Johann von Tritheim

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Johann von Tritheim

Johann von Tritheim (lat. Johannes Trithemius), pravim imenom Johann von Heidenberg (Trittenheim, 1. veljače 1462.Würzburg, 13. prosinca 1516.), njemački svećenik, povjesničar, teolog, kriptograf i okultist.

Tijekom života ostvario znatan utjecaj na kasniji razvoj okultizma, a bio je Agrippin i Paracelsusov učitelj. Za pseudonim usvojio je latinizirani oblik imena svoga rodnog mjesta, sela Trittheim na rijeci Moselle.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se 1462. godine u selu Tritheim na rijeci Moselle u vinogradarskoj obitelji Heidenberg. Odrastao je uz očuha koji je zanemarivao njegov odgoj, pa je u mladenačkoj dobi pobjegao od kuće.[2] Studirao je u Trieru, u Nizozemskoj te u Heidelbergu, a 1482. godine boravio je tijekom putovanja je u benediktinskom samostanu Sponheim kraj Kreuznacha. Opat samostana Heinrich von Holzhausen uočio je njegov talent i zadržao ga. Dana 8. prosinca iste godine, Tritheim je položio zavjete postao redovnik.[1]

Već je iduće godine izabran za opata samostana i na tom položaju se iskazao, pretvorivši siromašni i oronuli samostan u nezaobilaznu postaju hodočasnika. Uredio je samostansku knjižnicu, koja je 1505. godine brojila gotovo 2.000 svezaka[3] i učinio samostan važnom obrazovnom institucijom.

Godine 1506. morao se povući s položaja opata i napustiti samostan, da bi zauzvrat prihvatio istu funkciju u malom samostanu sv. Jakova kod Würzburga gdje je proveo ostatak života.

Iako se javno zalagao za djelovanje inkvizicije, Tritheimu tradicija pripisuje bavljenje magijom, alkemijom, kabalom i astrologijom. Godine 1499. optužen je kao "bezbožni lažac", a sumnjalo se i da posluje s demonima. Sam Tritheim nije se osobito trudio odbaciti takve optužbe. Štoviše, pisao je knjige o magiji i alkemiji, nastoječi ustanoviti metodu prizivanja nepoznatih i natprirodnih sila, koje bi mu omogućile manipulaciju stvarnošću. Te sile smatrao je anđeoskim, a svoju praksu anđeoskom ili bijelom magijom.[4]

Steganographia[uredi | uredi kôd]

Njegovo najpoznatije djelo je "Steganographia" napisano o. 1499. godine (izdano 1606.). U osnovi radi se o djelu o magiji, odnosno o korištenju duhova za komunikaciju na daljinu. Međutim, mnogo više, to je knjiga o kriptografiji i steganografiji, jer sadrži kriptirane poruke koje se tek na izvanjskoj formi čine kao navodni magijski tekstovi.

Prva dva sveska Steganographije mogu se doista objasniti kao konstruktivna uporaba kodiranih šifri i bezopasnih načina prenošenja tajnih poruka, kako su to dokazali znanstvenici, poput W. E. Heidela, još u 17. stoljeću. Međutim, treća knjiga, koja je ostala nedovršena, ne donosi skrivene šifre i teško ju je objasniti na takav način, te se može smatrati okultnim djelom.[5]

Knjiga je već 1609. dospjela na Indeks zabranjenih knjiga zbog svoje crnomagijske reputacije. S Indeksa je maknuta tek 1900. godine.

Djela[uredi | uredi kôd]

Polygraphia (1518.)
  • De viris illustribus ordinis sancti Benedicti, (1492.)
  • Liber de scriptoribus ecclesiasticis, (1494.)
  • Steganographia (o.1499.)
  • Nepiachus, (1507.)
  • Antipalus maleficiorum (1508.)
  • De septum secundeis ili Chronologia mystica (1508.)
  • De origine gentis Francorum compendium, (1514.)
  • Liber octo quaestionum, (1515.)
  • Polygraphia (1518.)[6]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. a b Eliksir i kamen, str. 143.
  2. John Trithemius - Catholic Encyclopedia
  3. Culianu, I. P., str. 288.
  4. Eliksir i kamen, str. 144.
  5. Walker, Daniel P., str. 83.-85.
  6. Trithemius je djelo završio 1508. a knjiga je objavljena 1518. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2012. Pristupljeno 5. svibnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Literatura[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]