Zajednički pothvat

Joint venture ili zajednički pothvat (eng. joint venture, co-venture, syndicate, pool, joint undertaking; njem. gemeinsame Unternehmen) je ugovor kojim dvije ili više osoba ili tvrtki udružuju svoju imovinu i/ili rad radi ostvarenja unaprijed određenog poslovnog pothvata, a nakon što se poslovni pothvat ispuni, osobe se razdružuju, s tim da suugovaratelji razmjenrno svom udjelu ili dogovoru dijele dobitak i snose gubitak.[1]
Joint venture je sličan partnerstvu, ali se od njega razlikuje po tome što se odnosi na unaprijed određenu poslovnu operaciju čije je ostvarenje vezano na određeno vrijeme (makar i na više godina), dok je partnerstvo zajedničko vođenje poslova u svim segmentima njihove djelatnosti i u pravilu je trajan poslovni odnos.
Za zasnivanje zajedničkih pothvata ne zahtijevaju se formalnosti osnivanja, ne stvara se novi pravni subjekt, a međusobni odnosi stranaka su fiducijarni, tj. svi suugovaratelji istodobno su fiducijanti i fiducijari. Prema trećima, odgovornost suugovaratelja zajedničkog pothvata je neograničena i može se ograničiti samo ugovorom s trećim, a ne internim sporazumom. Kako nema značajke korporacije, na zajednički pothvat se primjenjuju odgovarajuće odluke o partnerstvu, pogotovo u poreznim pitanjima. Ugovorne stranke u zajedničkom pothvatu mogu biti fizičke i pravne osobe, a najpoznatiji ugovori sklapaju se u područjima proizvodnje i prodaje nafte, informacijskih tehnologija, automobilske industrije, mobilnih tehnologija i operaterstva, aviokompanija, bankarstva i dr.
Zajednički pothvat može se formulirati kroz niz koraka, gdje je za svaki potrebno mnogo rada, te svaki korak mora biti precizan. Ti koraci su:[2]
- ciljevi, struktura i projiciranje forme zajedničkog pothvata, uključujući i iznos ulaganja kao i financijske aranžmane i dug
- proizvodi koje će tvrtke u zajedničkom pothvatu proizvoditi, njihov tehnički opis i uporaba
- alternativne proizvodne tehnologije
- procijenjene vrijednosti opreme
- procijenjena cijena/e proizvoda
- cijena financijskog ulaganja
- analiza tržišta za proizvod koji će se proizvoditi, unutar i izvan teritorija
- analiza konkurencije
- projicirane prodaje i metoda distribucije
- detalji ponude, uključujući i oglašavanje, prijevoz i skladištenje proizvoda, kao i njihovo ispitivanje kvalitete, poslovi vezani uz nusproizvode i otpad
- procijenjeni troškovi za prijenos tehnologije
- oglašavanje na ciljanom stranom tržištu
- potrebno osoblje i njihova obuka
- financijska projekcija
- utjecaj na okoliš
- socijalna naknada.
Studija izvodljivost pokazuje isplativost projekta zajedničkog pothvata, a u nju je uključen čitav niz parametara, kao što su:
- suradnici pothvata
- ciljevi i struktura tvrtke
- ulaganje i financiranje projekta
- proizvodi tvrtke te njihov opis
- tehnologija proizvodnje
- troškovi potrebne opreme
- troškovi transfera tehnologija
- cjenovna analiza dobrobiti
- analiza tržišta
- analiza konkurencije
- troškovi opskrbe, prijevoza, skladištenja, nusproizvoda i otpada
- potrebno osoblje i njihova obuka.
Neki od nedostataka u zajedničkom pothvatu mogu biti:[3]
- različite filozofije u određivanju očekivanja i ciljeva ugovornih strana
- neravnoteža u visini ulaganja i stručnosti
- neadekvatna identifikacija, podrška i kompenzacija kod višeg vodstva i menadžmenta
- prilikom udruživanja tvrtki iz različitih kontinenata, dolazi do sukoba kultura i načina rukovođenja partnera.
U Sjedinjenim Državama, da bi se osnovalo društvo zajedničkog pothvata, potrebna je sljedeća razina ulaganja:[2][4]
- manje od 3 mil. USD; 70 % glavnice moraju činiti investicije
- više od 3 mil. USD; 50 % glavnice moraju činiti investicije
- više od 10 mil. USD; 40 % glavnice moraju činiti investicije
- više od 30 mil. USD; 33 % glavnice moraju činiti investicije.
Strani investicijski partneri u SAD-u moraju uložiti minimalno 25 % od ukupne vrijednosti glavnice. Kineski ulagači nemaju zakonom predviđeni minimum ulaganja.
Društvo može prestati s radom kada se:
- ostvare ciljevi pothvata
- ne ostvare ciljevi pothvata
- jedan ili oba partnera ne slažu s ciljevima zajedničke tvrtke
- jedan ili oba partnera počinju razvijati nove ciljeve
- istekne vrijeme zajedničkog pothvata
- zbog pravnih ili financijskih razloga
- zbog razvoja tržišnih uvjeta u kojima zajednički pothvat više nije relevantan.
| # | Tvrtka zajedničkog pothvata | Područje djelatnosti | Sjedište | Osnutak | Ulagač A | Ulagač B | Postotak ulaganja |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Fujitsu Siemens Computers | informatička tehnologija | 1999. | 50% : 50 % | |||
| 2. | Sony Ericsson | mobilne tehnologije | 2001. | 50% : 50% | |||
| 3. | Nokia Siemens Networks | telekomunikacije | 2007. | 50% : 50% | |||
| 4. | Virgin Mobile India | mobilni operater | 2008. | ??? | |||
| 5. | Verizon Wireless | mobilni bežični operater | 2000. | 55% : 45% | |||
| 6. | NUMMI | autoindustrija | 1984. | ??? | |||
| 7. | NUMMI | autoindustrija | 2010. | ??? | |||
| 8. | AutoAlliance International | autoindustrija | 1992. | 50% : 50% | |||
| 9. | Air France-KLM | putnički avioprijevoznik | 2004. | ??? | |||
| 10. | Air Hong Kong | teretni avioprijevoznik | 1986. | ??? | |||
| 11. | Shell-Mex and BP | naftna kompanija | 1932. | ??? | |||
| 12. | Bank DnB NORD | bankarska grupacija | 1992. | 51 % : 49 % | |||
| 13. | MSNBC | kabelska televizija | 1996. | 82% : 18% | |||
| 14. | United Launch Alliance | proizvodnja svemirskih raketa | 2006. | ??? | |||
- ↑ Joint venture. limun.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2011. Pristupljeno 11. srpnja 2010.
- 1 2 www.avrio.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2021. Pristupljeno 11. srpnja 2010.
- ↑ joint venture definitions.uslegal.com
- ↑ The pros and cons of joint ventures iflr.com
- Zajednički pothvat na stranicama Cornellove pravne škole