dalj, Lutzom Longom (osvojio srebrnu medalju). Hitleru to sigurno nije bilo drago, ali mu je sam njemački atletičar viteški čestitao na pobjedi, i postali su prijatelji. Lutz Long je kasnije kao vojnik Wehrmachta umro od posljedica ranjavanja 1943. godine.

Ali da ironija bude veća, tadašnji američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, u to vrijeme zaokupljen predstojećim izborima i predsjedničkom kampanjom, želeći, naravno, reizbor, a bojeći se reakcije u južnim državama SAD-a, odbio je primiti Owensa u Bijelu Kuću. Owens kasnije podsjeća da je Roosevelt bio taj koji ga je ponizio, a ne Hitler.

Život poslije OI[uredi VE | uredi]

Neposredno po završetku berlinskih Igara Avery Brundage, tadašnji predsjednik Američkog olimpijskog odbora, poslao je cijelu ekipu trkača na promotivnu turneju po Europi. Zbog izuzetno loših uvjeta, neimaštine i gladi, Owens je napustio turneju u Londonu i vratio se u SAD usprkos prijetnjama predsjednika AOA. Zbog toga ga je Američki atletski savez suspendirao, zabranivši mu nastupanje na svim sportskim natjecanjima u SAD-u[2]. Owens nije ništa lakše živio. Ostao je u športu, ali ne više tako ozbiljno. Reklamirao se je po raznim natjecanjima i izazivao lokalne trkače te ih pobjeđivao na 100 yardi, dajući im prednost od 10 do 20 yardi. Izazivao je čak, pa i pobjeđivao, rasne trkaće konje, ali je kasnije priznao da to i nije tako teško jer bi konj bio strašno uplašen startnim pucnjem, pa je to njemu davalo odlučujuću prednost.

Svoju je popularnost iskoristio utoliko što je dobio posao DJ-a u jazz klubu u Chicagu.

Predsjednik Gerald Ford dodijelio mu je 1976. godine odličje "Presidential Medal of Freedom", a George H. W. Bush ga je posmrtno 1990. godine, odlikovao odličjem "Congressional Gold Medal".

Jesse Owens nije imao sreće da nastavi svoj niz na sljedećim Olimpijskim igrama. Predviđene Igre u Helsinkiju, 1940., "otpuhao" je Drugi svjetski rat, kao i one 1944. koje su se trebale održati u Londonu.

Njegov dotadašnji športski put, a poglavito veliki uspjeh na berlinskim Igrama 1936., koji je, neovisno o njemu, izazvao snažne političke konotacije i to u predvečerje Drugog svjetskog rata, stvorili su od ovog iznimnog športaša mit i jednog od najvećih atletičara i najvećih športaša u povijesti.

Bio je "teški" pušač. Umro je s nepunih 67 godina, od raka pluća, 31. ožujka 1980. u Tucsonu, Arizona, a sahranjen je na groblju Oak Woods Cemetery, Chicago, Illinois.

Karijera[uredi VE | uredi]

Osobni rekordi[uredi VE | uredi]

  • 100 m: 10,2 sec (1936., tada svjetski rekord, trajao 5 godina)
  • 200 m: 20,7 sec (1936., svjetski, trajao 15 godina, i olimpijski rekord)
  • skok u dalj: 8 m 13 cm (1935., tada svjetski rekord, trajao 25 godina)
  • štafeta 4 x 100 m: 39,8 sec (tada svjetski i olimpijski rekord, trajao 20 godina)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Jesse Owens
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Jesse Owens